U Hrvatskoj su ove godine zahtjevi za starosnu i prijevremenu mirovinu obrađivani brže i efikasnije nego prošle. Dok je 2024. godine u prvih 11 mjeseci unutar zakonskog roka riješeno samo 62,2 posto od 33.620 zahtjeva (20.927 na vrijeme), 2025. taj postotak skače na 77,8 posto, od 31.770 na vrijeme je riješen 24.731. Podnesenih je bilo 30.355 u 2024. naspram 30.696 u 2025. godini, ali »backlog« – broj zahtjeva zadržanih na rješavanju, se smanjio s 38.387 na 37.003. Dakle, broj ukupno riješenih zahtjeva blago je pao, ali efikasnost je značajno porasla – više zahtjeva rješava se na vrijeme.

Kompleksan proces

Koliko će trajati donošenja rješenja o priznanju prava iz mirovinskog osiguranja ovisi o složenosti samog predmeta, ispitnog postupka koji treba provesti, kao i o procesnim radnjama koje je potrebno poduzeti.

– Da bi se moglo donijeti rješenje i odrediti isplata pripadajuće svote mirovine, mora biti utvrđeno činjenično stanje u pogledu ispunjenja uvjeta za priznanje prava te podataka o mirovinskom stažu i plaćama podnositelja zahtjeva. Nekada dokaze o mirovinskom stažu treba pribaviti od samog osiguranika ili drugih institucija. U slučaju kada se radi o osobama koje samostalno obavljaju djelatnost potrebno je pribaviti dokaze o uplati doprinosa od nadležnog tijela, a u predmetima u kojima su podaci o mirovinskom stažu ili plaćama tijekom rata uništeni ili izgubljeni provodi se postupak pribavljanja podataka od arhiva, drugih tijela ili same stranke. U pojedinim predmetima potrebno je provesti i prethodni upravni postupak utvrđivanja mirovinskog staža koji podrazumijeva određeno trajanje te se tek nakon tako provedenog postupka može donijeti rješenje o pravu na mirovinu, rekli su nam iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Objasnili su kako je donošenje rješenja o mirovini kompleksan proces koji ovisi o brojnim varijablama – je li osiguranik dio radnog vijeka bio zaposlen u inozemstvu, je li postojala izvanbračna zajednica, radi li se o invalidskoj mirovini, koja pak traži angažman Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom – a koji provodi postupke vještačenja za više institucija, pa se njihov nalaz može čekati dugo.

Mirovinsko u predmetima u kojima su ispunjeni svi uvjeti za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja, a nedostaju podaci potrebni za određivanje visine mirovine, donosi rješenje o priznanju prava i isplati predujma mirovine, odnosno akontacije, čime se nastoji osigurati kontinuitet primanja od prestanka radnog odnosa do isplate mirovine. No, ako u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prekorače rok za donošenje rješenja o priznavanju prava na mirovinu, prilikom isplate prve mirovine isplaćuju i sve zaostale od dana kada je osiguranik podnio zahtjev – ali bez ikakvih kamata.

– U postupku priznanja mirovine za osiguranike u I. stupu (generacijska solidarnost) i II. stupu (kapitalizirana štednja), HZMO donosi rješenje o I. stupu i predujmu, a osiguranik mora izjavom kod REGOS-a odabrati želi li isplatu samo iz I. ili iz I. i II. stupa. HZMO zatim donosi konačno rješenje o svoti. Rok za izjavu nije zakonom propisan, pa postupak ovisi o osiguraniku, naveli su iz Mirovinskog.

Sporije zbog izmjena zakona

Ako osiguranik ima i posebno pravo, npr. za Domovinski rat, s dodatnim dokazima, HZMO računa više opcija, upoznaje ga sa svotama i pravima, a osiguranik bira – opći ili posebni propis, plus odabir stupa, pa se donosi rješenje. Složenost i trajanje rastu zbog višestrukih koraka i sudjelovanja stranke.

U bržem donošenju rješenja HZMO sprječavaju i česte zakonske izmjene, tijekom kojih bilježe i povećan priljev zahtjeva. No tome doskaču periodičnom raspoređivanjem predmeta u svoje područne jedinice koje su manje opterećene brojem podnesenih zahtjeva te se, prema potrebi, uvodi i prekovremeni rad. Osim navedenog, HZMO sustavno ističe važnost provođenja tzv. postupka pretkompletiranja podatka o mirovinskom stažu i plaći koji se pokreće tiskanicom, dostupnoj na web-stranici HZMO-a.

