Rekonstrukcija Vlade

Nasljeđe Miloševića, Ćorića i Aladrovića: Što bivši ministri ostavljaju iza sebe?

Jagoda Marić, Dražen Ciglenečki

Bez obzira na to koliko su nakupili staža, iza svakog člana Vlade kojem je jučerašnja sjednica bila posljednja, nešto je ostalo



ZAGREB – Josip Aladrović je u Vladu došao s rekonstrukcijom, u ljeto 2019., a s njom sada i odlazi. Boris Milošević ušao je u Vladu nakon parlamentarnih izbora 2020., a Tomislav Ćorić bio je s Andrejom Plenkovićem od početka njegovog premijerskog mandata.


Od tih veterana u Banskim dvorima još su Davor Božinović, Tomo Medved, Zdravko Marić, Oleg Butković i Nina Obuljen Koržinek. Bez obzira na to koliko su nakupili staža, iza svakog člana Vlade kojem je jučerašnja sjednica bila posljednja, nešto je ostalo.


Milošević je postao prvi visoki državni dužnosnik iz SDSS-a koji je u Kninu sudjelovao u proslavi obljetnice Oluje.




Bilo je to vrlo brzo nakon što je Milošević preuzeo dužnost potpredsjednika Vlade. Do tada su SDSS-ovci putovali u Srbiju, na mjesta gdje su se komemorirale srpske žrtve Oluje. Prvom potpredsjedniku Vlade iz redova SDSS-a Slobodanu Uzelcu, prema vlastitom priznanju, nije na pamet padalo ići u Knin. Ali, Milošević je sjeo tamo u prvi red uzvanika i slušao kako premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović slave veliku hrvatsku ratnu pobjedu, koju Srbi sasvim drukčije shvaćaju. Iako mu je otac u Domovinskom ratu nosio odoru hrvatskog vojnika, Miloševiću vjerojatno nije bilo naročito ugodno u Kninu. Pogotovo su mu teški bili sljedeći dani jer su ga, zbog odlaska u Knin, oštro kritizirali srpski predsjednik Aleksandar Vučić i njegovi jurišnici. Možda je to razlog zašto je Milošević prošle godine eskivirao kninsku proslavu Oluje, ali svojim potezom 2020. osigurao si je mjesto u hrvatskoj političkoj povijesti.


Gotov posao


Samo koji dan prije odlaska iz Vlade, Aladrović je završio posao pregovora sa sindikatima u javnom sektoru oko plaća i ostalih materijalnih prava, kolektivni ugovori koji reguliraju prava zaposlenih u policiji, zdravstvu, socijali, prosvjeti, kulturi i znanosti bit će potpisani baš u petak kad će dužnost preuzeti njegov nasljednik. Iako Piletić po tom pitanju dolazi na gotov posao, samo za četiri mjeseca očekuju ga novi pregovori sa sindikatima oko dodatnog povećanja osnovice. Neće Piletić, kao što nije ni Aladrović, odlučivati o tome koliko novca mogu dobiti službenici i namještenici, ali posao će mu biti da do trenutka dok premijer Plenković ne odluči što je spreman dati sindikatima u javnom sektoru ne razljuti desetak sindikalnih vođa.


Aladrović je očito znao kako s njima razgovarati jer su mu sindikalisti priznavali da za razliku od svojih prethodnika nikada nije nastupio tako da zatvori mogućnost dogovora, ali s obzirom na to kako se s tim poslom nosio Marko Pavić, Aladrović i nije imao težak posao kad je nastojao biti bolji.


Drugi je problem, a o njemu sve češće progovaraju i sindikalisti, to što su u posljednjih nekoliko mandata, i to ne samo za Plenkovićeve Vlade, stručnjaci samo napuštali to ministarstvo, što bi moglo postati problem sad kad je pred novim ministrom dogovor oko novog Zakona o radu, te brojne izmjene u mirovinskom sustavu. Uspio je Aladrović za socijalu, iako nije bio najsretniji što je ušla u njegov resor, priskrbiti dodatni novac, iako ni približno dovoljan, a Piletić tek treba ugasiti brojna nezadovoljstva u tom resoru nakon Aladrovićeve reforme socijalne skrbi.


Bujanje resora


Ako je Aladrovićevo ministarstvo za njegova trogodišnjeg mandata samo bujalo dodavanjem novih resora, Ćorić je pak od 2016. promijenio tri ministarstva, ali nije došao do resora financija što se stalno isticalo kao njegova želja. Krenuo je Ćorić u Vladi s resorom iz kojeg sada odlazi Aladrović, pa je nakon raskida Vlade s Mostom uskočio u energetiku i zaštitu okoliša, da bi na kraju dobio resor gospodarstva i održivog razvoja. Uključivao je taj novi posao i energetiku i zaštitu okoliša, a Ćorić nasljedniku ostavlja nedovršene poslove i kad je u pitanju odluka o budućnosti Ine, ali i brojni projekti u zaštiti okoliša i zbrinjavanju otpada.


Za Davora Filipovića sreća je da je barem kratko bio u nadzornom odboru Ine pa se u tu problematiku ne mora dodatnu upućivati, a bilo bi od njega lijepo i da se, malo više od svog prethodnika, zainteresira, recimo, za industriju, što bi trebao biti posao ministra gospodarstva.