S porastom napetosti na europskim granicama, EU tvrdi da će joj nove obrambene mjere pomoći da se suoči s Rusijom i drugim prijetnjama do 2030. No, je li to istina? I jesu li Europljani spremni za borbu? Logična pitanja proizlaze komparativno s rezultatima istraživanja Euronewsa na oko 10.000 ispitanika među europskim građanima – njih 75% izjavilo je da ne bi uzelo pušku u ruke u slučaju vanjske agresije. Je li to iznenađenje za službeni Bruxelles? Ako nije jesu li „nove obrambene mjere“ uzele u obzir odvraćajuću strategiju koja bi obeshrabila vanjski subjekt da krene u jednu takvu avanturu?

Ruska invazija na Ukrajinu u punom opsegu, u kombinaciji s stalnim pritiskom SAD-a, ostavila je Europsku uniju s jedinim izborom – rješavanjem svojih obrambenih i sigurnosnih kapaciteta. Ulozi su visoki, jer se ratu u Ukrajini ne nazire kraj. Istodobno, povjerenje je nisko jer se Europa čini ranjivom i vojno i diplomatski nepripremljenom, ističe Euronews.

REUTERS/Manon Cruz/

SAD-u smeta politika EU, nije samo obrana

Glavni imperativ Europe je zaštititi sebe uz istovremeno podržavanje Ukrajine. Čelnici EU-a su se u prosincu prošle godine dogovorili o novom zajmu od 90 milijardi eura za Ukrajinu, dok je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u listopadu najavila nove obrambene inicijative, predstavljajući ih kao korake za jačanje europskog odvraćanja od Rusije i drugih protivnika do 2030. godine.

Vladimir Putin je 2. prosinca izjavio da je Rusija spremna boriti se ako bude potrebno i da neće ostaviti “nikoga s kim bi pregovarala”.

Glavni tajnik NATO-a, Mark Rutte, rekao je da smo “sljedeća meta Rusije” i upozorio na mogući napad na savez u sljedećih pet godina.

Američka strategija nacionalne sigurnosti snažno je kritizirala Europu i njezin politički program, nazivajući je slabim saveznikom. Njemački ministar obrane Boris Pistorius ponovio je upozorenja vojnih analitičara prošlog studenog rekavši da smo „već imali posljednje ljeto mira“.

Osnovna zabrinutost je jasna: Europljani sada vjeruju da je ruski napad na NATO ili susjedne zemlje sve vjerojatniji, što potiče snažan osjećaj hitnosti za djelovanjem, tvrdi europski portal.  No, je li „nabrijavanje“ oko rata dio manipulativnog narativa medijsko-političkog mainstreama EU, preventivnog ili zakašnjelog?

Mark Rutte / REUTERS / Yves Herman

Euronews: Jesu li Europljani spremni za rat?

U nedavnoj anketi Euronewsa na pitanje: „Biste li se borili za granice EU?“, odgovori otkrivaju široko rasprostranjeno oklijevanje oko mogućnosti rata.

Od 9.950 ispitanika koji su odgovorili, tri od četiri – ili 75% – reklo je da ne bi bili spremni uzeti oružje. Njih 19% izjavilo je da bi bili spremni boriti se, dok je 8% ostalo neodlučno, što odražava nesigurnost i u pogledu osobne spremnosti i u pogledu toga je li njihova zemlja spremna za potencijalni sukob.

U prethodnom istraživanju platforme YouGov potvrdilo je da se ruska agresija smatra jednom od najvećih prijetnji Europi, za 51% u Poljskoj, 57% u Litvi i 62% u Danskoj. Ista anketa pokazala je da su „oružani sukobi“ treća najveća briga među ispitanim Europljanima.

Unsplash / Sasha Metgy

Države na granici s Rusijom ne čekaju

Iako europski čelnici dijele spomenute zabrinutosti, prvenstveno su baltičke zemlje – Litva, Estonija i Latvija – preuzele vodstvo. Te države imaju razloga za to: nalaze se na istočnom rubu NATO-a i EU-a te dijele više od 1000 kilometara granice s Rusijom i Bjelorusijom.

Litva je započela s postavljanjem takozvanih “zidova od dronova”. U suradnji s Latvijom, obje zemlje obnavljaju močvare na svojim teritorijima kako bi stvorile prirodne obrane. Također su pokrenule nacionalne kampanje za podizanje svijesti, vježbe otpornosti i televizijske vježbe kako bi pomogle ljudima da se mentalno pripreme za mogući sukob.

Prošle godine, litavsko Ministarstvo unutarnjih poslova dostavilo je karte s poveznicama na lokacije skloništa i brojeve telefonskih linija za hitne slučajeve. Latvija je u svoj kurikulum javnog obrazovanja dodala obavezni tečaj nacionalne obrane.

