Irena Petir je 51-godišnja majka, supruga, ali i žena s neobičnim zanimanjem. Irena je vlasnica autoservisa i jedina automehaničarka s položenim majstorskim ispitom u Hrvatskoj. Za sebe kaže da radi od 0-24 – muški posao.

Irena je treća generacija obitelji automehaničara, njen otac i djed su također bili automehaničari, a Irena je odmalena gajila istu strast: ˝Tata nije htio da završim školu za automehaničara jer je mislio da mi to ne treba, ali ja sam ipak išla. Upisala sam i fakultet, a kako je tati trebala pomoć u radioni tako sam odustala od fakulteta jer mi je draži bio ovaj posao. Već 30 godina radim ovdje, a radiona je moja od 2010. godine kad je otac otišao u mirovinu. Počela sam s manjim poslovima poput javljanja na telefon i dogovaranja sa strankama, ali je tata vidio da mi više leži šerafljenje auta pa sam uskoro imala crne ruke i radila gore poslove od bilo kojeg šegrta koji je bio u radioni.”

”Ima žena automehaničara, ne može se reći da nema, ali ja sam jedina s majstorskim ispitom. U današnje vrijeme je sve više novih generacija djevojaka koje se školuju za automehaničarke, za razliku od vremena kad sam se ja školovala. Susrela sam se s nekima od njih, prvo su me malo čudno gledale, ali sam im dala neke smjernice koje mislim da sam i ja trebala znati na početku i rekla sam im da vjeruju u sebe jer se jako teško probit u ovom zanimanju. Znam po sebi jer su me i tijekom školovanja gledali čudno, kao što ja tu radim. Najdraži dio posla su mi sami auti i problemi s autima. Svaki auto koji mi dođe uzimam kao zagonetku koju treba riješiti pa tako ima onih koje je lakše riješiti i onih koje je malo teže. Teže je raditi s ljudima, ali ako si nasmijan, dobre volje i otvoren nije problem. Nikad nisam razmišljala baviti se nečim drugim. Kad radiš nešto od početka i cijeli život, jednostavno ti je normalno da ćeš to i dalje raditi. Ja zapravo imam jako puno poslova koje moram obavljati. Nemam više puno vremena raditi u radioni kao nekad, no kad je gužva uskačem, kazala je Irena za Miss7.

”Žene prije nego što dođu s autom obično ´guglaju´ te znaju gdje idu. Dolaze zato što sam ja žena i znaju da ću ih razumjeti jer žene drugačije percipiraju stvari. Ako ja nekom muškarcu kažem da treba napraviti to i to, on će se napraviti pametan, iako i ne zna o čemu se radi, i reći će da, dobro. Ženama moram objasniti zašto se nešto dogodilo, što će biti kasnije i koristiti normalan žargon. No na kraju je ishod isti. Kad sam bila mlađa, često bi samo pored mene stranke prolazile i išle do prvog mehaničara. Na kraju su shvatili da sve kreće od mene i moje percepcije toga što s događa jer sam ja ta koja zaprima aute. Znalo se događati, a još uvijek se događa da stranka zove na telefon i inzistiran na muškom mehaničaru. Kad se javim na telefon misle da samo radim na recepciji, no na kraju se ispostavi da nema problema jer imam svoju taktiku: pitam ih o čemu je riječ kako bih ih kao spojila s mehaničarom i zapravo im ja kažem rješenje. Volim raditi sve popravke, ali priznajem da mi dizelaši nikad nisu sjeli.”

˝Ima stranaka koje dolaze i traže isključivo mene. No naše stranke dolaze radi servisa koji je dobar zbog naših mehaničara. No moram ih dobro izabrati i stajati iznad njih koliko god da su dobri jer ipak na kraju na svakom računu piše moje ime. Jer ako nešto ne valja, stranka dolazi meni, a ne njima. Moj nos mora biti svugdje. Svoje stranke, već nakon prvog puta, znam prepoznati po glasu i točno znam o kojem se autu radi i što smo sve popravljali. Nekima čak pamtim i registraciju auta. O svakom autu, u svakom trenu znam sve. ”

U školi koju pohađa njena kćer roditelji su ju u početku čudno gledali kada bi došla u kombinezonu po kćer: ˝Kad su skužili što radim, a i da imam svoj servis, onda je bilo sasvim drugačije, gledali su me kao poslovnu ženu. I to su opet predrasude na koje vrlo često nailazim. To mi je najgora predrasuda jer ljudi me gledaju kao nekog ‘šljakera’ koji hoda u radnom kombinezonu, a kad dođem normalno odjevena onda me nitko ni ne gleda i to im je normalno.”

Irena voli čitati, klasičnu glazbu i mjuzikle, ali priznaje, nije tipična žena: ˝Meni je odlazak frizeru gubitak vremena, volim masaže, ali za njih nemam vremena. Da bih sjedila na kavi s prijateljicama i pričala dva, tri sata, nisam taj tip. Ima ženskog društva koje mi paše, ali i onog koje mi ne paše.˝

Mišljenja je da muška i ženska percepcija u sinergiji jako dobro funkcionira: ˝Svi mi imamo isto znanje o mehanici, no muški kolege gledaju iz jednog kuta, a ja iz drugog. Oni gledaju nešto i kažu: ‘pokvareno je, ajmo to i to napravit’ dok ja krećem od onog zašto se to dogodilo. I zato se jako dobro nadopunjujemo, a i moj tata je shvatio kad sam počela raditi da je to dobra stvar. I na kraju od tih različitih mišljenja dobiješ dobar rezultat i super tim”, zaključila je Irena za Miss7.