DEN HAAG –  Međunarodni sud pravde (ICJ) u utorak je odbacio i hrvatsku i srpsku tužbu za počinjen genocid tijekom Domovinskog rata.

Srpska je protužba odbačena jednoglasno a hrvatska s 15 glasova za i dva protiv.

Hrvatska je 1999. tužila Srbiju ICJ-u za genocid nad Hrvatima u četiri ratne godine, a Srbija Hrvatsku 2010. za genocidnu kampanju protiv lokalnih Srba u akciji Oluji u ljeto 1995.

Međunarodni sud pravde u Haagu utvrdio je u utorak u presudi po hrvatskoj tužbi protiv Srbije za genocid da srpske snage na području Hrvatske nisu počinile genocid ali je potvrdio da je sustavno počinjen niz zločina nad Hrvatima kao i da su se oni dogodili u kontekstu planova Srbije i vodstva pobunjenih hrvatskih Srba o stvaranju Velike Srbije.

Analizirajući hrvatske dokaze o stradanju Vukovara u jesen 1991. sud je zaključio da su »JNA i srpske snage ubijale Hrvate u Vukovaru i okolnim područjima tijekom opsade i osvajanja Vukovara, te na Ovčari i Velepormetu«. Prema ICJ-u jasno je da napad na Vukovar nije bio ograničen na vojne ciljeve i da je bio usmjeren na dominantno hrvatsko stanovništvo, kao i da su u Ovčari i Veleprometu žrtve bili Hrvati, u Ovčari najvećim dijelom ratni zarobljenici, ranjeni ili bolesni.

I u pogledu drugih mjesta na području istočne Slavonije poput Bogdanovaca, Lovasa i Dalja, sud je utvrdio da su ciljano ubijani Hrvati a isto je utvrdio i za druga mjesta u Hrvatskoj poput Joševice, Hrvatske Dubice i okolice, Saborskog, Poljanka, Škabrnje, Nadina i Dubrovnika.

U slučaju nekih zločina poput ubojstava u Voćinu sud je ocijenio da Hrvatska nije podnijela dovoljno kvalitetne dokaze.

»Na temelju iznesenih činjenica Sud smatra da je dokazano da su veliki broj ubojstava izvele JNA i srpske snage tijekom sukoba na lokacijama u istočnoj Slavoniji, Baniji, Kordunu, Lici i Dalmaciji.

Nadalje, izneseni dokazi pokazuju da su žrtve velikim dijelom bile pripadnici zaštićene skupine što sugerira da su možda sustavno ciljane. Sud je utvrdio da je uvjerljivo dokazano da su ubojstva pripadnika skupine zaštićene Konvencijom počinjena i da je actus reus genocida dokazan«.

Da bi utvrdio da je genocid počinjen ICJ mora utvrditi ne samo da su počinjeni zločini koji dosežu prag genocida nego da je postojala i namjera fizičkog uništavanja etničke skupine. U slučaju hrvatske tužbe sud smatra da takva namjera nije dokazana.

Sud je utvrdio i da su Hrvati bili izloženi fizičkim i psihičkim stradanjima i raznim vrstama zlostavljanja poput mučenja i silovanja od Vukovara, preko Tovarnika, Bapske, Beraka, Dalja, Voćina do Knina i da ta djela dosežu prag genocida.

Sud je utvrdio da su se napadi JNA i srpskih snaga odvijali po sustavnom obrascu po kojem su zločinima stvarani klima straha i prisile. Okupacija bi završavala progonom Hrvata s tih područja. Taj progon ipak nije predstavljao genocid, zaključio je sud, nego se radilo o etničkom čišćenju s ciljem stvaranje etnički homogene ‘Velike Srbije’.

Analizirajući presude ICTY-ija u predmetima »Babić« i »Martić« koje su utvrdile da su vodstva Srbije i hrvatskih Srba dijelila zajednički cilj stvaranja etnički homogene srpske države ICJ potvrđuje da je to kontekst u kojem su počinjeni zločini nad Hrvatima.

ICJ navodi i da je ICTY zaključio da zločini nad Hrvatima nisu počinjeni s namjerom fizičkog uništenja Hrvata nego njihova progona radi stvaranja homogene srpske države i ističe kako je »suglasan s tim zaključkom«.

