Svakog dana proteklog tjedna raspravljalo se o izmjenama zakona kojima se planira snažnije djelovati u borbi protiv nasilja nad ženama.

Ishod ovih izmjena treba biti učinkovitija borba protiv nasilja nad ženama, posebno kada je riječ o kaznenim djelima koja su rodno utemeljena.

Naime, izmjenama Zakona o kaznenom postupku znatno se proširuju i osnažuju prava žrtava nasilja – uvodi se pravo žrtve na žalbu protiv rješenja o mjeri opreza, propisuje se 100 metara kao minimalna udaljenost prilikom nalaganja mjera opreza, a pri čemu će kod kršenja mjera opreza policija imati ovlast uhititi nasilnika, a sud u roku od 24 sata obvezu odlučiti o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom.

Osim toga, žrtva dobiva pravo na pratnju osobe od povjerenja kroz cijeli postupak.

Izmjenama Kaznenog zakona povisuju se kazne za silovanje te teška kaznena djela protiv spolne slobode i spolne zloupotrebe djeteta, ukida se zastara kaznenog progona i izvršenja kazne za sva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

Također, uvodi se i posebno kazneno djelo – teško ubojstvo ženske osobe, tj. femicid, za koje će biti zapriječena kazna zatvora od najmanje 10 godina do dugotrajnog zatvora.

Izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji briše se prekršaj spolnog uznemiravanja i prebacuje se u sferu kaznene odgovornosti, pooštravaju se prekršajne kazne i propisuju da će se za kršenje zaštitnih mjera moći izreći isključivo zatvorska kazna.

Najznačajniji iskorak

Sve ove novine dio su širih zakonskih promjena koje Ministarstvo pravosuđa i uprave predlaže s ciljem unapređenja sustava zaštite žrtava od nasilja u obitelji odnosno nasilja nad ženama, naglasila je Vedrana Šimundža – Nikolić, državna tajnica Ministarstva pravosuđa i uprave.

– Predložene izmjene predstavljaju najznačajniji iskorak u zakonodavnom okviru u području suzbijanja nasilja i fokusirane su na bolji položaj i zaštitu žrtava.

Ovo je već treći ciklus izmjena kojima Vlada u dijalogu s civilnim društvom, pravnim stručnjacima, pravosudnim dužnosnicima ne samo da povećava sankcije za nasilje nego i donosi promjene u sustavu.

Uz pooštravanje kaznenopravnih sankcija, kroz Zakon o kaznenom postupku osnažuju se prava žrtava.

Žrtvama se osigurava pravo na pristup službama za podršku žrtvama dok god imaju potrebnu za time, pravo na povjerljivu osobu, pravo na tajnost podataka, rekla je Šimundža – Nikolić.

Lana Kučer, stručna suradnica – pravnica u udruzi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje pozdravlja predstavljene izmjene ova tri zakona i vidi ih kao korak naprijed u borbi protiv nasilja nad ženama.

– Posebno bih izdvojila uvođenje femicida kao kaznenog djela rodno utemeljenog ubojstva žene, ali i definiranje rodno utemeljenog nasilja u Kaznenom zakonu koje bi se trebalo uzimati kao otegotna okolnost u nizu kaznenih djela.

Nažalost, rodna komponenta izostaje u izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji i dalje ne definira nasilje nad ženama i njegovu rodnu utemeljenost.

Najveći nedostatak ovog zakona je što zadržava nasilje nad ženama i u obitelji u prekršajnoj sferi. Navedeno dovodi do relativizacije nasilja, blagih kazni i toga da se počinitelji za nasilje novčano kažnjavaju, rekla je Kučer.

Za CESI, kao i za žrtve nasilja s kojima rade, apsolutno je neprihvatljivo da počinitelji budu novčano sankcionirani. Smatraju da bi se nasilje trebalo sankcionirati kao kazneno djelo.

