U travnju 1968. godine, u jeku brutalnog američkog rata na Vijetnam, studenti njujorškog sveučilišta Columbia okupili su se u stotinama kako bi prosvjedovali protiv rata i sveučilišnog gušenja njihovog organiziranog nezadovoljstva. Ulaskom u sveučilišnu zgradu nazvanu po Alexanderu Hamiltonu, robovlasniku iz 18. stoljeća i tzv. »Ocu osnivaču Sjedinjenih Država«, studenti su poremetili redovne fakultetske aktivnosti, dvoranu pretvorili u skvot i preimenovali je u »Koledž oslobođenja Malcolma X-a«. Tadašnje policijsko razbijanje prosvjeda i deseci uhićenja nisu obeshrabrili njihove nasljednike da isto ponove u travnju 1985., kada su studenti od sveučilišta zatražili da prekine financijska ulaganja u južnoafrički apartheid. Sto pedeset njih okupiralo je istu dvoranu, nadjenuvši joj ime po vođi Afričkog nacionalnog kongresa Nelsonu Mandeli, a prosvjedi i zahtjevi su se nakon tri tjedna blokade zgrade i pet mjeseci borbe pokazali uspješnima.

Kako bi digli glas protiv izraelskog genocida u Gazi, višemjesečne kampanje nemilosrdnog bombardiranja i namjernog izgladnjivanja tamošnjih Palestinaca, studenti istog univerziteta ovog su se travnja poveli primjerom prijašnjih naraštaja. Ljutnja koja se dugo vremena među mladim Amerikancima kuhala manifestirala se masovnim mirnim prosvjedom na travnjacima kampusa koji su postali mjesta organiziranog šatorskog logorovanja te zajedničkih edukativnih, umjetničkih i kulturnih aktivnosti. Nakon propalih razgovora s upravom Columbije koja je od početka htjela napraviti sve da se business as usual nastavi, studentski su aktivisti odlučili kako je stiglo vrijeme da se Hamiltonova hala još jednom osvoji i zabarikadira. Ovog puta na pročelju zgrade razvijena je plahta s natpisom u čast Hind Rajab, šestogodišnje Palestinke kojoj je izraelska vojska ubila cijelu obitelj, ostavila ju da u umre u uništenom automobilu, usput ubivši i sve palestinske medicinare koji su se ranjenoj djevojčici približili.

Snajperima na knjige

Međutim, praktično štovanje sveučilišne povijesti i tradicije Columbije nije naišlo na odobravanje onih koji se njima, barem u akademskoj teoriji, diče. Uprava institucije ovog je ponedjeljka bez konzultacije profesora proglasila izvanredno stanje, zaustavila sve sveučilišne aktivnosti osim onih administrativnih i u objavljenom pismu pozvala njujoršku policiju da »grupu pojedinaca« ukloni sa »sveučilišnog posjeda«. Na zahtjev Minouche Shafik, ženskog lorda iz gornjeg doma britanskog parlamenta koja je prošle godine sjela u rektorsku fotelju Columbije, blindirana vozila i nekoliko stotina pripadnika naoružane policije u utorak navečer upali su na kampus i u »Hind’s Hall«, potjerali sve koji su mogli snimiti ono što će slijediti te razbili okupljanje, uhitivši desetke studentskih prosvjednika kojima je, pored neovlaštenog boravka na tuđem posjedu, suprotstavljanje najmonstruoznijem ratnom zločinu generacije jedini krimen.

Scene zbog kakvih SAD-u neprijateljske države bivaju proglašavane autoritarnim režimima u posljednjih se nekoliko tjedana redovito odvijaju na više od 60 američkih sveučilišta, novim ratnim zonama na kojima udruženi tandem rektorskih uprava i policije nastoji uništiti najveći studentski prosvjed još od opjevanih 60-ih.

U studentskoj intifadi koja je inspirirala revolt mladih u Europi i svijetu sudjeluje više od sto tisuća studenata, a brojka uhićenih studenata, profesora i drugih sveučilišnih aktera sredinom se tjedna popela na preko dvije tisuće antiratnih demonstranata. Organizirani proljetni bunt započeo je upravo na Columbiji, sveučilištu bogate povijesti aktivističkog angažmana i jednoj od osam članica tzv. »Ivy League« elitne liste američkih univerziteta, na čijem su kampusu studenti premoćnom većinom izglasali i pred sveučilišno vodstvo stavili tri glavna zahtjeva: povlačenje njihovih investicija iz korporacija koje profitiraju na izraelskom genocidu i okupaciji Palestine, transparentno objavljivanje podataka o svim financijskim poslovima i investicijama, te imunitet za sve studente koji su kažnjeni zbog svog sudjelovanja u pro-palestinskim akcijama.

