Zabrinjavajući trendovi

Stope preživljanja raka u Hrvatskoj među najgorima u Europi, a do 2035. bi mogli imati dvostruko više oboljelih od karcinoma

Barbara Čalušić

Nacionalni plan obuhvaća razdoblje od 2020. do 2030. godine, a njegove ambicije mogu se vidjeti u 284 predložene različite mjere, od primarne prevencije do rehabilitacije i reintegracije te palijativne skrbi



RIJEKA – Stope preživljavanja od raka u Hrvatskoj među najgorima su u Europi za mnoge uobičajene tumore odraslih, uključujući rak pluća, prostate, dojke, vrata maternice i kolorektalnog karcinoma. Unatoč takvim brojkama, od 27 država članica Europske unije, Hrvatska je donedavno bila jedina zemlja bez ikakvog nacionalnog plana suzbijanja raka.


Sve se, kako kaže predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka prof. dr. Ingrid Belac Lovasić, promijenilo prošle godine, zahvaljujući tri godine intenzivnih napora u razvoju sveobuhvatnog plana prilagođenog specifičnim potrebama i resursima zemlje. Taj plan Vlada je prošlog četvrtka prihvatila, a o Nacionalnom planu protiv raka 2020.-2030. Sabor bi trebao raspravljati preksutra.


– Hrvatski nacionalni plan za suzbijanje raka obuhvaća razdoblje od 2020. do 2030. godine. Njegov širok opseg pokazuje broj ciljeva koje je postavio, njih gotovo 150. Njegove ambicije mogu se vidjeti u 284 predložene različite mjere koje pokrivaju cjelokupan spektar zaštite od raka, od primarne prevencije do rehabilitacije i reintegracije, te palijativne skrbi. O njegovom sveobuhvatnom pristupu svjedoči sudjelovanje 135 dionika, organiziranih u 21 radnu skupinu. U hrvatskom su planu definirana tri prioritetna područja: stvaranje nacionalne onkološke mreže i registra pacijenata, jačanje primarne i sekundarne prevencije te poboljšanje pristupa modernoj radioterapiji, kaže Belac Lovasić, inače i zamjenica predsjednika Povjerenstva za izradu Nacionalnog plana protiv raka.


Programi probira




Više od trećine novodijagnosticiranih malignih bolesti u Hrvatskoj može se pripisati čimbenicima rizika u ponašanju, uključujući pušenje, kozumiranje alkohola, tjelesnu neaktivnost i visok indeks tjelesne mase. Cilj programa je smanjenje incidencije raka na prosječnu razinu zapadnih zemalja EU-a do 2030. godine, i to upravo primarnom prevencijom. Uz programe kojima je cilj promijeniti način života i smanjiti rizike u ponašanju, plan predlaže populacijski program cijepljenja protiv HPV-a, ključnog uzroka raka vrata maternice te nekih vrsta raka glave i vrata i drugih vrsta raka.


– Hrvatska je uspostavila programe probira za rak dojke, vrata maternice, debelog crijeva i pluća. Nacionalni plan protiv raka predlaže pokretanje programa probira za rak prostate i želuca te melanom i poboljšanje stope odaziva na postojeće probirne programa.


Treći prioritet je poboljšati pristup modernoj radioterapiji i smanjiti vrijeme čekanja. Procjene citirane u Planu za rak sugeriraju da će se od 1.000 pacijenata s rakom, 520 liječiti radioterapijom, a dodatnih 120 će više puta primati radioterapiju. Trenutno Hrvatska nema dovoljno uređaja za radioterapiju, a oni koje ima uglavnom su zastarjeli. Predložene mjere uključuju nabavku novih linearnih akceleratora, uvođenje uređaja za stereotaktičku terapiju zračenjem tijela i brahiterapiju, kao i osposobljavanje osoblja za primjenu novih tehnika.


Ostali prijedlozi uključuju reorganizaciju skrbi o raku, tako da multidisciplinarni timovi razmatraju 90 posto slučajeva radi zajedničke odluke o najboljoj mogućnosti liječenja, podizanje kvalitete kirurgije raka osiguravajući da više od 80 posto pacijenata operiraju ovlašteni onkološki kirurzi u ovlaštenim ustanovama. Tu je i poboljšanje pristupa lijekovima protiv raka, uz kontinuirano praćenje ishoda liječenja i izdataka u prosjeku zapadnih zemalja EU-a, optimiziranje zdravstvene zaštite za djecu oboljelu od raka podizanjem kvalitete zdravstvene zaštite i pružanjem psihosocijalne skrbi obiteljima.


prof. dr. Ingrid Belac Lovasić / Foto Marko Gracin


Uzrok smrtnosti


Vizija formulirana u Planu za rak je pružiti jednak pristup visokokvalitetnoj palijativnoj skrbi, integriranoj u sve razine zdravstvenog sustava. Predložene mjere uključuju uspostavljanje novih institucija za palijativnu skrb, uključujući mobilne timove za palijativnu skrb, te obrazovanje zdravstvenih radnika za rad u palijativnoj skrbi. U planu je i nacionalna mreža palijativne skrbi, objašnjava Belac Lovasić.


Prema njezinim riječima, Plan je još u travnju ove godine bio spreman za usvajanje, no nastupila je pandemija COVID-19 i njegovo je usvajanje zaustavljeno.


– Visoko smo optimistični da Nacionalni plan protiv raka uskoro postaje realnost i služi kao osnova za usredotočeno i uspješno rješavanje problema kod raka, ističe Belac Lovasić.


Rak je vodeći javnozdravstveni problem razvijenog svijeta i jedan od najčešćih uzorka smrtnosti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, broj ljudi oboljelih od raka će nastaviti rasti i do 2035. godine očekuje se udvostručenje broja novooboljelih. Smatra se da je priprema zdravstvenih sustava za ovakvu trajnu epidemiju raka u ovom trenutku važnija nego ikad.


Po pojavnosti i smrtnosti rak je u Hrvatskoj odmah iza bolesti srca i krvnih žila, s 24.385 novodijagnosticiranih bolesnika s invazivnim rakom u 2017. godini i brojem umrlih od 13.638 osoba. Iz podataka o pojavnosti i smrtnosti očit je njihov loš omjer i činjenica da šezdesetak posto oboljelih umire od raka. Ovakav omjer, kako smatra Belac Lovasić, nije prihvatljiv.


– Najvjerojatniji razlozi lošeg odnosa smrtnosti od raka i njegove pojavnosti su multifaktorijalni i uključuju veliku izloženost štetnim utjecajima, ponajviše pušenju i pretilosti, nedostatak kvalitetnih programa primarne prevencije, slabu zdravstvenu prosvijećenost i nedostatne programe rane detekcije raka, kasniju dijagnozu, višu zastupljenost smrtonosnijih oblika raka, slabiju dostupnost kvalitetne onkološke skrbi, nedostatak radioterapijske i druge skupe i sofisticirane opreme, kaže Belac Lovasić, ističući pritom i nedostatak istinske multidisciplinarnosti u onkologiji, nedostatak kvalitetnih baza onkoloških podataka i kontrole kvalitete, i u konačnici, nedovoljno ulaganje u sve aspekte onkologije, od edukacije, preko znanosti do liječenja i suportivno simptomatske skrbi za onkološke bolesnike.