Omiljeni svećenik Kolinde Grabar Kitarović

Vlč. Vosilla o novoj predsjednici: Bistra, pametna, odlučna, ali ponekad i grobnički tvrdoglava

Edi Prodan

Trenutak za pamćenje

Trenutak za pamćenje

Njoj sam podijelio sve sakramente osim krštenja, vjenčao sam joj brata, krstio kćer Katarinu, jedino nisam sina Luku jer se rodio u Americi, naglasio je vlč. Vosilla



Vidjet ćete – za najviše godinu dana će se svi, pa i oni koji danas govore protiv, s našom predsjednicom, s našom Kolindom ponositi. Jer ona što obeća – to i ostvari! Istaknuo nam je to na samom početku razgovora vlč. Josip Vozila, ili kako je zapisano 1939. godine, kad se rodio u Cresu, pa je tako ostalo i do današnjih dana, Giuseppe Vosilla, čovjek koji svakako ide u red omiljenijih osoba predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Riječ je, naime, o svećeniku koji je bio na čelu Župe Jelenje od 1976. do 1990. godine, u vrijeme kad se predsjednica formirala u svakom, pa tako i vjerskom smislu. 


  Osim samog krštenja, za sve je ostale njezine sakramente zaslužan vlč. Vosilla. U njemu je Grabar-Kitarović uistinu imala duhovni oslonac pa je tako 1996. godine, iako u to vrijeme više nije bio na čelu njezine matične župe, obavio i svečani čin vjenčanja s Jakovom Kitarovićem. 



Dogodine se u Bakru sprema velika fešta. Ponajprije, vlč. Vosilla 31. srpnja 2016. godine ima pola stoljeća od zaređenja. Iste godine, ali 29. lipnja, točno na Petrovu, bračni par Grabar-Kitarović slavi dvadesetu obljetnicu bračnog sakramenta. Sve će se proslaviti zajedno na zlatnoj misi. 




    – Ono na što sam također ponosan, ove ćemo godine proslaviti i mladu misu jer se zaređuje Marko Šarić. A zbog čega sam tako ponosan? Pa zbog toga što Bakar mladu misu nije zabilježio dulje od stoljeća!



  A da je među njima postojala uistinu jaka duhovna veza, pokazuje nam i epizoda s proslave 40. obljetnice zaređenja Giuseppea Vosille. Supružnici Kitarović nazočili su toj svečanosti u crkvi sv. Andrije u Bakru, a tada ministrica europskih integracija preuzela je i jedno od čitanja. Na kraju mise je vlč. Vosilla u povodu deset godina braka podijelio blagoslov bračnom paru Kitarović. 


  S velečasnim Vosillom, kojem je danas 76 godina, a nalazi se na čelu bakarske župe, razgovarali smo u njegovom župnom stanu smještenom niže od znamenite Turske kuće. Jedna od većih svećeničkih legendi primorskoga kraja – s radošću ga se sjećaju i vjernici s krajnjeg zapada županije s obzirom na to da mu je prva župa, još tamo šezdesetih godina prošlog stoljeća, obuhvaćala Rupu, Šapjane, Lipu, dakle sva mjesta sjevernoga dijela današnje općine Matulji, uz samu slovensku granicu. S nemalo zadovoljstva nas je primio na razgovor nakon što smo istaknuli našu namjeru da o predsjednici Hrvatske napravimo poseban prilog koji će se kroz razna svjedočanstava, pa tako i ovo koje progovara o njezinoj odanosti nauku Katoličke crkve, referirati na njezine najmlađe dane.  Bez predrasuda

– Znam da je prezime Vozila najčešće u Istri, dakako u Vozilićima nedaleko Labina, no s njima nemamo rodbinske veze. Mi smo iz Cresa, vjekovima – istaknuo nam je na početku razgovora vlč. Vosilla koji unatoč već poodmakloj dobi izgleda i razmišlja kao da je u znatno mlađim godinama. 


  Kao mladi svećenik, Vosilla se 1966. godine najprije našao u Sloveniji, u Jelšanama. Crkvene su granice tada bile ponešto drugačije od nacionalnih, republičkih, tako da je sjedište župe za hrvatska pogranična mjesta bilo u Sloveniji. No vrlo mu se brzo slovenska strana zahvaljuje molbom, bolje rečeno naređenjem, da se preseli u – Hrvašku. 



– Znate što je GTV? Ne, nije neki sportski automobil. Ta vam kratica znači Grobnička televizija koju smo osnovali 1988. godine. Bila je jedna od prvih, ako ne i prva, privatna televizija u Jugoslaviji. Smještena je bila u mom župnom stanu u Jelenju. Prenosili smo mise, imali smo pravi program, a glavni joj je urednik bio današnji načelnik općine Jelenje Ervin Radetić. Posebno je dobar program bio povodom proslave 200. obljetnice jelenjske Župe sv. Mihovila. Sjećam se da nam je tada gost bio čak i Stjepan Sulimanac, potpredsjednik Sabora – iznio je Vosilla sjećanja na svoje medijsko djelovanje.