U operaciji Oluji, kojom je Hrvatska u kolovozu 1995. oslobodila svoja područja koja su bila do tada pod kontrolom pobunjenih srpskih snaga, nije bilo neselektivnih topničkih napada na srpsko stanovništvo u gradovima na području tzv. Krajine, no zločini nad Srbima su počinjeni, zaključio je Međunarodni sud pravde u presudi kojom je u cijelosti odbačena srpska protutužba protiv Hrvatske za genocid i odbačene srpske teze o genocidnim planovima hrvatskog državnog vrha.

Presuda je napisana na 146 stranica i srpskoj protutužbi posvećeno je ukupno 23 stranice.

Sud je tako odbacio glavnu točku srbijanske tužbe po kojoj je Hrvatska vojska počinila genocid neselektivnim granatiranjem gradova u tzv. Krajini u kojem su ubijene stotine srpskih civila u Kninu ali i drugim gradovima poput Benkovca, Obrovca, Gračaca i drugih.

Sud se u donošenju svojih zaključaka prije svega oslonio na presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u predmetu »Gotovina, Čermak i Markač« te na druge međunarodne izvore.

»Sud… nije mogao utvrditi da je bilo ikakvog neseletkivnog granatiranja gradova u Krajini s ciljem izazivanja civilnih žrtava.. nikakva takva namjera nije očigledna u brijunskom transkriptu«, napisao je sud i zaključio da stoga nije dokazano da su slučajevi ubijenih civila kao rezultat topničkih napada djelo genocida.

Brijunski transkript odnosi se na stenogram sastanka hrvatskog političkog i vojnog vodstva na kojem je 31. srpnja 1995. na Brijunima dogovorena Oluja.

Što se tiče srpske optužbe za prisilno izmještanje Srba, koje je po Beogradu predstavljalo genocid sud je napisao da takvih dokaza nije pronašao.

Srbija je tvrdila da je u Oluji došlo do egzodusa 180 do 220 tisuća Srba i da je on bio posljedica plana hrvatskog državnog vrha da etnički očisti ta područja a Hrvatska je odgovrila kako se radilo o bijegu stanovništva na koji su ih pozvale lokalne srpske vlasti.

Sud je zaključio da iz brijunskog transkripta jasno proizlazi da je državni i vojni hrvatski vrh bio svjestan da će Oluja izazvati masovni bijeg srpskog stanovništva što su smatrali »ne samo vjerojatnim nego i poželjnim«.

»Čak i da je bilo svjesne politike izgona Srba iz Krajine nije dokazano da je cilj takve politike bilo fizičko uništenje stanovništva«, napisao je ICJ.

U slučaju napada na srpske izbjegličke kolone na početku Oluje sud je zaključio da takva djela mogu prestavljati djelo genocida.

Dokazi koji su izneseni pred ICJ-om za 17 sudaca ostavljaju dvojbe u pogledu razmjera napada na kolone i identiteta napadača no sud je ipak zaključio da su iza njih stajale hrvatske snage.

Za ubijanje Srba koji su ostali u Krajini nakon Oluje sud je zaključio da »ta djela predstavljaju ubojstva koja su actus reus genocida«.

Sud je zaključio da je zlostavljanje Srba nakon Oluje, kao djelo genocida, dokazano.

»Sud je u potpunosti uvjeren da su, tijekom i nakon operacije Oluje, hrvatska oružane snage i policija počinili djela protiv srpskog stanovništva koja potpadaju pod odredbe konvencije o genocidu i da ta djela predstavljaju actus reus genocida«.

Sud nije pronašao genocidne namjere iza zločina počinjenih nad hrvatskim Srbima.

Ni brijunski transkript ni navodni obrazac zločina koji bi indirektno potvrdio genocidnu namjeru nije postojao, zaključili su suci.

Za brijunski transkript sud je zaključio da ne predstavlja namjeru fizičkog uništavanja skupine.

