I prije pandemije svako deseto dijete u svijetu bio je žrtvom nekog oblika eksploatacije. Milijuni djece u svijetu lišeni su djetinjstva i prisiljeni na svakodnevni rad, nerijetko bez ikakve naknade, a pandemija i rat u Ukrajini samo su produbili jaz između grube stvarnosti i nastojanja međunarodnih organizacija da se dječji rad potpuno eliminira. Jedan od ciljeva Agende Ujedinjenih naroda za održivi razvoj je iskorijenjivanje svih oblika dječjeg rada do kraja desetljeća, no izvjesno je ne samo da se taj cilj neće realizirati, već i da će se broj djece čiji se rad zloupotrebljava u narednim godinama povećavati.

Posljedice COVID-19

Danas je u svijetu na rad prisiljeno oko 218 milijuna djece u dobi od pet do 14 godina. Većina ih je u Africi i Aziji, no ni drugi krajevi svijeta nisu pošteđeni ove neželjene prakse. Dvije trećine takve djece, njih 70 posto, radi u poljoprivrednom sektoru, a ostatak u industriji, uslužnom sektoru, rudnicima, kamenolomima i kućanstvima. Umjesto u igri, djeca provode dane u mukotrpnom radu na farmama kakaovca, pamuka, gume i drugih usjeva, u tvornicama tekstila, tepiha, igračaka, šibica, ručno motanih cigareta… Svako drugo dijete radi na poslovima koji su za djecu izrazito štetni ili opasni, a više od milijun djece, među njima i tek rođene bebe, postaju predmetima prodaje i ulaze u ropstvo. Čak 300.000 djece nose oružje i bore se u ratovima diljem svijeta. Svake godine od posljedica nesreća na radu umre oko 22.000 djece.

Kako siromaštvo raste, tako se škole zatvaraju i dostupnost socijalnih usluga opada, a sve više djece je primorano na dječji rad. Dok preispitujemo svijet nakon pandemije COVID-19, moramo osigurati da djeca i njihove obitelji imaju alate potrebne kako bi riješili slične probleme u budućnosti. Kvalitetno obrazovanje, usluge socijalne zaštite i bolje ekonomske prilike mogu biti faktori promjena, upozoravaju iz UNICEF-a. Na udaru dječjeg rada naći će se ranjive grupe stanovništva, onih u zonama sive ekonomije, kao i migranata. Privremena zatvaranja škola tijekom pandemije pogodila su više od milijardu učenika u 130 zemalja, a u mnogim situacijama povratak u klupe neka od te djece nisu dočekala, jer mnogi roditelji nisu im mogli priuštiti da nastave školovanje, već su ih poslali raditi.

Na pogubne trendove koji prijete porastom broja na različite načine eksploatirane djece upozorava i prof. dr. sc. Mario Vinković, član Europskog odbora za socijalna prava i predsjednik Katedre radnopravnih i socijalnih znanosti i socijalnog rada Pravnog fakulteta u Osijeku.

– Sve se više uočava činjenica da plan Međunarodne organizacije rada, čiji su strategijski ciljevi bili usmjereni na to da se dječji rad iskorijeni do kraja ovog desetljeća, neće biti moguće realizirati. To je posljedica pandemije, sada i rata u Ukrajini, ali i činjenice da je dječji rad primarno uzročno-posljedično povezan sa siromaštvom, defiticitima sustava obrazovanja i deficitima sustava socijalne sigurnosti, objašnjava.

Put do obroka

U državama s deficitom socijalne sigurnosti ili u onima gdje taj sustav ne funkcionira, nema niti mogućnosti da se ublaže teški oblici siromaštva u obitelji, niti da država djeluje i prevenira velike probleme s dječjim radom.

– Već samom činjenicom krize u Siriji i izbjegličkim i migrantskim valom od sirijskih sukoba do danas, problem dječjeg rada značajno je rastao. Tako danas u Turskoj imate djecu koja rade u manufakturama i tvornicama jer su im očevi stradali, a oni su preuzeli skrb za sestre i malodobnu braću. I to je vrlo složen problem. S jedne strane, s aspekta zaštite prava djeteta i promatranja problema dječjega rada, razvijena društva na to su jako senzibilizirana i bore se protiv toga, ali s druge strane alternativa je povezana s činjenicom da ako nemate mehanizme da se borite protiv siromaštva, onda dijete koje radi, zapravo radi za golo preživljavanje, radi da bi si osiguralo jedan obrok, podsjeća Vinković.