  – Nisam imao izbora, otišao sam preko granice nemalo začuđen pomalo odbojnim stavom prema meni jer sam iz »Hrvaške«. Gledajte, moj je otac rođen u Austro-Ugarskoj, ja u Italiji, službovati sam počeo u Jugoslaviji. Neka nacionalna netrpeljivost mi je stoga bila potpuno strana. Kao i politička, ja sam obavljao svoj posao pun vjere i dobrote prema svim ljudima, ne praveći razlike – priča nam vlč. Vosilla. 


  A svoj novi dom, u kojem je ostao punih deset godina, pronalazi u Lipi. I to gdje – kod tadašnjeg partijskog sekretara Josipa Pepija Iskre. 


  – Da, znali su ga napadati što je na stan uzeo »popa«, no nije se dao, tako da su mu na kraju popustili. Pepi je naprosto bio čovjek širokih pogleda koji je u svakom tražio ljudskost i dobrotu. Kad bi je našao, nije bilo te sile koja bi ga od njegova stava mogla odvratiti.  Obostrano prijateljstvo

Za našu je priču bila ključna selidba velečasnog Vosille u Bakarski dekanat kojem pripada i Župa Jelenje. Tada se i događa prvi susret s Kolindom Grabar. Neobično bistrom djevojčicom, kako ističe Vosilla. 


  – Dolazila je kod mene na vjeronauk kao sasvim mala djevojčica, kad sam došao na Grobnik nije joj bilo više od osam godina. Voljela je čitati, a kad sam je čuo kako jasno, čisto čita, besprijekorne dikcije i kako u svemu tome ima odlučan stav, bez straha od javnog nastupa, odmah sam zaključio – od ove će male postati nešto posebno – sjeća se Vosilla. 


  A mala Kolinda u velečasnom Vosilli pronalazi mnogo više od »običnog« svećenika. Njegovi stavovi, čovjekoljubivost i tolerancija postaju i njezin kredo. Zaposleni, pa i prezaposleni roditelji, pametna, nadarena cura koja upija znanja i mudrosti iz knjiga ili od jednako tako mudrih ljudi. 


– Da, može se reći kako smo razvili uistinu poseban, drugačiji odnos. Jako smo povezani i danas. Ma nema vam te situacije u kojoj ona dođe u naš kraj, a da mi se ne javi, da me ne obiđe. Pa i sad, kad je imala napornu političku kampanju, uvijek bi rado svratila k meni u Bakar – kaže bakarski župnik.   A i Kolindina obitelj je prema Vosilli imala poseban odnos. Kao samac, bio je redovan gost kod Kolindine none Ivanke koja je u Jelenju imala gostionicu. Kao i kod njenog oca, mesara, jednog od najboljih na Grobniku: za velečasnog i ministrante koje je znao »fićom« dovoziti iz Bakra uvijek se našlo delicija za koje se nije pitalo kolika im je cijena. Ma naprosto – obostrano prijateljstvo.   Poput obitelji

– Sredinom osamdesetih Kolinda se odlučila na završetak srednjoškolskog obrazovanja u Americi. Savjetovala se i sa mnom, no ona vam je jako odlučna osoba. Ponekad bih čak rekao da je malo i, onako po grobnički, pretvrdoglava, kad je nemoguće utjecati na njezine odluke. Mada, ja vam nikad nisam u nju sumnjao. Naprosto, zračila je snagom i odlučnošću, a vrlo je brzo kod ljudi razvijala i povjerenje – ističe Vosilla. 


    Slijedi povratak, i novi odlazak. Na studij u Zagreb. Ali velečasni iz Jelenja se ne zaboravlja. Pa tako nije bilo dvojbe ni kad je na red došao sakrament vjenčanja. 


    – Naravno da sam nju i Jakova vjenčao ovdje u crkvi sv. Andrije u Bakru. Ma gledajte, njoj sam udijelio sve sakramente osim krštenja, vjenčao sam joj brata, krstio kćer Katarinu, jedino nisam sina Luku jer se rodio u Americi dok je bila veleposlanica. Oni su moja, a ako smijem primijetiti i ja njihova – familija, naglasio je vlč. Josip. 


    Pa su mu misli malo odlutale. 


    – Morate probati moju travaricu. Sam je radim od domaćih trava, glavni su ruta, koromač. Svi je hvale. 


    I u pravu su. Rakija je uistinu posebna. Dovoljno jaka, a opet slatkasta, ugodna, omamljujuća. 


    – Ma znate što me muči? Kolindina inauguracija. Pozvan sam, naravno da sam pozvan. No bit će jako hladno, pa svi oni protokoli, kontrole, višesatno stajanje. Nisam vam ja za to, ja sam čovjek iz naroda, za narod. Je, takva je i Kolinda, no ona se mora držati protokola, meni je sve to malo ipak prenaporno – požalio se Vosilla. 


    Da, hladno je bilo i u Bakru dok smo napuštali župni stan velečasnog Giuseppea Vosille, no bojimo se da 15. veljače na Markovom trgu baš i neće moći izbjeći.Ostavimo li po strani sve političke pretpostavke da bi netko postao čelnikom države, ipak je vlč. Vosilla jedan od zaslužnijih da je ponekad tvrdoglava Grobnišćica postala – prvom predsjednicom Hrvatske. A u tom slučaju, izgovor za izostanak s inauguracije – nemoguće je pronaći.