Prema mišljenju ICJ-a transkript je »daleko od toga da pokazuje namjeru hrvatskog vodstva da fizički uništi hrvatske Srbe ili njezin značajni dio«

Riječi predsjednika Franje Tuđmana da se moraju zadati takvi udarci da Srbi praktično nestanu »jasno ukazuju na utvrđivanje vojnog cilja a ne na namjeru da se osigura fizičko uništavanje ljudske skupine«.

Njegove riječi da Srbima treba ostaviti koridore za odlazak sud je protumačio iznošenjem vojne strategije.

Ni riječi generala Ante Gotovine, prema ICJ-u, na tom sastanku ne potvrđuju namjeru fizičkog uništenja Srba.

»U najboljem slučaju može se smatrati da brijunski transkript pokazuje da je hrvatsko vodstvo zamišljalo da će vojna ofenziva koju su pripremali imati učinak izazivanja bijega velike većine srpskog stanovništva Krajine, da su bili zadovoljni takvom posljedicom i da u bilo kojem slučaju ne bi učinili ništa da to spriječe zbog toga što su u stvari željeli potaknuti odlazaka srpskih civila«, napisao je u presudi ICJ i zakljčio: »Sud utvrđuje da nije dokazano da je tijekom i nakon operacije Oluje počinjen genocid nad srpskim stanovništvom Hrvatske«.

Sud je pozvao strane da nastave svoju suradnju u rješavanju pitanaj nestalih i osiguravanju odštete žrtavama zločina i time učvršćivanje mira i stabilnosti u regiji.

Iako je Srbija u svojoj protutužbi posvetila bezbrojne stranice razdoblju NDH dokazujući ‘hrvatsku genocidnost’ sud se na to u presudi nije ni osvrnuo.

TIJEK IZRICANJA PRESUDE

NOVO! 11:54 - S 15 glasova za i 2 protiv, odbačena je tužba Hrvatske, dok je protutužba Srbije odbačena jednoglasno.

NOVO! 11:35 - Sudac je potom prešao na srbijansku protutužbu i zaključio kako nije bilo namjernog neselektivnog granatiranja. Također je utvrdio da ako je i bilo namjere da se Srbi istjeraju, nije postojala namjera da ih se uništi. “Bilo je ubijanja za vrijeme bježanja kolona civila i ubijanja Srba koji su ostali na području Krajine”, kazao je, rekavši da je to priznala i sama Hrvatska.

“Ta djela spadaju u konkretno djelo genocida….. Sud smatra i da je bilo maltretiranja Srba nakon Oluje i uništavanja i pljačke imovine. No sud ne može doći do zaključka da je cilj pljačke imovine bio dovesti do fizičkog istrebljenja srpskog pučanstva. Sud je uvjeren da su hrvatske snage protiv srpskog pučanstva počinila djela po članku 2. a i b Konvencije – konkretno djelo genocida. No mora utvrditi je li bilo specifične namjere”, navodi dalje Tomke.

No namjeru se ne može dokazati. Objasnio je i kako samo etničko čišćenje ne predstavlja namjeru da se počini genocid.

NOVO! 11:24 - Tomke je objavio kako hrvatski argumenti ne potkrepljuju tvrdnju o genocidnoj namjeri Srbije

NOVO! 11:01 - Sudac je ustvrdio kako pojedinačne presude, pri čemu je spomenuo onu Anti Gotivini, nemaju presudnu težinu za ovaj slučaj. No mogu biti značajne.

NOVO! 10:46 – Srbijansku kontratužbu, Tomka je, međutim, ocijenio pravno utemeljenom te činjenično vezanom za osnovnu tužbu. Hrvatska je, naime, postala potpisnicom Konvencije 8. listopada 1991. godine. “Događaji iz 1995. godine ulaze u Konvenciju” , naveo je.

NOVO! 10:20 - Sudac je zaključio kako SR Jugoslavija nije mogla biti kriva za genocid prije 27. travnja 1992. kad je postala članica UN-a. “Nije dovoljno da su samo prekršena ljudska prava, ona moraju biti navedena i opisana u Konvenciji”, objasnio je. Tomka je naveo i kako se Konvencija ne može retroaktivno primjenjivati, već samo od datuma kad je država službeno postala njenom potpisnicom.