Nakon brojnih peripetija, prije godinu dana počeo je raditi terminal za ukapljeni plin u Omišlju, jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj proteklih godina. Otvaranje LNG terminala poklopilo se s eksplozijom cijena plina na svjetskom tržištu, zbog njegove nestašice prouzročene naglim oporavkom gospodarstva, a djelomice i geopolitičkim napetostima između Rusije i zapadnih zemalja.

Pozitivan rezultat

U drugoj polovini 2021. izbila je energetska kriza i prirodni plin je poskupio više od pet puta u odnosu na početak godine. Međutim, nakon vijesti da će SAD povećati isporuke ukapljenog plina Europi, nakon Božića je njegova cijena na europskom tržištu naglo pala, gotovo za 50 posto.
Sve je to bio povod za razgovor s Tomislavom Ćorićem, ministrom gospodarstva i održivog razvoja, koji daje do znanja da se otvaranje terminala već u prvoj godini dana isplatilo.

– Konačni rezultati rada tvrtke LNG Hrvatska d.o.o., kao operatera terminala, bit će poznati tek na proljeće, ali već je sada vidljivo da će financijski aspekt poslovanja biti pozitivan. No, ono što je nemjerljivo je njegov doprinos energetskoj sigurnosti Hrvatske te stabilnosti tržišta plina u široj regiji. U jednoj godini činjenicama su u potpunosti demantirani svi prigovori protivnika projekta, osobito uzevši u obzir da su cijena i dostupnost plina glavna, ne samo energetska, već i politička priča u Europi. Zato je sada vrijeme za pametno iskorištavanje izgrađenih pozicija kako bismo smanjili teret građanima i industriji od neminovnog budućeg rasta cijena, kaže ministar.

Kapaciteti LNG terminala bili su unaprijed zakupljeni, barem na papiru. Jesu li ti kapaciteti tijekom prošle godine i iskorišteni, te u kojoj mjeri?
– Kapaciteti terminala u sljedećim godinama su visoko zakupljeni, odnosno više od 80 posto do 2027. godine. U 2021. godini na terminal je pristalo 19 brodova koji su dopremili nešto više od 2,7 milijuna kubika ukapljenog plina. Imali smo zastoj početkom godine, tijekom siječnja i veljače, kada je uslijed poremećaja na globalnom tržištu došlo do preusmjeravanja tereta na azijska tržišta, ali se situacija kasnije normalizirala.
Nedavno smo svjedočili pomalo dramatičnoj objavi velike američke flote LNG brodova koji voze plin prema Europi i pomažu u raspletu ove krize. Ne treba ponavljati koliko je značajno što Hrvatska i njezin terminal imaju važno mjesto na toj energetskoj karti Europe.

Cijene kao u EU-u

Kakav je utjecaj ukapljenog plina na njegovu cijenu u Hrvatskoj? Koliki je udio ukapljenog plina u ukupnog potrošnji tog energenta u našoj zemlji?
– Kad se gradio terminal, bilo je puno rasprava o cijeni ukapljenog plina, ali i onda i sada ponavljali smo kako je on jamstvo da će na tržištu biti plina, bez obzira na to što se događa u odnosima EU-a i Rusije. Sad imamo dodatni dobavni pravac koji osigurava da u konačnici cijene plina za kućanstva i gospodarstvo nisu više u odnosu na druge članice EU-a, što je u prošlosti često bio slučaj. Što se tiče udjela ukapljenog plina u potrošnji, možemo razgovarati samo o relacijama. Iz dostupnih podataka vidljivo je kako je preko terminala za UPP u plinski transportni sustav Republike Hrvatske predano oko 1,6 milijardi kubika plina. Što znači da, ako se uzme u obzir pretpostavljena ukupna potrošnja od 2,6 milijarde kubika, udio ukapljenog plina iznosio bi oko 60 posto.
Kako tumačite skok cijena plina u Europi, koji je u prosincu bio pet-šest puta skuplji nego početkom 2021. godine? Ima li izgleda da se njegova cijena vrati na nekadašnju razinu?
– Činjenica je da nismo nikada svjedočili ovakvim naglim skokovima cijena plina, pogotovo u relativno dugom razdoblju. Početkom ove godine cijena futures ugovora za plin na TTF (Title Transfer Facility) čvorištu u Nizozemskoj bila je ispod 17 eura po megavatsatu, a sada smo pred Božić svjedočili cijenama koje su u nekom trenutku čak bile iznad 146 eura po megavatsatu.
Niz je razloga zašto cijene rastu. Naravno, tu je uvijek pitanje veće potražnje, osobito za LNG-om koji sve intenzivnije odlazi na azijska tržišta. Ove godine je bilo manje vjetra pa se povećala i potražnja za plinom za proizvodnju električne energije. Isto tako, skladišni kapaciteti u nekim europskim zemljama, poput Ujedinjene Kraljevine, hladno su razdoblje dočekali potpuno prazni. Ne treba ni zanemariti činjenicu da su isporuke iz Rusije ipak smanjene. Mjesecima smo svjedočili smanjenom protoku na interkonekciji Mallnow na granici Poljske i Njemačke, a i dalje je posve neizvjesna situacija s drugom cijevi projekta Sjeverni tok 2. Ne možemo precizirati koliko će nam trebati da se cijena plina vrati na razine s početka ove godine i hoće li se to uopće dogoditi, ali siguran sam da nam je ovo najbolji signal da, kao kontinent, maksimalno moramo ubrzati tranziciju prema obnovljivim izvorima energije.

Foto MARKO GRBIć

Plina će biti

Čemu možemo zahvaliti činjenicu da smo jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima plin za potrošače dosad nije poskupio?
– U Hrvatskoj je cijena plina regulirana i određuje se od 1. travnja do 31. ožujka iduće godine. Zato stalno napominjemo da se cijena za kućanstva neće mijenjati do kraja ogrjevne sezone. HEP je, kao najveći domaći distributer, plin za svoja postrojenja i kupce nabavio u prvoj polovici ove godine pa se tako zaštitio od financijskog rizika promjene cijene. Nažalost, neki lokalni distributeri su riskirali, računali su na niže cijene te nisu na vrijeme »hedgirali«, zbog čega njihovi kupci već sad trpe veće cijene.
U odnosu na druge zemlje, Hrvatska ima veću fleksibilnost zbog činjenice da, uz već spomenuti LNG terminal koji je omogućio diverzifikaciju dobavnih pravaca, ima još uvijek značajnu domaću proizvodnju plina kojom se pokriva oko 30 posto domaćih potreba. Ta dva faktora u ovoj su se krizi pokazala osobito bitnima.
Postoji li mogućnost nestašice plina ove zime, u Europi i kod nas?
– Kod nas do nestašice neće doći jer svi akteri domaćeg plinskog tržišta imaju dovoljne količine, a siguran sam da tome nećemo svjedočiti ni u Europi. To na kraju dana nije nikome u interesu.