Suzana Rešetar iz Udruge Sjena, majka dječaka s višestrukim teškoćama u razvoju i učenika četvrtog razreda osnovne škole pisala je ministrici obrazovanja Blaženki Divjak kako bi ju upoznala s time zašto njeno dijete neće opravdano fizički polaziti nastavu do kraja ove školske godine.

Njeno pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovana Ministrice Divjak.

Majka sam dječaka s višestrukim teškoćama u razvoju i polaznika četvrtog razreda osnovne škole po redovitom obrazovanju uz prilagođeni nastavni sadržaj i pomoćnika u nastavi.

Potaknuta novim uputama a dobivenih od strane ravnateljice, htjela sam ovim putem opravdati to što moje dijete NEĆE polaziti fizički nastavu do kraja ove školske godine.

Vi procjenite da li je to opravdano ili nije ali budite sigurni da me Vaš odgovor neće zanimati.

Dijete ostalo bez adekvatne podrške

Isto kao što ni Vas ni Vaše Ministarstvo nije svo ovo vrijeme zanimalo moje dijete.

Naime, svo ovo vrijeme nastave na daljinu moje dijete ostalo je bez adekvatne podrške. Nije u mogućnosti pratiti nastavu preko televizije jer je za dijete koje ima autizam to jednostavno nemoguće.

Nije imalo pomoćnika u nastavi jer nitko se nije sjetio da to dijete treba podršku u učenju. Niste se sjetili da li jedna prosječna obitelj ima uopće tehničke mogućnosti za održavanje nastave na daljinu.

Sve uloge i osiguravanje podrške – preuzela sam ja.

Moje dijete ima tu sreću pa ima fantastičnu učiteljicu koja je, isto tako bez ikakve podrške, osiguravala redovito prilagođeni nastavni sadržaj mome djetetu.

Moje dijete zahvaljujući svojoj majci i požrtvovnoj učiteljici, unatoč i usprkos tome što ga je nadležno Ministarstvo zaboravilo, naučilo je opisne i posvojne pridjeve.

Naučilo je o životu biljke i razliku između mesoždera, biljoždera i sveždera.

Naučio je računati uz pomoć kalkulatora i računsku operaciju s više računskih radnji.

Naučio je sve što je trebao naučiti jer ima ljude kojima je stalo da jedno dijete poput njega nije fikus nego da dobije znanje.

Ne znate, ne želite, nije vas briga

E to je ono što vi ne znate, ne želite i nije vas briga. Više od 2 mjeseca niste pitali za postojanje moga djeteta…Sad bi ga u školu?

Škola je sigurna? Za razrednu nastavu je sigurna a za predmetnu nije?

Za male je sigurna a za srednje škole nije?

Otkuda vam pravo da radite takve podjele?

Ako je škola sigurna onda je sigurna ZA SVE.

Ili nije za nikoga.

Moje dijete, Ivano Rešetar, ostati će do kraja ove školske godine sa mamom i učiteljicom u nastavi na daljinu koju mu niste osigurali.

Jer Vam apsolutno ništa ne vjerujem.

Jer lažete i zbunjujete i roditelje i djecu.

Nećete više od mene raditi budalu

Jer blage veze nemate kako bi to školovanje na metar i pol trebalo izgledati, kako osigurati epidemiološke uvjete i jer blage veze nemate kako privesti ovu propalu školsku godinu kraju.

Jer nećete više od mene raditi budalu i jer mi vas je svih dosta.

Kad se počnete pridržavati zakonskih obaveza i potpisanih Konvencija, onda mi se javite.

Škola je zakonski obavezna.

Prava za moje dijete su obavezna.

Kako za moje dijete vrijedi e pa tako vrijedi i za Vaše beskorisno Ministarstvo.

Srdačno pozdravljam,

Suzana Rešetar”