Party destinacija, kokteli, hoteli, glamour, jahte… Slika je to koja se možda na prvu stvara na spomen otoka Hvara, jednog od bisera jadranske obale i hrvatske turističke ponude. No, nije Hvar samo to, ima on i jednu posve drugačiju, mirniju i intimniju stranu. Slojevit je to otok, koji putniku spremnom da otkrije nešto više, otkriva čitavo bogatstvo ponude i raznolikosti. Tome je puno doprinio jedan »običan« mali tunel…

– Imamo vam mi tu jedan tunel koji je ovaj naš dio otoka spasio masovnog turizma. Kako? Pa jednostavno, jer kroz njega ne mogu proći autobusi, ha, ha, pojasnio je Tonči Antičević, pionir ovog malo mirnijeg, intimnijeg turizma na otoku. Ovaj je turistički znalac i poduzetnik sa suprugom Sabine vlasnik obiteljskog hotela i restorana Skalinada u Zavali, malom mjestu na južnoj strani otoka, a osim turizmom bavi se i vinogradarstvom i uzgojem maslina. Jedna od njegovih velikih ljubavi je i gastronomija… Uz njega i suprugu, u obiteljskom hotelu radi i kći Julia koja je ušla u posao i vodi veliki dio, te još 15 djelatnika. Pričajući o obiteljskom poslu, koji je ustvari za njega i njegovu obitelj način života, ali i način da se očuva život na otoku te njegove vrednote, vratio se u djetinjstvo. Turizam ga u životu, štono se kaže, prati od malih nogu.

Stvar je u tome da ne staneš kada dostigneš neki plafon, koji ustvari ne postoji, već kad ti najbolje ide moraš najviše ulagati – Tonči Antičević

Ribarstvo i vinarstvo

Rođeni je Hvaranin iz Zavale, rođen 1959. Njegovi su se roditelji počeli baviti turizmom već krajem 60-ih te je odrastao u tom poslu. Za ta vremena i tadašnji turizam na otoku reći će kako je bio jako zanimljiv. Prvi gosti su bili Austrijanci koji stigli s agencijom Steierbus.

– Mi smo u selu bili okrenuti ribarstvu i vinarstvu, no ti ljudi su došli i odsjedali po kućama. To su bile kuće starinske, čak i WC-i vanka, međutim, tako je to počelo i Zavalani koji su bili poduzetniji, vidili da se od toga može živjet pa su počeli graditi kuće uz more, pomalo nadograđivali… I poslije se uz poljoprivredu i ribarstvo, od turizma živjelo jednim pristojnim životom. Ono što mi se zauvijek urezalo u sjećanje i što pokazuje i kakav turizam trebamo i danas je jedna dogodovština iz početaka bavljenja turizmom mojih roditelja. Naime, tih prvih godina jedne večeri je stigao jedan gost, bilo je dosta kasno. I kako moji nisu jako dobro znali njemčki, nekako je moj otac shvatio da je gospodin ostao bez goriva te ujutro u četiri sata se digao kako bi mu do sedam sato donio dvije kante goriva. To je čovjeka toliko dirnulo da je kasnije svake godine dolazio kod mojih roditelja na odmor, i ne samo to, često je o tome sa suzama u očima govorio i prijateljima, a k nama je nastavio dolaziti i njegov sin. Inače, ja sam još 1985. počeo graditi hotel i to je bio jedan od prvih takvih objekata na Hvaru i uopće u Hrvatskoj. Naravno, gradio sam u najgore vrijeme jer sam otvorio 90-e kada je počeo rat i tada je bila borba narednih četiri pet godina, rekao je Antičević.

Obiteljski hotel

Govoreći o tome kako se među prvima u Hrvatskoj odlučio na gradnju malog obiteljskog hotela, kazao je kako je jednostavno htio napraviti jedan iskorak. Podignuo je za to vrijeme objekt s doista komfornim sobama, reprezentativnog izgleda, na prekrasnoj poziciji uz samu plažu.

– Ja sam jednostavno htio graditi malo drugačiji, malo bolji turizam nego što je tada bio u Jugoslaviji, reći će. Polagalo se jako puno da gosti imaju dobar smještaj, ali je bilo jako važno da je kuhinja izvrsna. I samom mu je moto da mu je na odmoru dobra hrana jedan od važnijih faktora.

Odmor je ustvari i vrijeme kada čovjek ima dovoljno vremena uživati u dobroj hrani.

– Ja preferiram domaću hranu, domaće proizvode, ovdje je obilje ribe, imamo povrće iz vlastitog vrta, a u ponudi imamo i puno starih dalmatinskih recepata, jasno obrađenih prema suvremenim zahtjevima. Ali u principu je to jedna takva priča. Naša hrana je naš forte i to ljudi danas jako cijene, osobito gosti iz zapadne Europe. Za njih je to još uvijek jedna stvarno velika vrijednost. Uz to gledamo da sa svakim gostom imamo prisan odnos, sve im se objasni, organizira što žele… To je dosta posla, međutim, taj trud vam se sve vraća na način da imate svoje goste koji se vraćaju i ne plaćate provizije nekim pretraživačima. A svakako je i ugodnije raditi s ljudima koji se ovdje osjećaju kao doma, dodaje. I pokazalo se da je ova turistička priča ispravna, a što potvrđuje činjenica da imaju 60-ak posto stalnih gostiju koji se vraćaju i po dva puta godišnje te da su u pravilu puni pet mjeseci. A i moto u Skalinadi je da turista dočekuju kao gosta, a ispraćaju kao prijatelja.