Poljska je izgradila barijere duž granica s Bjelorusijom i uvela tečajeve sigurnosnog obrazovanja u većini javnih škola, od kojih neki uključuju obuku za rukovanje vatrenim oružjem za djecu od 14 godina.

„U osnovnim školama, zahtjevi uključuju teorijsku pripremu o sigurnom rukovanju oružjem“, objasnilo je poljsko ministarstvo obrazovanja u e-poruci Euronewsu.

Finska i Estonija poslale su kućanstvima brošure s uputama o tome što učiniti ako dođe do rata, podsjećajući na mjere poduzete tijekom Hladnog rata. Brošure objašnjavaju što spakirati, kako prepoznati sirene i upozorenja te koje korake poduzeti tijekom evakuacije ili nestanka struje.

Unsplash / Andras Ratonyii

Švedska oživila priručnike iz doba Hladnog rata

Švedska je 2025. godine pokrenula nacionalnu inicijativu slanja ažuriranih brošura „Ako dođe kriza ili rat“ svakom kućanstvu, oživljavajući svoj priručnik javne sigurnosti iz doba Hladnog rata. Sve tri zemlje također su integrirale obranu u svoje obrazovne nastavne planove, a Estonija je 2023. godine uvela poseban tečaj nacionalne obrane za srednje škole.

Istodobno, došlo je do vidljivog porasta broja civila diljem Europe koji online postavljaju pitanja o ratnoj spremnosti. Trendovi ukazuju na zabrinutost: u zemljama geografski bliskim Rusiji, poput Finske, Estonije, Poljske, Litve i Švedske, podaci Googlea pokazuju porast pretraživanja u posljednjih pet godina u pretragama poput „što spakirati za rat ili evakuaciju?“ i „gdje su skloništa od bombi u mojoj blizini?“, s primjetnim porastom u 2025. godini.

Što Bruxelles radi?

Nazovite to panikom ili oprezom, ali nacionalne vlade nisu jedine koje se kreću prema povećanju obrambenih sposobnosti. Na razini EU-a u tijeku je nekoliko inicijativa za poboljšanje kapaciteta bloka za scenarij „za svaki slučaj“ koji se sada čini vjerojatnijim nego ikad.

Obrambeni proračuni diljem Europe porasli su i dosegnuli više od 300 milijardi eura u 2024. U međuvremenu, prijedlog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) EU-a za razdoblje 2028.-2034. iz prošlog srpnja, koji je najavila predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, dodjeljuje dodatnih 131 milijardu eura za zrakoplovstvo i obranu – pet puta više od svog prethodnika.

Plan „Spremnost 2030.“ koji je podržalo svih 27 država članica, prvi je – i možda najvažniji – strateški plan za jačanje obrane u EU.

Njegov je cilj zatvoriti jaz u sposobnostima i ubrzati vojni odgovor omogućavanjem kretanja trupa i opreme preko granica EU-a u roku od tri dana tijekom mirnodopskog vremena i u roku od šest sati tijekom izvanrednih situacija. To bi se postiglo ukidanjem fragmentiranih sustava dozvola koji trenutno uzrokuju značajna kašnjenja i uspostavom okvira koji je već prozvan „vojni Schengen“.

Ursula von der Leyen i njemački kancelar Friedrich Merz – EU pod pritiskom SAD-a i bez snažnih lidera / REUTERS / Liesa Johannssen

Europa učvršćuje ceste i mostove za rat

EU stvara mrežu koridora za vojnu mobilnost, uključujući ojačane cestovne, željezničke i lučke rute osmišljene za promet teške oklopne opreme i logistike. Oko 500 kritičnih infrastrukturnih točaka identificirano je za nadogradnje, poput mostova i tunela koji moraju podržavati vozila teža od 60 tona.

Plan također ima za cilj standardizaciju vojne opreme i logističkih postupaka u oružanim snagama EU-a, koje se trenutno oslanjaju na nekompatibilne sustave.

Procijenjeni trošak ovih nadogradnji iznosi 70 i 100 milijardi eura, a financiranje dolazi iz nacionalnih proračuna i programa EU-a poput Instrumenta za povezivanje Europe. Kako bi podržala ovaj napor, Europska komisija razvila je nove financijske alate.

Jedan od tih alata je ReArm Europe, uveden 2025. godine. To je središnja koordinacijska platforma za ubrzanje obrambene spremnosti i industrijskih kapaciteta. S obzirom na fragmentiranu prirodu europskog obrambenog krajolika, ReArm Europe osmišljen je kako bi uskladio nacionalna obrambena ulaganja, smanjio uska grla, pojednostavio donošenje odluka, ubrzao nabavu, osigurao kompatibilnost sustava i izbjegao dupliciranje.

