Malo novca dopre do gospodarstva, a do malih i srednjih poduzeća gotovo ništa. Slično je bilo u SAD-u i Britaniji, pa se ekonomisti pitaju kako da se više novca potroši za gospodarske svrhe
– Središnje banke mogu izravno, umjesto posredovanja banaka, eskontirati mjenice, ili kupovati obveznice korporativnog sektora, kaže Jakovčević. Slično je od HNB-a proljetos zatražila udruga Hrvatski izvoznici na čelu s Darinkom Bagom, direktorom Končara. Primjerice, neko hrvatsko poduzeće je s kupcem sklopilo ugovor za posao koji će završiti tek za godinu dana. Posao je velik, a poduzeće nema dovoljno novca da bi ga obavilo. Središnja banka može poduzeću odmah isplatiti vrijednost ugovorenog posla, a poduzeće će joj vratiti dug kad završi posao i kad ga naplati.
Nisu rijetki ekonomisti koji tvrde da su od monetarnog popuštanja najviše koristi imale komercijalne banke i velike kompanije. Novac su, primjerice, ulagale na burze u preprodaju dionica kojima su cijene skočile i povećale vrijednost njihovih tvrtki. Vrhnje su na kraju pokupili vlasnici poduzeća i članovi uprava, u obliku dividendi i velikih bonusa. Kritičari u SAD-u već nekoliko godina tvrde da je monetarno popuštanje išlo u prilog samo jednom postotku najbogatijih Amerikanaca koji su zahvaljujući poplavi novca iz Feda postali još imućniji.
No, malo tko osporava činjenicu da se dio novca ipak prelio u gospodarstvo i zaista pomogao oporavku SAD-a od recesije i zapošljavanju, što je bio i deklarativni cilj monetarnog popuštanja američke središnje banke. Da nije bilo tog kvantitativnog popuštanja, »nastavili bi se recesija, propadanje gospodarstva i destabilizacija društvenih sustava«, smatra Drago Jakovčević, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Pomoć špekulantima
– Ono što su banke u SAD-u dosad radile, međutim, pomalo je zabrinjavajuće, jer su forsirale ulaganja u dionice i obveznice na sekundarnim tržištima (burzama – op. a.) u SAD-u i drugdje, čime se ne pomaže gospodarstvu, nego špekulantima, kaže Drago Jakovčević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Naime, proizvodne djelatnosti iz SAD-a su premještene na mnogoljudna, jeftina azijska ili južnoamerička tržišta, s ciljem ekstraprofita za vlasnike, pa praktički proizvodni sektori u SAD-u niti ne trebaju snažnije eksterno financiranje, ocjenjuje Jakovčević.
Monetarno popuštanje u SAD-u, europskim državama i Japanu funkcionira na sličan način. Središnje banke izbjegavaju izravno financirati poduzeća i države, već novac – kojeg su »natiskale« digitalno – usmjeravaju u komercijalne banke tako što od njih kupuju stanovitu financijsku imovinu. Tako u bankama stvaraju depozite, odnosno oslobađaju im novac za plasiranje novih kredita radi jačanja gospodarske aktivnosti. Europska središnja banaka (ESB) ima i dodatne ciljeve. Poplavom novca želi oslabiti euro da bi gospodarstvo bilo konkurentnije te podići inflaciju na blizu 2 posto. Snižava i kamate kako bi prisilila kapital da se ne gomila na računima banaka, nego ulaže u gospodarske svrhe.
Injekcije u dozama
Kad je predsjednik ESB-a Mario Draghi u ožujku pokrenuo monetarno kvantitativno popuštanje – najavivši »tiskanje« najmanje 1.100 milijardi eura, odnosno injekcije u dozama od 60 milijardi eura mjesečno – napravio je i popis onoga što će tim novcem kupovati od banaka. Oko 850 milijardi eura, prema procjeni Financial Timesa, uložit će u kupnju državnih obveznica članica eurozone. Manjim dijelom, kupovat će ih od mirovinskih fondova i osiguravajućih društava. Konkretno, ESB na svojoj internetskoj stranici kaže da je tijekom studenoga kupio obveznice u vrijednosti od 55 milijardi eura. Na šoping-listi ESB-a nalaze se i pokrivene obveznice (covered bonds) koje izdaju ne samo banke, nego i velika poduzeća, kao i imovinom pokrivene obveznice (asset backed securities) koje banke izdaju kako bi došle do svježeg novca. Lavovski dio ESB-ova novca ipak odlazi u obveznice. Sve to povećava likvidnost banaka.
– Tu se javlja mali problem, jer transmisija efekata preko banaka može značiti da banke besplatnim novcem nedovoljno intenzivno otkupljuju obveznice poduzeća, čime se onda slabije oporavlja ili ubrzava gospodarstvo. Međutim, pozitivni efekti već su tu, jer je Europska unija ipak počela polako oporavljati ekonomije svojih članica, doduše sa stopama rasta između 1 i 2 posto godišnje, što je značajno slabije od SAD-a, gdje ekonomija raste više od 3 posto, kaže Jakovčević.
»Kaznena« kamata
Da ne bi ponovio pogreške američkog Feda, koji je pozitivnim kamatama nagrađivao one koji su gomilali novac, ESB destimulira banke ako zadržavaju novac na računima ESB-a, ili ako ga ne plasiraju, primjećuje Jakovčević. U tom slučaju, ESB im naplaćuje negativnu kamatnu stopu, što znači da ih kažnjava zbog stavljanja novca na stranu. Prema nedavnoj najavi Draghija, ta »kaznena« kamatna stopa snizit će se na minus 0,3 posto.
Te mogućnosti za poticanje gospodarstva ima na raspolaganju i Hrvatska narodna banka (HNB), koja djeluje u zakonskim okvirima oblikovanima po uzoru na ESB. No, HNB je još proljetos, kad je ESB najavio monetarno popuštanje, rekao da neće uvoditi takvu nekonvencionalnu monetarnu politiku, jer ima prostora da to radi u sklopu postojeće, konvencionalne politike. HNB ne želi tiskati dodatni novac jer se boji slabljenja kune. Umjesto toga, HNB snižava obvezne rezerve banaka, čime im oslobađa novac za kreditiranje gospodarstva. Prema podacima Raiffeisen banke, hrvatske banke stoga plivaju u »višku« likvidnosti, koji se povremeno penje na gotovo 10 milijardi kuna.
Nema političke volje
Međutim, novac do gospodarstva uglavnom ne dolazi. Već šest godina hrvatska poduzeća se žale da su im krediti preskupi, a banke se žale da je većina tvrtki prezadužena, da nije ni sposobna vraćati nove kredite, budući da je čak 30 posto postojećih kredita poduzećima nenaplativo. Stoga banke najradije kreditiraju državu koja je najmanje rizičan dužnik, a poduzeća se okreću Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, jer im omogućuje upola niže kamate na kredite.
No, postoje i drukčiji putovi za poticanje gospodarstva. Budu li komercijalne banke nastavile držati novac na računima, središnje banke mogu ih zaobići i početi izravnije financijski pomagati poduzeća. Ekonomisti tvrde da postoje još stotine načina da središnja banka izravnije pomogne gospodarstvu i zapošljavanju ljudi, ali nedostaje političke volje da se to učini.