Gastronomija je važan dio turističke ponude

Autohtona sorta

Isto tako Antičević ističe kako je vrlo važno uvijek ulagati, uvijek imati nešto novo.

– Stvar je u tome da ne staneš kada dostigneš neki plafon, koji ustvari ne postoji, već kad ti najbolje ide moraš najviše ulagati. Jednostavno gost i očekuje uvijek nešto novo, da mu je lipše, ugodnije, pojasnio je ovaj turistički znalac. No osim turizmom, bavi se i vinogradarstvom, kao i maslinama. Reći će kako je njegova obitelj bila jedna vinogradarska i vinarska obitelj, odnosno da je to tradicija u familiji. Jasno, obzirom da je glavna gospodarska grana kojom se bavi turizam, taj vinarski dio je ipak smanjen u odnosu na nekad te danas ima oko 3.500 trsova.

Fantastična lokacija – Hvar

Pojasnio je kako dio otoka od Zavale do Svete Nedjelje područje gdje je plavac zaštićen kao autohtona sorta, iako se po tradiciji ranije više uzgajalo bijele sorte, a jedna od njih je i zavala. Zanimljiv je detalj da je rivu u mjestu napravio car Franjo Josip i njegovi su brodovi dolazi ovamo te se otočko vino pilo i na austrijskom dvoru. Ali s vremenom se prešlo na crne sorte, jednostavno je podneblje takvo.

– Mi smi imali takvu sreću da je pokojni Zlatan Plenković, jedan od naših najvećih vizionara u vinarstvu i vinogradarstvu, tu pokrenuo posao s vinima te je ova čitava regija zaživjela. Na Hvaru sada ima tridesetak vinarija, stalno dolaze neki novi mladi ljudi. To nisu velike količine, ali su vina izvrsne kakvoće, osobito plavci. Perjanica je Zlatni otok, ali svi vinari se jako trude i moram priznati, imaju izvrsna vina. Naravno, obzirom na podneblje, više sunca se radi o malo jačim vinima. To su prepoznali i stranci koji ovdje žele probati hvarska, a potom i ostala hrvatska vina, što je jako dobro. Mi i u restoranu imamo isključivo hrvatska vina, od kojih petnaestak s otoka. Tu su i istarska, jasno slavonska, a pojavilo se i zadarsko zaleđe s kvalitetnim vinima. Jednostavno i na ovaj način gostima želimo prikazati Hrvatsku. Nijemcima i Austrijancima je još uvijek Hrvatska u mnogo slučajeva po pitanju vina pojam nekadašnjih jugoslavenskih vina, vranca i slično. I onda se iznenade koliko je Hrvatska bogata baš izvrsnim, kvalitetnim vinima. Kao i našom gastronomijom. Ja recimo za gušt odem nekad ujutro dignuti mriže, i kada gost vidi da je riba ulovljena tog jutra, da je svježa, da je za njega očistiš, ispečeš, to je nešto što kod kuće ne može doživjeti. To je poseban doživljaj i počinju shvaćati što je prava hrana i namirnica, pojasnio je Antičević.

Vruhunski domaći smještaj

Motivator

Dodaje kako već trideset godina pokušava svjim primjerom motivirati druge da naprave iskorak. Reći će kako je za svih dobro da se i Dalmacija posljednjih godina popravila po pitanju kvalitete.

– Ako budemo pametni i ako budemo znali sačuvati što su nam naši stari ostavili, mislim da će i naša djeca od turizma moći pristojno živjeti, a to je uostalom i najvažnije i cilj svega, istaknut će naš sugovornik.

Svestranost i, može se reći jedan zaokružen i cjelovit pristup turizmu, Antičević je pokazao i time što je u svoju turističku priču uključio i podizanje maslinika s oko 400 stabala. Maslina, reći će, ide uz turizam.

– Rijetko postoji u svijetu zemlja u kojoj postoji toliko odličnih hladnoprešanih maslinovih ulja. Mi nemamo količinu, ali zato imamo kvalitetu. Ni ne možemo imati količine kojima ćemo konkurirati Španjolskoj ili Grčkoj, ali zato imamo kvalitetu. Konkretno nama u  Skalinadi svaki gost koji dođe, proba ulje, a mnogi ga uzmu i kao suvenir ili za poklon. Što je isto jedan vid reklame. I na taj način predstavljate i sebe i svoju zemlju. Inače, mi najviše imamo oblice, oko 80, posto, uz to nešto leccino, postoji i lastovka koje je jako malo, dodao je naš sugovornik koji i na ovaj način čuva svoju djedovinu.

Inače, kao jedan od velikih problema hrvatskog turizma vidi opasnost da se u bescijenje prodaje ostvština ljudima koji su došli izvući novac, a ne sačuvati to za buduće generacije.

– A to nije dobro. Od turizma i svega oko njega se može pristojno živjeti, imati zadovoljnu familiju i živjeti kvalitetan i ispunjen život, zaključio je Antičević. Na pitanje kakva će biti ova korona godina, uz smijeh je kazao – kakva bude da bude, bit će dobra. Glavno je da se gosti koji dođu, kućama vrate s dobrim impresijama.