U okviru ReArm Europe uključena su još dva mehanizma: EDIP, Europski program obrambene industrije, i SAFE, Omotnica za financiranje strateškog naoružanja. To pruža izravnu financijsku potporu. EDIP nudi 1,5 milijardi eura sufinanciranja za zajedničko istraživanje, razvoj i proizvodnju obrambenih sustava, ali samo za projekte koji uključuju najmanje tri zemlje EU-a ili dvije plus Ukrajinu.

SAFE je, s druge strane, kreditni instrument na razini EU-a od 150 milijardi eura koji omogućuje državama članicama da zajednički financiraju kupnju oružja velikih razmjera brže i po nižim troškovima.

Ukratko, ove inicijative imaju za cilj potaknuti zemlje da udruže resurse i kolektivno se zadužuju kako bi povećale proizvodnju, pregovarale o boljim uvjetima i osigurale interoperabilnost novih sustava.

Unsplash / Laura Mann

EU nije „Američki idol“

Sigurnosna strategija Trumpove administracije, objavljena 4. prosinca prošle godine, izazvala je političke trzavice s Europom. Dokument je opisao EU kao oslabljenog partnera i naglasio pristup „Amerika na prvom mjestu“, odražavajući prethodne sporove o potrošnji saveznika NATO-a u prvom mandatu američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Od 1945. godine SAD je izgradio mrežu sveučilišta, think tankova, istraživačkih institucija i obrambenih agencija osmišljenih za povezivanje strategije i donošenja politika.

Europsko strateško planiranje, nasuprot tome, ostaje podijeljeno nacionalnim interesima, nedovoljno financirano i manje povezano s političkim donošenjem odluka.

Washington očekuje da će Europa preuzeti većinu NATO-ovih konvencionalnih obrambenih odgovornosti, uključujući obavještajne i raketne sustave, do 2027. godine, rok koji neki europski dužnosnici smatraju nerealnim.

Na summitu NATO-a u Haagu 2025. godine, saveznici su se složili da će do 2035. ulagati 5% BDP-a godišnje u obranu. Europske zemlje trenutno doprinose na nižim razinama.

Ostaju pitanja o tome može li Europa nastaviti djelovati kao ravnopravan partner SAD-u. Američka strategija nacionalne sigurnosti kritizirala je europsku migracijsku politiku, natalitet, pravila o slobodi govora i njezin pristup potpori Ukrajini. Većina toga zapravo i nema veze s pitanjem obrane nego s neokonzervativnim narativom koji Trumpova administracija pokušava izvoziti u Europu, prije svega u ekonomski i politički slabije članice Unije.

U istom dokumentu poziva se na prekid rata u Ukrajini i odražava se namjera Washingtona da normalizira odnose s Rusijom ili “ponovno uspostavi stratešku stabilnost” s Moskvom.

Iako se Rusija ne naziva izričito budućim saveznikom, ni Trumpova administracija ne tretira Rusiju kao protivnika. Što Europljani zapravo misle o Trumpu i volji za ratom objavili smo u prethodnom članku.

Donald Trump i njegov obožavatelj / REUTERS / Evelyn Hockstein

Europa laka meta za razne diktatore

Europski dužnosnici, poput povjerenika EU-a Valdisa Dombrovskisa, brzo su reagirali. Dombrovskis je za Euronews’ Europe Today rekao da se ne slaže s procjenom dokumenta i da EU treba „pokazati više asertivnosti“.

U istom tonu, predsjednik Vijeća António Costa i šefica vanjske politike Kaja Kallas odbacili su američka upozorenja o navodnom propadanju Europe. Odbacili su svaku sugestiju da bi se Washington trebao miješati u unutarnje političke prilike bloka.

Inzistirali su na tome da se saveznici ne miješaju u međusobne demokratske odluke. Na pitanje o negativnim reakcijama, Trump je rekao da Washington jednostavno želi „zadržati Europu, Europom“.

Ova „razmjena mišljenja“ istaknula je rastuću transatlantsku podjelu oko njihovih pristupa ruskom ratu u Ukrajini.

Europa se naoružava. Ipak, stručnjaci upozoravaju da sama politička hitnost neće biti dovoljna. Séamus Boland, predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, rekao je za podcast Euronewsa: „Mi smo najlakša meta za napad. Diktatura voli napadati Europu jer ona ne želi živjeti po istim standardima kao i mi.“

No, ako se povlači pitanje društvenog i inog propadanja, EU uz sve svoje slabosti ima što prigovoriti „novoj“ Americi, sve očitijem propadanju demokracije i vladavine prava –  opasnim očijukanjem Washingtona s autoritarnim modelom vladanja.

Amerikancima sve više smrdi represivni aparat Trumpove vlasti; motiv s prosvjeda protiv nekažnjenog policijskog ubojstva Renee Good u Minneapolisu  / REUTERS / Ryan Murphy