Jesu li pregledi djece koja treniraju u sportskim klubovima opravdani ili su višak koji roditelji nepotrebno plaćaju iz vlastitog džepa, iako za njih nema medicinskog opravdanja, pitanje je koje je proteklog vikenda otvorila Ivana Kekin, saborska zastupnica Možemo!, tvrdeći da se radi o svojevrsnom reketu koji roditelji moraju plaćati ako žele da im se dijete bavi sportom.

Ministrica zdravstva Irena Hrstić odmah je to opovrgnula, tvrdeći da su pregledi do donošenja novog pravilnika bili i češći, a sad su svedeni na pravu mjeru.

– Pravilnik nije donesen kako bi se stvarala nova obveza roditeljima ili pogodovalo bilo kojem pružatelju zdravstvenih usluga. Njegovo donošenje proizlazi iz Zakona o sportu, a cilj je bio napokon jasno definirati i ujednačiti zdravstvene preglede sportaša te osigurati jednake standarde zdravstvene sigurnosti, poručili su iz Ministarstva zdravstva.

Prema novom pravilniku koji je već neko vrijeme na snazi, sva djeca obuhvaćena klupskim sportom osim one koja treniraju šah, biljar, golf i kuglanje, moraju jednom godišnje obaviti pregled koji uključuje EKG, spirometriju, vađenje krvi, jetrene i bubrežne probe, kontrolu glukoze i urina, neovisno o dobi, vrsti sporta, intenzitetu treninga i zdravstvenom riziku.

Takav pregled, napomenula je zastupnica, stoji između 70 i 90 eura po djetetu, što je za neke roditelje trošak koji ne mogu platiti, a u javnom zdravstvenom sustavu nema kapaciteta za tako opsežne preglede tolikog broja djece.

Procjena rizika

Ivana Kekin je naglasila da nije sporno trebaju li djeca biti zdravstveno sigurna, nego jesu li sve propisane pretrage medicinski opravdane za svako dijete koje trenira.

U nizu europskih država za zdravu djecu koriste se zdravstveni upitnik i procjena rizika, dok se laboratorij, spirometrija i druge dodatne pretrage provode kada za njih postoji medicinska indikacija ili kod sportaša izloženih većim opterećenjima. Europske pedijatrijske smjernice ne nalaze opravdanje za rutinski laboratorijski probir svih zdravih sportaša.

Posebno je problematičnim ocijenila to što je u radnoj skupini koja je izrađivala pravilnik sudjelovao Tomislav Madžar, vlasnik poliklinike Vaš pregled, jednog od velikih privatnih pružatelja takvih pregleda.

Madžar je u javnom savjetovanju upozorio da će proširenje pretraga povećati cijenu pregleda te predložio da njihov trošak snosi HZZO. Prebacivanje troška na HZZO, bez prethodne stručne revizije opsega pregleda i osiguravanja javnih kapaciteta, značilo bi – upozorila je Ivana Kekin – stvaranje sigurnih višegodišnjih prihoda privatnim poliklinikama na teret zdravstvenog proračuna.

– To nije zdravstvena politika, nego stvaranje sigurnog tržišta za privatnike bliske HDZ-u. Djeca se pritom maltretiraju nepotrebnim pretragama, roditelji ih plaćaju, a privatnicima se osigurava zarada, zaključila je i zatražila hitnu reviziju spornog pravilnika.

Priznati riječki stručnjak za sportsku medicinu Neven Martinović smatra da su za najmlađe sportaše takvi pregledi u velikom broju slučajeva doista pretjerani.

– Na djecu do 12 godina to, po mom mišljenju, nije trebalo primjenjivati. Za djecu koja se bave amaterskim sportom, pogotovo malu djecu, mislim da je to pretjerano, rekao nam je Martinović. Kod manje je djece, kaže, preglede teže obavljati, a pitanje je koliko takve pretrage doista donose zdravstvene koristi.

– Po mom iskustvu, otkako radimo laboratorijske pretrage u toj dobi, možda je deset posto nalaza pokazalo nešto pozitivno. Bilo je sportskih anemija, relativne energetske insuficijencije zbog neadekvatne prehrane, a nešto rjeđe i poremećaja poput hipotireoze te problema povezanih s premorom i pretreniranosti, otkriva.

Različiti sportovi

Martinović smatra da bi pristup trebalo prilagoditi dobi djeteta i vrsti sporta. Posebno problematičnim smatra činjenicu da se istim kriterijima pristupa različitim sportovima.

– Nije isto pregledavati nekoga tko baca pikado i nekoga tko je boksač. Pravilnik je napravljen tako da je pregled isti za sve sportove, a to nema puno logike. Trebalo bi napraviti jasne indikacije prema vrsti sporta, poručuje.

Za djecu koja se sportom bave rekreativno i amaterski, Martinović smatra da bi zdravstvenu procjenu u pravilu mogli provoditi njihovi liječnici primarne zdravstvene zaštite, a ne sportska medicina.

– Ako je dijete bolesno ili postoji neki razlog za dodatne pretrage, onda se one naprave prema potrebi, dodaje. Potreba za specijaliziranim sportsko-medicinskim pregledima povećava se, smatra, kada dijete prijeđe iz rekreativnog bavljenja sportom u natjecateljsko.

Smjernice Europskog društva za preventivnu kardiologiju i Društva za pedijatrijsku kardiologiju kažu da bi kardiološko testiranje (EKG) kod djece koja se bave natjecateljskim sportom trebalo početi u dobi od 12 godina te kod djece koja su zdrava ponavljati pregled svake druge godine do dobi od 16 godina, a dalje ih pratiti kao i odrasle sportaše.