U solarnim elektranama ukupno bila bi instalirana dva gigavata snage, a isto toliko i u vjetru / arhiva NL
Za potpunu hrvatsku elektroenergetsku neovisnost u slučaju korištenja samo obnovljivih izvora trebalo bi ulaganje od 8,7 milijardi eura, ističu energetski stručnjaci, dodajući da možda ni to ne bi bilo dovoljno
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike krenulo je u izradu nove energetske strategije Hrvatske, koja bi trebala zamijeniti staru, iz 2009. godine, ali i napraviti potpuni zaokret ka korištenju obnovljivih izvora energije. Udruge »zelenih« u suradnji sa stručnjacima Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, doznajemo, uskoro će javno predstaviti i Ministarstvu dati svoj prijedlog nove strategije, po kojoj bi Hrvatska čak 80 posto potrošnje energije u rrazdoblju između 2030. i 2050. godine već mogla zadovoljavati iz obnovljivih izvora – sunca i vjetra, biomase te ostalih.
Bude li prihvaćena nova energetska strategija u kojoj ćemo 80 posto potrošnje zadovoljavati iz obnovljivih, čistih izvora energije, postavlja se pitanje zbog čega država otkupljuje Inu. Kako napominje energetičar Marijan Kalea, upravo tekuća goriva najviše sudjeluju u finalnoj potrošnji energije, s oko 40 posto. Da bismo u budućnosti iz »obnovljivih« zadovoljili samo potrošnju dizela, koja čini polovicu potrošenih tekućih goriva, morali bismo sada zanemarivu proizvodnju biodizela povećati na 0,8 milijuna tona godišnje. Ugasili smo, kaže, proizvodnju dizelskog goriva u Vukovaru, kapaciteta 35 tisuća tona, a sad bi do 2030. morali u pogon staviti najmanje 23 nove takve rafinerije za biodizel te posaditi oko 800 tisuća hektara uljane repice.
Skuplja varijanta
Ministarstvo je, može se čuti od upućenih, sklono tom prijedlogu, čemu u prilog ide i nedavna izjava ministra Slavena Dobrovića koji je kazao kako Hrvatska svoju novu energetsku strategiju može graditi na obnovljivim izvorima. Iako je danas energija iz »obnovljivaca« puno skuplja od konvencionalno proizvedene, kazao je Dobrović, razlika nije toliko drastična ako se u obzir uzmu i troškovi zagađenja okoliša. Trenutačno, Hrvatska iz obnovljivih izvora zadovoljava 29 posto svoje brutto potrošnje, no zahvaljujući najviše grijanju na drva većine kućanstava. Europska komisija, pritom, s takvom našom računicom nije zadovoljna.
U novoj energetskoj strategiji, sigurno je, neće biti mjesta za bilo koje kapacitete na ugljen, što znači ni za Plomin C. Neće biti predviđena niti gradnja nuklearke, dok bi se, kad je plin kao najčišće fosilno gorivo u pitanju, gradile samo manje plinske elektrane, njih nekoliko od stotinjak megavata svaka. To bi bile kogeneracije, dakle plinske elektrane koje proizvode i struju i toplinu, pa je za očekivati da će biti locirane uz velike gradove – Zagreb, Rijeku, Split i Osijek. Što se tiče hidroelektrana, gradile bi se manje reverzibilne hidroelektrane, čija je prednost skladištenje proizvedene struje.
Prijedlog »zelenih« i stručnjaka FSB-a za novu energetsku strategiju bit će i gradnja velikih solarnih fotonapona na hrvatskim otocima – Krku i Cresu, Lošinju i Rabu, kao i kod Triblja. Ukupno, u vjetru bi bila instalirana dva gigavata snage, i još toliko u solarnim elektranama. Za Gorski kotar će pak njihov prijedlog biti gradnja kogeneracije na biomasu, koja bi za Gorane značila jeftiniju električnu energiju, kao i sustav centralnog grijanja, pri čemu bi se na taj način iskoristila i drvna masa uništena, odnosno posječena zbog pošasti potkornjaka.
Golema ulaganja
Energetski stručnjak Marijan Kalea iz Osijeka napominje kako je najava o 80-postotnoj potrošnji energije iz obnovljivaca već od 2030. godine »u raskoraku sa zdravim razumom«. U svom radu objavljenom krajem prošle godine pod naslovom »Termoelektrane spram obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj do 2030. godine« Kalea i energetičar Marko Lovrić ustanovili su kako bi za potpunu hrvatsku elektroenergetsku neovisnost u slučaju korištenja samo obnovljivih izvora trebalo ulaganje od 8,7 milijardi eura, odnosno ukupno 4.750 MW instalirane snage, što je triput više nego sad, dok bi postizanje potpune neovisnosti kroz gradnju novih termoelektrana koštalo triput manje. Da bi toliko »obnovljivaca« moglo proizvoditi energiju, kažu energetičari, i u dogradnju prijenosne mreže trebalo bi uložiti još oko 300 milijuna eura. Čak i nakon ulaganja od oko 8,7 milijarda eura, zaključuju, ne bi još uvijek bio postignut njihov udio u potrošnji od 80 posto.
– Čak i kad bi nam netko poklonio svih 8,7 milijardi eura, mi ne bismo bili kadri to fizički pretvoriti u elektrane, rafinerije biodizela, površine pod uljanom repicom u tako kratkom periodu. Do danas smo uspjeli iz fondova EU-a dogovoriti oko dva posto ukupno raspoloživih sredstava za obnovljive izvore i energetsku učinkovitost do 2020. godine – zaključuje Kalea.