Dok su neka od američkih sveučilišta prihvatila dijalog sa studentima i obećala razmotriti njihove zahtjeve, većina njih reagirala je pozivanjem javno financiranih batinaša, pa su se tako umjesto nepoželjnih dekica i knjiga, poljskih kuhinja i likovnih radionica na privatnim livadama kampusa našli oklopljeni specijalci s pendrecima, paprenim sprejom i suzavcem, pa i automatskim puškama i gumenim mecima. Na nekim su krovovima snimljeni i snajperi, a u dobro proračunatom korištenju nasilja lišo nisu prošli ni sveučilišni zaposlenici koji su stali u obranu prava svojih studenata na mirni prosvjed. Snimke policijskog nasilja nad profesorima sveučilišta Emory u Atlanti prve su obišle društvene mreže, a najgori slučajevi fizičkog napada zabilježeni su na Sveučilištu Washington u St. Louisu gdje je policija pretukla i onesvijestila jednog profesora povijesti, slomivši mu ruku i rebra. Na istom je mjestu prošle nedjelje uhićena i predsjednička kandidatkinja Zelene stranke Jill Stein, jedina političarka koja će se naći na glasačkom listiću u studenom, a da se suprotstavila izraelskom masakru u Gazi.

Skupa praonica novca

U trenutku kulminacije studentskog nezadovoljstva koje je raslo na valu rasprostranjenih prosvjeda solidarnosti s Palestinom možemo zaključiti da njihov građanski neposluh nije bio uzaludan. Kako je tekao kriminalni izraelski rat pokrenut početkom akademske godine, osjećaj odgovornosti za ono što američka politika, vojska i gospodarstvo podržavaju na drugom kraju svijeta postajao je sve veći, pa je usprkos snažnim propagandnim neverama Gaza uspjela ostati u neprestanom medijskom fokusu. Širenje znanja o povijesti izraelske okupacije u zapadnoj Aziji otežalo je da se bezuvjetna podrška američke javnosti Izraelu protegne na novu generaciju mladih umova, što je izazvalo nemali bijes onih koji o njoj politički ovise.

Uznemireni izraelski premijer Benjamin Netanyahu čak je nakratko prekinuo planiranje ratnih zločina nad Palestincima kako bi pojačao hajku na američke studente, kazavši u video poruci kako je njihov cilj »ubijati Židove gdje god se nalaze« te ih usporedivši s njemačkim nacistima. Identičan narativ izašao je iz usta Mikea Johnsona, Republikanskog predsjednika američkog Zastupničkog doma čiji stranačke kolege rado potiču slične prosvjede u raznim zemljama svijeta. Umjesto da pozove na uvođenje oštrih ekonomskih sankcija državi koja krši demokratska prava svojih građana, Johnson je ponovio laž o studentskom zagovaranju »istrebljenja svih Židova« te korištenju nacističkih simbola i poruka, pojačavši manipulativnu izmišljotinu prema kojoj suprotstavljanje genocidu označava mržnju prema Židovima.

Poodmakla kampanja ocrnjivanja u kojoj se izjednačavaju politička ideologija anticionizma i antisemitizam kao rasistička netrpeljivost rezultirala je nevjerojatnom zamjenom teza u kojoj se protivnici ubijanja palestinske djece nazivaju teroristima zbog kojih se židovski studenti »ne osjećaju sigurno«. Na istim je kampusima pritom normalizirana policijska brutalnost nad uistinu hrabrim studentima židovskog porijekla koji se zajedno sa svojim kolegama protive izraelskoj vojno-političkoj praksi. Nasilje nad Židovima kao oblik borbe protiv antisemitizma zasad zasjenjuje razbuktanu diskriminaciju protiv Palestinaca i Arapa koji pojačani rasizam već mjesecima trpe na svojoj koži. U listopadu prošle godine 71-ogodišnjak iz okolice Chicaga nožem je ubio šestogodišnjeg palestinskog dječaka i teško ranio njegovu majku, a mjesec dana kasnije u Vermontu su upucana trojica palestinskih studenata. Također, u proteklih pola godine nakupio se i nemali broj slučajeva u kojima su profesori i nastavnici koji su izrazili podršku Gazi suspendirani s američkih obrazovnih ustanova ili su čak dobili otkaz, kao što je slučaj s poznatim palestinskim akademikom i autorom Josephom Massadom sa spomenute Columbije. Isto tako, u SAD-u i Europi bilježi se poveći broj ušutkavanja pro-palestinskih govornika i otkazivanja konferencija poput one nedavne iz Berlina kada je policija upala na zatvoreni susret, rastjerala sve sudionike te nekolicinu njih uhitila.