– Da ta djeca ne rade, ne bi vjerojatno imala ni taj jedan obrok u danu. Riječ je o milijunima djece u subsaharskom pojasu Afrike koja su mahom bez roditelja, a žive u državama bez socijalne sigurnosti, gdje ih nema tko zaštititi pa ovise o nevladinim organizacijama, crkvenim udrugama koje im osiguravaju jedan obrok. Takvom djecom lako je manipulirati pa ih, tumači Vinković, nerijetko vrbuju kriminalne skupine, novače ih radi ratnih sukoba, usmjeravaju na prostituciju, postaju predmetima trgovine ljudima.

Sive zone EU-a

Europska unija desetljećima je bila u puno povoljnijem položaju, a dječji rad bio je rijedak i lociran samo u nekim etničkim ili socijalnim skupinama. Situacija se, međutim, značajno mijenja dolaskom velikog broja migranata, a sada i izbjeglica iz Ukrajine.

– Europa je tu u povoljnijem položaju zbog razvijenih sustava socijalne sigurnosti i zbog razvijenog sustava obrazovanja koji u nekim zemljama podrazumijeva i obvezno srednjoškolsko obrazovanje. U razvijenoj Europi taj problem nije bio toliko, ili ne na taj način, prisutan kao u ekstremno siromašnim zemljama. Međutim, sve ovo što se događa u svijetu posljedično utječe na porast dječjeg rada u Europskoj uniji, upozorava.

– Postoci nisu visoki kao u drugim krajevima svijeta, a eksploatacija djece na europskom tlu događa se u problematičnim sivim zonama, kao što su maloljetnička prostitucija ili involviranje djece u proizvodnju i distribuiranje narkotika. Sve su to oblici zlouporabe djece koji su prema konvenciji Međunarodne organizacije rada identificirani kao najgori oblici dječjeg rada koji bi trebali biti ne samo iskorijenjeni, nego nitko mlađi od 18 ne bi smio bit povezan s takvim oblicima “aktivnosti”, upozorava Vinković.

Kad je riječ o rizicima širenja zlouporabe dječjeg rada, on će biti manji u zemljama koje protegnu obvezno obrazovanje na cijelo razdoblje do punoljetnosti, jer je vrlo vjerojatno da zlouporaba djece neće biti puno tamo gdje ona redovno idu u školu, školovanje je besplatno, i pod nekim su oblikom nadzora.

– Ne znači da toga neće biti, ali će biti značajno manje, jer će se raditi samo o nekim ekstremnim slučajevima, obiteljima koje su socijalno devastirane, ugrožene nekim političkim tranzicijama ili su pogođene migrantskom krizom, humanitarnim katastrofama… sve su to “push” faktori koji utječu na porast dječjeg rada. Djeca koja se nađu bez nadzora i roditeljske skrbi najčešće nažalost završe u oblicima zlouporabe povezanim s trgovanjem, seksualnom eksploatacijom i tome slično, navodi.

U povećanom riziku od ovakvih zamki su i ukrajinske izbjeglice. Hoće li se taj rizik i realizirati, ovisi o mehanizmima nadzora i borbe protiv ovakvih oblika izrabljivanja u državama u koje izbjeglice dolaze: što je neka država manje razvijena i manje senzibilizirana za ovaj problem, veća je mogućnost da će takvih pojava biti.

– Naravno u EU se to neće događati javno, na vidljivoj razini, ali rizici svakako postoje, upozorava Vinković.

“Bolje da rade…”

U Hrvatskoj se već poslovično dječji rad vezuje uz romsku populaciju, gdje su djeca u riziku zbog ranog zasnivanja obitelji, maloljetničkih brakova.

– Osim toga, djecu koju vidimo po gradskim ulicama, u doba blagdana, koja su vani na hladnoći polugola, sviraju nekakav instrument ili prose, i to je objektivno oblik dječjeg rada jer oni su subordinirani nekom tko od takvog izrabljivanja djece ima neke ekonomske koristi. Pitanje prosjačenja na ulici je pitanje na neki način organiziranog kriminala. Imate rumunjsku djecu koja se drže u ropskim uvjetima, koja su u funkciji kriminalnih bandi na području Ujedinjenog Kraljevstva i koja pljačkaju bogate domove i napadaju osobe po ulicama i tome slično. Imate i posebne jedinice Scotland Yarda koje se bave takvim problemima, navodi Vinković.

I mi smo u Hrvatskoj, prisjeća se osječki profesor, imali slučaj majke koja je svjesno poticala svoju djecu na prostituciju, kao i slučaj da su se romska djeca utopila u Dravi jer su se išla okupati nakon rada u poljima krumpira.

– Netko je nakon tog događaja javno rekao da je bolje da su ta djeca radila, nego da se bave prosjačenjem, podsjeća. Slične se predrasude događaju i u SAD-u, gdje su sudovi za migrantsku djecu iz Meksika koja su radila na poljima duhana ili nekim drugim proizvodnim procesima, neovisno o tome što je riječ o kršenju prava djece i što su ona izložena eksploatacijskim praksama bez ikakve zaštite na radu, sudovi utvrdili da je “bolje da su tu, nego da se bave kriminalom i ugrožavaju sigurnost građana”.