– Kada počiniteljima bude izrečena novčana kazna žrtve iskazuju tugu, ljutnju, razočaranje pravnim sustavom i gube vjeru da će ih država zaštiti od nasilja, koje često trpe duže vremena prije nego se odluče na prijavu.

Naš je stav da bi se nasilje trebalo isključivo sankcionirati kao kazneno djelo – Zakon o zaštiti od nasilja nad ženama i u obitelji trebao bi definirati pojmove, obveze i postupanja nadležnih tijela, obvezne edukacije stručnjakinja, prikupljanje podataka, dok same sankcije trebaju biti predviđene isključivo Kaznenim zakonom, rekla je Kučer.

Online sfera

Predsjednica udruge Ženska grupa Karlovac – KORAK Mirjana Duduković istaknula je kako bi izmjene ovog paketa zakona trebale doprinijeti proširenju i osnaženju prava žena žrtava nasilja.

– Veliki je pomak naprijed što se predlaže novo kazneno djelo – ubojstvo ženske osobe, ali ovim izmjenama dolazimo na sam kraj problema nasilja nad ženama – a kraj je ubojstvo.

Prošle godine je u Hrvatskoj ubijeno devet žena i pored toga što nas to brine moramo se upitati što smo mogli poduzeti da do toga ne dođe, rekla je Duduković.

Duduković je naglasila da je fokus potrebno staviti na početak, odnosno na pitanje što poduzeti da nasilja bude što manje.

– Napredak u smanjenju nasilja prema ženama žrtvama nasilja ćemo ostvariti ako svi akteri, odnosno djelatnici državnih institucija i nevladinog sektora, budu ravnopravno surađivali i ubrzavali rješavanje kriznih nasilnih situacija u kojima se nalaze žene.

Kod prve prijave nasilja žena žrtva nasilja često se susreće s nepovjerenjem institucija, a otegotna okolnost je što čitav proces predugo traje, kazala je Duduković.

Iz CESI-ja kažu kako pored pozitivnih pomaka iz njihovog dosadašnjeg rada sa žrtvama nasilja, kod prijave nasilja pojavljuju se razni problemi u praksi.

– Glavni uzrok tome je da naš sustav ne prepoznaje rodnu utemeljenost nasilja. Zato i dalje imamo slučajeve tzv. dvostrukog uhićenja gdje se za nasilje optužuju i žrtva i počinitelj, psihičko nasilje se u velikoj mjeri procesuira kao prekršaj, unatoč teškim posljedicama koje ostavlja na žrtve.

Isto tako, većina žrtva u našem Savjetovalištu iskazuju da su doživljavale ekonomsko nasilje, koje je u potpunosti neprepoznato od strane sustava, kao i različiti oblici seksualnog nasilja i uhođenja koji su počinjeni u online sferi.

Rodno neosjetljivo postupanje dovodi to toga da žrtve iskazuju nepovjerenje u sustav, smatraju da njihove prijave, čak i ako dovedu do osuda, neće puno značiti, da su izrečene kazne premale u odnosu na ono što su doživjele i da se naglasak puno više stavlja na prava počinitelja nego na zaštitu žrtava.

Žrtvama je teško doći do informacija, postupci traju predugo, a novčane naknade štete žrtvama od strane počinitelja su gotovo nepostojeće, rekla je Lana Kučer.

Na naše pitanje o tome znaju li suci prepoznati rodno uvjetovano nasilje, državna tajnica Vedrana Šimundža – Nikolić rekla je kako je pogrešno govoriti o tome da suci i drugi pravosudni dužnosnici ne znaju prepoznati rodno uvjetovano nasilje.

– Kroz Pravosudnu akademiju provode se brojne edukacije i aktivnosti s ciljem osvješćivanja o rodno utemeljenom nasilju kao negativnom fenomenu.

Važno je senzibilizirati sve dionike u sustavu o važnosti prava žrtava. Širenjem sustava podrške žrtvama i svjedocima kroz specijalizirane Odjele na sudovima sucima dajemo dodatnu podršku u tome da prepoznaju potrebe žrtava, navela je Šimundža – Nikolić.