S obzirom na iskazani prezir prema vlastitim profesorima i studentima koji iskažu mišljenje oprečno sveučilišnoj politici, postavlja se pitanje čemu takve institucije uopće služe i kome one pripadaju. Kako sloboda govora, kritičko razmišljanje i razmjena mišljenja padaju na listi njihovih prioriteta, odgovor se mora potražiti u financijskoj bilanci subjekata koji obrazovanje vide kao stvar od sporednog interesa. Odlukom Roberta Krafta, nimalo samozatajnog židovsko-američkog multimilijardera koji je odlučio kako Columbija zbog navodnog antisemitizma više neće vidjeti njegove donacije, na površinu je isplivao način vršenja političkog i financijskog pritiska pod koji sveučilišta potpadaju u opsesivnom nastojanju da okrenu profit.

Uloga prestižnih privatnih univerziteta da se ponašaju i funkcioniraju kao investicijski fondovi prokazala je i činjenicu da ih najbogatiji koriste kao mašine za pranje novca, sredstva kojim će ostvarivati porezne olakšice, a usto i kao mjesto gdje će kupiti status filantropa i uglednog člana društva. Međutim, još je problematičnija praksa u kojoj sveučilišta kao prikrivene banke investiraju novac studenata da bi ga oplodili na tržištu. Nije slučajno da američki studenti žele spriječiti da njihov novac postane kapital kojim će se financirati proizvodnja i distribucija smrtonosnog oružja, najprofitabilniji biznis u Americi koji zbog izraelskog genocida i drugih američkih ratova naprosto cvjeta. Prema pisanju CNN-a, Columbijina tvrtka za menadžment kapitala u investicijama posjeduje čak 13,6 milijardi dolara, što je ujedno i cifra za koju su Minouche Shafik i njena uprava spremni žrtvovati svoje studente.

Hrabrost nekompatibilna

Istovremeno, svih 12 javnih i privatnih sveučilišta u Gazi sravljeno je sa zemljom, mnoga od njih s objavljenom video-dokumentacijom hvalisavih izraelskih vojnika. Barem tri palestinska rektora i stotinjak dekana i profesora ubijeno je u sedam mjeseci nemilosrdnih zračnih napada, a više od 88 tisuća studenata izgubilo je svaku nadu da će ne samo nastaviti svoje obrazovanje, nego i doživjeti nešto što se može smatrati normalnim životom. Dok su američki i europski studenti izrađivali svoje transparente, u Gazi su razotkrivene nove masovne grobnice kod bolnica Al-Šifa i Naser koje su Izraelci bacili barem 400 ubijenih Palestinaca, redom doktora i njihovih pacijenata. Također, dok američka policija mlati studente, Izrael pojačava napade na grad Rafah u kojem u nehumanim uvjetima preživljava oko 1,5 milijun Palestinaca, ostavljenih na milost i nemilost Netanyahuovoj i Bidenovoj dozvoli da ih se potamani kopnenim napadom. No niti američki predsjednik više ne može zaustaviti lavinu kriminalnih dokaza koja kod kuće razotkriva zločinačko lice američkog imperija i njegovog cionističkog crvuljka. U vrijeme kada izvještaji o suradnji izraelske policije i njihovih njujorških kolega postaju viralni, američka zlatna mladež modrice na svojim tijelima moći će povezati s mrtvim tijelima 13 tisuća palestinske djece.

Uznapredovalo oštrenje američke društvene polarizacije stvara još negativnih efekata po politički establišment, još bar neko vrijeme pod skrbništvom Demokrata. Izlaskom iz obrazovno-informativnih balona te približavanjem mišljenja civiliziranom ostatku svijeta američka će se mladost morati zapitati zašto se strane aktere koji pružaju podršku Palestini demonizira, te shvatiti da američki (geo)politički kurs ne reagira na demokratske impulse masa. Fuzija Republikanaca i Demokrata u uniparty odnosno jednopartijski sistem s prividom duopola bliži se svom kraju. Jedinstvom u naoružavanju Izraela, Ukrajine i Tajvana, zabrani društvene mreže TikTok i nepokolebljivoj predanosti da ušutka svoju budućnost američki sistem pokazuje da ni za koga osim besprincipijelnih karijerista i beskrupuloznih penjača po klasnoj ljestvici nema mjesta. Vrijednosti takvog svijeta nekompatibilne su s jedinstvenim, pa i tradicionalnim setom karakteristika mladih ljudi – idealizmom, hrabrosti, izostankom cinizma i kalkulacija te zdravom dozom naivnosti – koji pokazuju kako istinska demokracija funkcionira u praksi i koji neće odbaciti svoja saznanja o tome tko i što njihovu političku borbu ograničava.

