Stare, oronule višestambene zgrade izgrađene u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata ponovo su u središtu političke i stručne pozornosti – ali ovaj put ne samo kao energetski problem, nego kao socijalna bomba koja izravno određuje tko će moći platiti grijanje, a tko će zimu dočekati u hladnim stanovima. Dok jedni pokušavaju »uljepšati« statistike kroz postojeće registre i standardizirane procedure, drugi upozoravaju da se iza birokratskih tablica kriju tisuće kućanstava koja žive u energetskoj neimaštini, bez jasnog puta do obnove.

Administrativne prepreke

Jasan raskorak između administracije i stvarnog života stanara istaknuo je projekt CEESEN-BENDER, kojim koordinira Društvo za oblikovanje održivog razvoja – DOOR, udruga stručnjaka koja promiče održivi razvoj u energetici. Usmjeren na energetsku obnovu višestambenih zgrada u ranjivim urbanim četvrtima, ovaj projekt radi na smanjenju energetskog siromaštva i poboljšanja kvalitete života stanara. Fokus je na zgradama izgrađenim od 1945. do 1990. godine, koje danas često nose kombinaciju loše izolacije, zapuštene infrastrukture i socijalne ranjivosti stanara, a stanarima i suvlasnicima nudi se analitička, tehnička i savjetodavna podrška kroz cijeli proces – od prepoznavanja problema do provedbe radova.

– U tom procesu CEESEN-BENDER identificira ključne prepreke koje sustavno usporavaju energetsku tranziciju, a to su nepouzdani i zastarjeli podaci o stambenom fondu, nedostatak financijskih modela za kućanstva s niskim prihodima, slabo razvijeni sustavi praćenja učinaka te administrativno složeni i teško dostupni javni pozivi. Jedan od najosjetljivijih problema na koji projekt upozorava jest kvaliteta podataka. U mnogim zemljama, pa i u Hrvatskoj, politike obnove još se oslanjaju na zastarjele ili nepotpune baze. No energetski certifikati ne obuhvaćaju cijeli stambeni fond, dok su postojeći podaci fragmentirani i metodološki neujednačeni, pojasnio je Matija Eppert iz DOOR-a. Posljedica toga je jednostavna – odluke o milijunskim ulaganjima često se donose bez potpune slike o stvarnom stanju zgrada. U praksi to znači da sredstva nerijetko završavaju tamo gdje je administracija najspremnija, a ne nužno gdje je potreba najveća.

– Nova europska pravila o bazama podataka zahtijevat će ozbiljna ulaganja i političku volju, bez čega digitalizacija ostaje samo deklarativna reforma, kazao je Eppert.

S druge strane, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine ističe da sustav nije »prazan«, nego već operativan i jasno strukturiran. Prioritet u obnovi, kako navode, imaju višestambene zgrade u kojima žive kućanstva u riziku od energetskog siromaštva, posebno na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi. Riječ je o objektima lošeg građevinskog stanja, često građenima krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, čiji stanari nemaju financijske mogućnosti za obnovu.

Institucionalni odgovor

– Prioriteti se određuju prema stupnju oštećenja, uključujući krovišta, azbestne pokrove i oštećenja od vlage, te prema procijenjenim energetskim uštedama. Program iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti obuhvaća 387 zgrada, a cilj je smanjenje potrošnje energije i troškova kućanstava, rekli su nam iz MInistarstva. Naglasili su i kako su podaci već dostupni kroz Informacijski sustav energetskih certifikata – IEC i Informacijski sustav prostornog uređenja – ISPU, iako priznaju da jedinstvena baza koja bi povezivala energetska svojstva i energetsko siromaštvo još ne postoji u njihovoj nadležnosti.

Ključni prijepor između projektnih preporuka i institucionalnog pristupa vidi se u načinu raspodjele sredstava. CEESEN-BENDER zagovara uvođenje društvenih kriterija koji bi prioritet dali najugroženijim kućanstvima, a ne samo onima koji su administrativno najspremniji. Taj projekt upozorava na još jednu slabost – javni pozivi su često prekomplicirani za kućanstva koja bi ih najviše trebala koristiti, zbog čega predlažu jačanje savjetodavne i tehničke podrške, besplatnu pomoć te digitalne alate koji bi pojednostavili cijeli proces. Ministarstvo, međutim, tvrdi da je sustav već transparentan, jer su kriteriji bodovanja unaprijed definirani i javno objavljeni, čime se, kako navode, isključuje subjektivnost u odabiru projekata.

– U idućem razdoblju doći će do dodatnog pojednostavljenja procedura, uključujući modele financiranja putem banaka, ali i uvođenja socijalnih programa u kojima bi administrativni teret preuzele institucije. Za najugroženije skupine predviđa se model »ključ u ruke«, u kojem bi država vodila cijeli proces – od prijave do obnove, uz mogućnost stopostotnog financiranja, kazali su iz Ministarstva.

Više bodova za obnovljive izvore energije

Kada su u pitanju obnovljivi izvori energije, DOOR-ov projekt zagovara njihovu snažniju integraciju od samog početka projekata, dok Ministarstvo naglašava načelo »energetska učinkovitost na prvom mjestu«. U praksi to znači da se prvo financira smanjenje potrošnje kroz izolaciju i obnovu ovojnice zgrade, dok se solarni paneli, dizalice topline i slična rješenja uvode kao nadogradnja. Ipak, Ministarstvo potvrđuje da takve mjere već dobivaju dodatne bodove i viši intenzitet sufinanciranja, osobito u projektima dubinske obnove, što pokazuje postupni pomak prema integriranijem pristupu.

– Učinci se prate kroz sustave poput SMIV-a i ISGE-a, koji omogućuju mjerenje ušteda energije i stvarne potrošnje u zgradama. Prema dostupnim podacima, dosad su obnovljene 64 višestambene zgrade u okviru programa usmjerenog na energetsko siromaštvo, dok su ostale u provedbi. Rezultati pokazuju smanjenje potrošnje energije za grijanje od najmanje 50 posto te oko 30 posto uštede primarne energije, što se izravno reflektira na kućne budžete i razinu energetskog siromaštva, naglasili su iz Ministarstva.