Potpredsjednik HSLS-a Mirko Budiša svojom je javnom kritikom stranačke kolegice Nevenke Lastrić-Đurić otvorio raspravu o političkoj orijentaciji HSLS-a. Državnoj tajnici u MUP-u zamjerio je odlazak na zagrebački gay pride, ali jasno je da su dublji razlozi njegovog nezadovoljstva.

– Ne sviđa mi se što pojedinci kroz javne istupe stranku pokušavaju skretati prema lijevom aktivističkom prostoru. Nekome se to možda čini slučajno, ali u politici je malo toga slučajno. Upravo zato sam reagirao. HSLS nije platforma za radikalni aktivizam bilo koje vrste, nego stranka slobode, odgovornosti, građanskog društva, ekonomskog liberalizma i jednakih pravila za sve. Javni dužnosnici moraju voditi računa o političkim porukama uz koje se pojavljuju. Nije problem pravo bilo koje skupine da mirno i zakonito izrazi svoje stavove. To pravo pripada i sudionicima »Zagreb pridea«, kao i, primjerice, Antunovskog hoda. Problem nastaje kada se uz ime HSLS-a počne vezati ikonografija koja simbolizira militantni lijevi politički aktivizam, a koji s liberalizmom nema nikakve veze.

Razumni centar

Dužnosnici HSLS-a nisu u prošlosti imali negativan stav o ovim povorkama, neki poput Đurđe Adlešić su joj se i svojedobno priključili.

– Ni u jednom trenutku nisam rekao da mi je »pride« kao javno okupljanje neprihvatljiv. Ali, na fotografijama te povorke jasno se vidi i transparent »Tolerancija nije dovoljna – tražimo revoluciju«, uz srp i čekić i to je meni neprihvatljivo. Ako osuđujemo totalitarne simbole i radikalne poruke s desnice, onda moramo imati isti kriterij i prema simbolima i porukama koje dolaze s ljevice.

Izražavate li vi većinsko stajalište članova HSLS-a?

– Mi smo liberalna stranka i u njoj mora biti prostora za različita mišljenja. Međutim, uvjeren sam da velik dio članstva, posebno ljudi koji su u HSLS-u godinama i dobro znaju na kojim je vrijednostima stranka nastala, ne želi da se HSLS percipira kao lijeva aktivistička opcija. Želimo biti stranka razumnog centra. Kao što HSLS ne daje podršku »moliteljima« jer je dio njihovih zahtjeva suprotan liberalnim vrijednostima, isto tako treba postupiti kada se ističu srp i čekić i poziva na revoluciju.

Ustvrdili ste u nedjeljnom priopćenju da se u HSLS-u sužava prostor za stavove kakve vi zastupate, a da se »pojedinim drugim smjerovima unutar stranke daje znatno veća javna vidljivost«. Neizravno, znači, kritizirate i predsjednika HSLS-a Darija Hrebaka.

– Kada bi HSLS u javnom prostoru bio prepoznat kroz teme ekonomskog liberalizma, poreznog rasterećenja, učinkovitije države, borbe protiv korupcije i nepotizma, jačanja životnog standarda i ostanka mladih u Hrvatskoj, ne bih imao prigovora. Ne radi se ovdje o osobnom sukobu s predsjednikom stranke, nego o političkom smjeru prema kojem je HSLS krenuo. Kada se osobama unutar stranke daje velik medijski prostor, očekujem da ga koriste za promicanje vrijednosti HSLS-a, a ne vrijednosti koje velik dio članstva ne prepoznaje kao svoje. Do sada su to uglavnom bile ideološke teme koje ne bi trebale biti javno dominantne teme HSLS-a. Zato je legitimno pitati tko je odlučio da je to smjer stranke. Ne tražim sukob, nego političku jasnoću.

Ostavka Gabrijele Bošnjak

Gabrijela Bošnjak, predsjednica HSLS-a u Zagrebu, solidarizirala se s vama, podnijela je ostavku na dužnost članice Predsjedništva stranke izražavajući neslaganje s Hrebakovom politikom.

– Žao mi je što je podnijela ostavku jer je riječ o osobi koja je iskreno vezana uz HSLS i razumije liberalnu tradiciju stranke. No, poštujem njezinu odluku, kao i razloge koje je navela. Posebno je važno što je vrlo precizno prepoznala bit problema. Ovdje se, ponavljam, ne radi o »prideu« kao javnom okupljanju niti o pravima LGBT osoba. Gabrijela je to jasno rekla i zato njezinu podršku doživljavam kao podršku dosljednosti, a ne kao podršku bilo kakvoj unutarnjoj podjeli.

Zalažete se za to da HSLS naglasak stavlja na ekonomski liberalizam, a ne na svjetonazorske teme. Zašto mislite da u Hrvatskoj ima dovoljno publike za ekonomski liberalizam, pogotovo u situaciji kada je Vlada koju i HSLS podržava izrazito intervencionistički orijentirana?

– Siguran sam da postoji prostor za ozbiljan ekonomski liberalizam. Građani možda ne koriste uvijek taj pojam, ali jako dobro razumiju što znači preskupa država, previsoki porezi, komplicirana birokracija, pogodovanje, politička podobnost i osjećaj da se rad često ne isplati dovoljno. HSLS upravo tu mora biti prepoznatljiv, ne kao populistički megafon.

U pitanju je budućnost stranke

Treba li HSLS dugoročno ostati saveznik HDZ-a ili se možda odlučiti za neku drugu političku opciju?

– Politička suradnja može imati smisla samo ako kroz nju stranka ostvaruje konkretne politike i zadržava vlastiti identitet. Suradnja s vladajućom strankom nije problem. Problem nastaje kada HSLS krene gubiti smjer i kada birači više ne znaju što samostalno zastupa. Dugoročno, HSLS mora kroz vlastitu snagu, vlastite ljude, vlastiti program i vlastitu političku poziciju biti prepoznat kao zdravorazumska liberalna stranka. Poznato je da zagovaram timski rad jer za svakoga tko želi sudjelovati u kreiranju naših liberalnih politika mora biti mjesta.

Namjeravate li se iduće godine u unutarstranačkim izborima kandidirati za predsjednika HSLS-a?

– Trenutno mi je važnije otvoriti raspravu o tome kamo HSLS ide i što želi biti. U HSLS-u sam od 1992. godine i nisam u ovu stranku ušao zbog osobne koristi nego zbog vrijednosti. Ako te vrijednosti treba braniti i unutar stranke, spreman sam to učiniti. Ali, mislim da o tome sada ne treba govoriti kroz pitanje jedne osobe, jer HSLS nije i ne smije biti pitanje jedne osobe. Ovdje je u pitanju budućnost HSLS-a. Hoćemo li biti stranka reformi, slobode i odgovornosti ili platforma za političke eksperimente.