Istanbulska konvencija

Lana Kučer je napomenula i kako se nedavne izmjene Obiteljskog zakona, koji je ključan u zaštiti od nasilja, problematikom nasilja nad ženama i djecom bave tek na marginama i ne usklađuju se s Istanbulskom konvencijom i drugim međunarodnim propisima i praksom.

– Tako se događa da se u nekim postupcima pred Zavodima za socijalni rad i obiteljskim sudovima žrtve propituje, ne shvaća se da nasilje koje je počinjeno nije spojivo sa zajedničkom roditeljskom skrbi, od žrtva se traži da surađuju s počiniteljem i dogovaraju se oko ostvarivanja skrbi nad djetetom, a ako to odbiju proglašava ih se »nesuradljivima« ili »manipulativnima« umjesto da se osigura sprečavanje daljnjeg post- separacijskog nasilja koje mnoge žrtve doživljavaju, a koje se od institucija zna nazivati konfliktima među roditeljima i posljedično se ne kažnjava, rekla je Kučer.

S njom se slaže i Mirjana Duduković, koja ističe da žena žrtva nasilja koja prvi put prijavi nasilje, a nasilnik tada ne bude priveden, nema nikakvu sigurnost.

– Događa se da žena povuče prijavu, ili ako dođe do suda uzima »blagodat nesvjedočenja« i više ne prijavljuje nasilnika nego odlučuje trpjeti nasilje jer ne vidi izlaz iz svoje situacije, navela je Duduković.

Navela je i kako žena žrtva nasilja koja ima malodobnu djecu mora proći proces medijacije, odnosno zajedničke roditeljske skrbi, koja u Zavodu za socijalni rad traje oko šest mjeseci.

– Nakon toga slijedi tužba za razvod braka i tužba za skrbništvo za djecu, što traje godinu dana ili duže. Žena se pita tko joj pruža sigurnost tih godinu i pol.

U zajednici gdje su u pitanju malodobna djeca oba roditelja imaju jednaka prava te žena žrtva nasilja ne zna što da radi, boji se da će otac djece doći u vrtić po dijete ili pred školu.

Moje pitanje je zašto onog trenutka kad se prijavi nasilje nad ženom ona ne može dobiti privremeno rješenje za skrbništvo do okončanja sudskog procesa? Za to vrijeme samo onaj tko to prolazi zna kako je to stresno i opasno, istaknula je Duduković.

Vedrana Šimundža-Nikolić kao izuzetno važnu novinu istaknula je da žrtve ovim zakonskim izmjenama dobivaju pravo na žalbu protiv rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju mjera opreza.

– U odnosu na istražni zatvor, propisuje se da će sud morati razmotriti žalbu ako je žrtva podnese, te se izrijekom propisuje da će sud prilikom donošenja odluke o mjeri opreza morati uzeti u obzir očitovanje žrtve.

Time se žrtva snažnije uključuje u sam postupak odnosno time će sud više morati voditi računa o posljedicama nasilja za žrtve.

Uz to, Ministarstvo širi sustav podrške žrtvama i svjedocima na svim županijskim sudovima kroz Odjele za podršku, a izmjenama Zakona o sudovima propisana je obvezna specijalizacija i edukacija sudaca za nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, rekla je Šimundža-Nikolić.

Sve zakonske izmjene usmjerene su upravo prema tome da kao društvo pošaljemo jasnu poruku da nasilje nad ženama, nasilje u obitelji nije dopustivo, dodala je.

– Ovim izmjenama kao izvršna vlast želimo poslati poruku da će se nasilje strogo kažnjavati, a žrtve zaštititi. Ako podignete kazne, unaprijedite sustav podrške žrtvama i svjedocima i pri tom radite na osvješćivanju svih dionika o nasilju promjene su neminovne, zaključila je Šimundža – Nikolić.