Dobrodošli poslovi

Hoće li kriza, skupoća koja nas je zadesila i potencijalne nestašice hrane dodatno otežati situaciju, a djecu natjerati da se od obrazovanja okrenu radu? I to je moguće, smatra naš sugovornik, no ističe kako dječji rad ne mora baš u svakoj situaciji biti promatran kao negativan pojam.

– Dječji rad se može promatrati na više načina. Netko bi ga definitivno isključio kao eksploatacijski rad mlađih od 18 godina, koji bi trebao bit zabranjen. Ipak, to je širi pojam, jer mi u Hrvatskoj, na primjer, imamo zakonsku mogućnost da djeca rade. Osoba starija od 15 godina koja je završila školovanje, može raditi. Naravno, na onim poslovima koji su primjereni njegovoj psihofizičkoj sposobnosti i zdravlju, ističe Vinković. Pitanje je, međutim, treba li takav rad osnaživati ili ga onemogućiti, jer – upozorava naš sugovornik – uvijek postoje rizici da se to pretvori u eksploataciju.

S druge strane, imamo i strukovne škole gdje je školski program djelomično usmjeren na obrazovanje, a dijelom na stjecanje kompetencija kako bi se učenici integrirali na tržište.

– Imate i protestantsku radnu etiku, gdje je uobičajeno da tinejdžeri i djeca u određenoj dobi obavljaju neke poslove, recimo čuvanja druge djece, raznošenja novina, prikupljanja ambalaže i slično. Koji bi se po nekim teoretičarima kvalificirali kao dječji poslovi koji su dobrodošli, koji su u funkciji razvoja djetetove ličnosti, socijalizacije i pripreme za uloge odraslih članova društva, podsjeća profesor.

Prostor za eksploataciju

Jedan od problema koji su se javili kao posljedica pandemije COVID-19 jest i tzv. velika ostavka u SAD-u, gdje je post-lockdown period poslužio pokušaju kompanija da vrate bar dio izgubljenih sredstava. To je donijelo lošije uvjete rada, dulje radno vrijeme i niže satnice za radnike. Takav tretman rezultirao je kolektivnom reakcijom: masovnim ostavkama radnika, zbog kojih je diljem SAD-a došlo do zatvaranja niza ugostiteljskih objekata, a stradali su i drugi sektori, poput transporta, poljoprivrede i zdravstva, koji su također osjetili odlazak radne snage. Kako bi nadoknadile izgubljenu radnu snagu, pojedine države odlučile su se na izmjenu zakona s ciljem otvaranja prostora za veću eksploataciju maloljetne radne snage. Tako je produženo radno vrijeme i broj sati koje, recimo, mogu odrađivati 14-godišnjaci i 15-godišnjaci.

– Od povijesnih vremena dječje aktivnosti postoje. U doba industrijske revolucije djeca su bila besplatna radna snaga jer su se poslovi znali ugovarati za cijelu obitelj pa je onda ispalo da cijeli niz djece radi besplatno. U Engleskoj i SAD-u imalo su u rudniku djecu koja su radila u dobi od pet ili sedam godina, bez radnog vremena, podsjeća prof. Vinković.

– Činjenica je istodobno da velik pritisak onih koji bi željeli raditi ima izravne reperkusije na cijenu rada, a dječji rad, što su sindikati u dobrom dijelu svijeta shvatili, izravno utječe na rušenje cijene sata rada odraslih. Jer je to iskustvo Pakistana, Indije, onih zemalja gdje je postotak dječjeg rada bio jako visok, dodaje. Ali u uvjetima gdje je cijeli niz poslova ostao bez radnika, to ne mora nužno značiti da će to dovesti do dječjega rada, jer dijete ne može obavljati baš svaki posao.

– Dječji rad objektivno se ne odvija u sofisticiranim uvjetima na sofisticiranoj opremi, nego podrazumijeva izrabljivačke praske koje su vrlo ekstremne. Više bih rekao da promjene koje su se dogodile u vrijeme pandemije idu u tom smjeru da će hrvatski poslodavci morati dobro promisliti o tome koliko plaćaju svoju radnu snagu, jer gube bazen radnika koji žele raditi u bilo kakvim uvjetima, bez zaštite, za niske plaće i kroz socijalni cenzus koji im ne može omogućiti dostojan život. U protivnom, pojačat će se migracije iz bazena iz kojeg možemo nadomjestiti nešto radne snage, poput Filipina, Pakistana, Indije…, zaključuje.