Zato ljepše poruke od one koja studentima stiže iz Palestine ne može biti. »Hvala vam studenti Columbije«, »Studenti nam daju nadu«, »Šaljemo vam snagu iz Rafaha«, »Djeca Gaze su ponosna na vas« – samo su neki od transparenata koji su iz uništene enklave obišli cijeli svijet i stigli u srce imperija, nadilazeći sve rasne, vjerske, političke i kulturološke razlike. Teško je da će buduća američka elita za svojih života doživjeti išta što će se moći mjeriti s dokazima da humanost i solidarnost nisu iskorijenjeni iz ovog bešćutnog svijeta. Njihova će sveučilišta možda izgubiti reputaciju, status i privilegirani položaj u kreaciji kadrova koji će upravljati najmoćnijom državom na svijetu. No oni koji su za tuđa prava voljni riskirati vlastiti komfor na njima ionako ne bi naučili najvažnije povijesne, političke i životne lekcije. Znanje o tome kako su i zašto završili rat u Vijetnamu i južnoafrički apartheid ne stječe se dobivanjem sveučilišne diplome, kao što se njome ne stječe ni saznanje o tome kako će skončati genocidni entitet na rubu zapadne Azije.

Jupiter i vol na sveučilištu

Brojni američki studenti, među kojima i strani studenti kojima zbog neposluha prijeti deportacija, zbog svog su prosvjeda dobili naloge o suspenzijama uz otkazivanje smještaja na kampusu, a s obzirom na to da je riječ o mladim ljudima koji su za školarine morali dizati kredite u desecima, pa čak i stotinama tisuća dolara jasno je da se sukob sveučilišne vrhuške i onih kojima oni navodno služe ne vrti samo oko tzv. trespassinga. Kako je situacija s predvorja elitnih škola postala vodeća tema u američkim i svjetskim medijima, više od 200 civilnih organizacija, uključujući utjecajnu Američku uniju za građanske slobode (ACLU), pismom je izrazilo podršku pravu studenata da mirno prosvjeduju i upražnjavaju svoje ustavno pravo na slobodu govora. Ovim je povodom reagirala i UN-ova specijalna izvjestiteljica za branitelje ljudskih prava Mary Lawlor osudivši odmazdu nad studentima kao »jasno kršenje njihova prava na mirno okupljanje«, dok su studenti Columbije svoju almu mater prozvali za normalizaciju nasilja kao metode ušutkavanja.

– Te odvratne taktike zastrašivanja ne znače ništa u usporedbi sa smrću više od 34 tisuća Palestinaca. Nećemo se pomaknuti dok Columbia ne ispuni naše zahtjeve ili dok nas na silu ne pomaknu. Prosvjedi su dosad bili posve mirni i sveučilište se prethodno složilo kako temelja za pozivanje NYPD-a (njujorške policije) nema. Columbijine prijetnje, odaslane preko letaka, podsjećaju na letke izraelske vojske koja ih stanovnicima Gaze baca s neba, u proglasu su naveli studentski predstavnici nakon što je rektorica Minouche Shafik zatražila policijsku intervenciju pod izlikom suzbijanja nasilja i mržnje.

Međutim, izvan službenog narativa ostala je činjenica da su se nemiri oko Columbijinog i drugih američkih kampusa pojavili zajedno s dolaskom podržavatelja Izraela, koji uz pregršt video-dokaza, nastoje isprovocirati fizički obračun te uništiti šatorske logore. Da prema zagovornicima i oponentima izraelskog genocida ne nastupa jednako Columbia je pokazala ubrzanom procedurom te izdavanjem serije suspenzija i posljednjih upozorenja studentskim aktivistima, dok je istoj instituciji trebalo čak tri mjeseca da reagira na kemijski napad koji je nekolicina izraelskih studenata izvela u siječnju. Petnaestak pro-palestinskih aktivista tada je napadnuto neslavnim oružjem iz arsenala izraelske vojske naziva skunk sprej, a da selektivnost u svojem discipliniranju pokazuje policija svjedoči i slučaj s bostonskog sveučilišta Northeastern na kojem je skupina studentskih prosvjednika, ali ne i počinitelj, uhićena nakon što je agitator ogrnut izraelskom zastavom pozivao na »ubojstvo svih Židova«.