Pobjeda na sudu

Ustavni sud srušio sudske presude otkaza zviždaču. U pitanju je itekako važna odluka

Vanja Vesić

Foto D. Puklavec PIXSELL / arhiva NL

Foto D. Puklavec PIXSELL / arhiva NL

Sud je srušio ranije presude kojima je otkaz bivšem pravnom referentu tvrtke URIHO Vlatku Klariću, koji je posumnjao na kriminal s javnom nabavom i prijavio to policiji te dokumente dao medijima, bio opravdan



ZAGREB – Ustavni sud RH usvojio je tužbu bivšeg radnika zagrebačke gradske tvrtke URIHO (Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom) zviždača Vlatka Klarića i srušio ranije sudske presude kojima je otkaz poslodavca njemu kao pravnom referentu bio opravdan tobožnjim narušavanjem ugleda tvrtke.


Podsjećamo, Klarić je u toj specijaliziranoj javnoj firmi 2012. posumnjao na kriminal s javnom nabavom, prijavio ih policiji a dokumentirane materijale dao medijima koji su o tome opsežno izvještavali. Objavljenom odlukom Ustavnog suda poništene su presude sva tri suda – Vrhovnog suda RH iz 2016., Županijskog suda u Zagrebu te zagrebačkog Općinskog radnog suda iz 2014. kojem se predmet vraća na ponovno suđenje, sada i s jasnom odlukom Ustavnog suda. Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju Vlatku Klariću povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčeno člankom 38. stavcima 1. i 2. Ustava RH, odnosno člankom 10. Konvencije o ljudskim pravima, što se, posljedično, može negativno odraziti i na reagiranje radnika u nekim drugim situacijama prilikom saznanja o malverzacijama u poslovnom okruženju.


Inkriminirana nabava


Pobjeda zviždača Klarića važna je i za javno poznate slučajeve zaposlenika koji su prijavljivali malverzacije, pa i u recentnom slučaju Adrijane Cvrtile, kojoj upravo ovih dana prijeti otkaz nakon što je je prijavila kriminal u Kutini a zbog čega je uhićen gradonačelnik Zlatko Babić, dojučerašnja HDZ-ova uzdanica. URIHO je tvrtka koja zapošljava osobe s invaliditetom, liječene ovisnike i bivše zatvorenike, a sa 75 godina tradicije u proizvodnji i prodaji visokokvalitetne radno-zaštitne odjeće i obuće, različite galanterije i ortopedije. No, sudeći prema dokumentaciji o inkriminiranoj javnoj nabavi objavljenoj 2012. URIHO je dobivene poslove prepuštao privatnim tvrtkama, zadržavajući tek postotak od cijene ugovorenih usluga. Tako je većina dobivenog novca završila u džepovima privatnih poduzetnika umjesto u gradskoj firmi.




Među spornim aranžmanima bio je ugovor između Siscije i URIHO-a kojim je, kako se pisalo, Sisciji proslijeđen kompletan posao šivanja zimskih uniformi za radnike zagrebačkog ZET-a. Neslužbeno se procjenjuje da je samo u petogodišnjem razdoblju prepuštanjem posla privatnicima izgubljena potencijalna zarada od više desetaka milijuna kuna.


Protiv novinara


Prema ocjeni Ustavnog suda, u slučaju Vlatka Klarića niži sudovi propustili su ispitati razmjernost izrečene mjere otkaza ugovora o radu te prema razlozima koje su sudovi podastrli, nije postignuta pravična ravnoteža između URIHO-vog prava na zaštitu poslovnog ugleda i Klarićevog prava na slobodu mišljenja i izražavanja misli. Stoga, miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja kroz otkaz nije bilo nužno u demokratskom društvu radi zašite poslovnog ugleda i prava URIHO-a, navodi se u obrazloženju uz još neke opaske.


– Ustavni sud primjećuje da se Klarić najprije obratio nadležnim tijelima, kojima je prijavio nezakoniti rad URIHO-a, a tek potom i novinarima kojima pritom nije davao intervjue niti izjave, već im je proslijedio poslovne dokumente URIHO-a koji su, prema njegovim navodima, potvrđivali tvrdnje o nezakonitom radu te tvrtke. Sudovi uopće nisu utvrdili je li se radilo o povjerljivoj dokumentaciji, dok je Klarić uvjeravao da mu je ona bila dostupna, odnosno da je kolala od jedne do druge službe URIHO-a. Prethodno stajalište da se Klarić nije trebao obraćati medijima kada je već sve prijavio policiji neprihvatljivo je jer bi moglo negativno utjecati na radnike tako što bi ih obeshrabrilo u prijavljivanju nezakonitog rada poslodavca, upozoreno je u odluci Ustavnog suda RH. Zbog objavljenih članaka, URIHO je našao za shodno tužakati i novinare koji su na sudovima bili primorani objašnjavati prirodu svog posla. Tako je, primjerice, novinar Nacionala pravomoćno oslobođen krivnje a što se, sasvim zasluženo, obilo o glavu i vodstvu URIHO-a. U procesu protiv novinara dokazima se detektiralo da je u poslovanju firme bilo »propusta« pa je o tome ponovno obaviještena policija.


Istovremeno, tadašnji i još uvijek aktualni ravnatelj URIHO-a Josip Držaić uspješno je uvjeravao niže sudove kako Klarić nije smio uzeti ugovore jer su oni služili samo kadrovicima koji su se bavili komercijalnim poslovima. Ujedno, kazao je da im je policija provjeravala poslovnu dokumentaciju, ali da, prema njegovim riječima, nisu utvrđene nezakonitosti.


Štoviše, unatoč objavljenim inkriminacijama, pohvalio se kako je ponovo dobio produljenje ravnateljskog mandata, te da su i nakon Klarićevih istupa dobivali nove poslove sa Zagrebačkim holdingom, Hrvatskim šumama i Hrvatskim željeznicama. Sve to ne bi trebalo čuditi jer je reizborom nagrađen tijekom mandata zagrebačke gradske uprave na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem.


Bez šteta od medijskih objava


Ustavni sud nije propustio primijetiti kako URIHO očito nije imao veliku štetu od medijskih objava zbog kojih je Klarić dobio otkaz, kada je i sam Držaić izjavio da mu je mandat produljen, te da su dobili nove poslove. Zanimljivo je podsjetiti da se na sudovima još uvijek vuče predmet o curenju informacija iz policijskih istraga, među ostalim i u slučaju probijanja istraga malverzacija u URIHO-u.