– Radi se o mogućnosti koju mogu iskoristiti osiguranici koji namjeravaju podnijeti zahtjev za prijevremenu starosnu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ili starosnu mirovinu. Zahtjev mogu podnijeti najranije 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za mirovinu, a tim se postupkom kompletiraju podaci o mirovinskom stažu i plaći, što skraćuje vrijeme čekanja na priznavanje prava na mirovinu, poručili su iz Mirovinskog.

Kao vrlo poželjno podnošenje zahtjeva za kompletiranjem vidi Višnja Stanišić, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, jer bi se time, ističe, kada steknu uvjete za prijevremenu mirovinu skratilo vrijeme do donošenja rješenja.

– Situacija oko čekanja na rješenje o mirovini se popravila, jer nije bilo izvanrednih zakona koji bi doveli do problema kao što je lani bilo s obiteljskim mirovinama, pa su prvo morali to rješavali, dok su sve druge bile na čekanju. Ipak, i dalje ima ljudi koji čekaju duže od propisanog roka, rekla je Stanišić.

Dodatni je problem, navodi, što ljudi ne reagiraju na zahtjeve koji im stižu i time nepotrebno prolongiraju cijeli proces.

– Kad Mirovinsko pošalje zahtjev u REGOS, oni im šalju ponudu, odnosno izbor – žele li mirovinu iz jednog ili iz dva stupa. Međutim, mnogi se ogluše i ne odgovore što bi željeli i postupak se ne može nastaviti dok se to ne riješi. Ljudi do tada dobivaju akontaciju, koja se izračunava na temelju dostupnih podataka i manja je za oko pet posto od mirovine, a onda cijeli postupak dosta duže traje, navela je Stanišić.

Zastarjele procedure

Do produžetka procesa često dolazi i ako netko ima staž izvan Hrvatske, jer mirovinski fondovi izvan Hrvatske, ovisno o tome u kojoj zemlji imate staža, nisu baš ažurni.

Smatra da je dobro što su se zahtjevi počeli rješavati i u područnim službama Mirovinskog, no vjeruje da bi reorganizacija posla i više referenata koji bi radili na zahtjevima znatno ubrzali posao.

Nedostatak kadra, zastarjele procedure, spor protok dokumentacije i neusklađenost podataka među institucijama, simptomi su sustava koji nije moderniziran, nego zakrpan improvizacijama, istaknuo je Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenici zajedno.

– Ako mjerimo po osjećaju ljudi koji čekaju rješenje, teško da bismo mogli govoriti o poboljšanju, mada se uistinu radi o izvjesnom skraćivanju rokova. Dakle, administracija će reći da su rokovi statistički nešto kraći, ali ako čovjek odradi 40 godina rada i onda šest mjeseci, a nekada i dulje, čeka da mu netko prizna pravo koje je sam financirao, jasno je da sustav ne funkcionira. Poboljšanje od nekoliko dana ili tjedana nije poboljšanje, jer ljudima koji ostaju bez prihoda dva tjedna znači hoće li moći platiti režije ili kupiti lijekove. Iako se službeno govori o blagom napretku, realnost je da je sustav i dalje prespor, rekao je Špika.

Kašnjenje je, dodao je, rezultat kombinacije birokratskog mentaliteta i nedostatka odgovornosti.

– Kad sustav ne osjeća posljedice svojih kašnjenja, zašto bi se žurio? Tu je i jedan vrlo važan element, nedostatak zakonske sankcije za instituciju koja ne poštuje rokove. Ako se umirovljeniku kasni s rješenjem, on trpi posljedice. Kad institucija kasni, nitko ne odgovara. Vrijeme je da vlast shvati da je to pitanje prava, a ne nečijeg dobročinstva. Ako država zakasni, onda to kašnjenje mora i platiti, poručio je Milivoj Špika.

Digitalizacija i kadrovsko jačanje

Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenici zajedno, nabrojio je i konkretne poteze za koje smatra da moraju biti napravljeni kako bi se situacija poboljšala.

– Digitalizacija mora biti stvarna, a ne deklarativna. To znači automatsku razmjenu podataka između institucija, unaprijed pripremljene podatke o radnom stažu i doprinosima, te automatizirane provjere koje rezultiraju rješenjem uz samo nekoliko klikova na računalu. Potrebno je i kadrovsko jačanje HZMO-a, ali ponajviše jasna odgovornost za rokove. Ako se u drugim državama rješenje izdaje u nekoliko dana, nije riječ o čudu, nego o organizaciji, rekao je Špika.

Naglasio je da se problem mirovinskog sustava često prikazuje kao tehnički, ali on je u suštini zapravo duboko moralni, i još dublje politički. Dok im ne legne prva mirovina, umirovljenici često žive od pomoći obitelji, posudbi, od kredita ili čak prodaje osobnih stvari. Neki ulaze u dugove, smanjuju prehranu ili odgađaju kupnju lijekova.