ZAGREB – Ovaj tjedan saborski zastupnici vjerojatno neće raspravljati i glasovati o prijedlogu Zorana Milanovića da se za predsjednicu Vrhovnog suda izabere Zlata Đurđević. Taj prijedlog, naime, još nije niti stigao u Sabor, budući da su negativno mišljenje o četvero prijavljenih za dužnost predsjednika Vrhovnog suda na Pantovčaku dobili tek u četvrtak navečer. Budući da će danas i sutra Milanović sudjelovati u NATO summitu, u Uredu predsjednika možda će pričekati srijedu da bi u Sabor poslali prijedlog za Zlatu Đurđević. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković svejedno bi mogao odrediti da se o njemu raspravlja u četvrtak ili petak, ali nekako je logičnije da se to prebaci za idući tjedan. Uostalom, već sada je izvjesno da do 15. srpnja, kada istječe mandat Đure Sesse, neće biti izabran novi predsjednik Vrhovnog suda, pa više nema razloga za naročitu žurbu. Čak kada bi zastupnici i u petak, što je prema najavama iz klubova sigurna stvar, odbili Zlatu Đurđević, praktično nema vremena da se do sredine srpnja obavi procedura još jednog javnog poziva. Teško bi to bilo izvesti sve i da Državno sudbeno vijeće skrati trajanje javnog poziva s 30 na 15 dana, što se kao mogućnost spominjalo već prilikom raspisivanja drugog poziva. Zato ako ne bude nekog velikog iznenađenja, pa, recimo, Zlata Đurđević ipak prođe u Saboru, umjesto Sesse će dužnost predsjednika Vrhovnog suda nastaviti obnašati njegov zamjenik Marin Mrčela i tako bi to moglo biti barem do početka jesenskog zasjedanja Sabora. Osim ako tijekom ljeta ne bude sazvana izvanredna sjednica parlamenta, na kojoj bi onda novi Milanovićev kandidat dobio potrebnu zastupničku podršku. Ali, trenutačno takav kandidat nije ni na vidiku, predsjednik Republike, kako doznajemo, niti ne razgovara s potencijalnim zainteresiranima za ovu ulogu, što je razumljivo jer Sabor još nije odlučio ni o Zlati Đurđević. Nije, međutim, sigurno da će predsjednik Republike uopće s nekim razgovarati kako bi mu predložio da sudjeluje u trećem javnom pozivu i potom bude njegov kandidat za predsjednika Vrhovnog suda.

Tri scenarija

Postoje tri scenarija dolaska do tog sljedećeg kandidata, a prema jednom Milanović bi ga odabrao između onih koji bi se slobodnom voljom prijavili na javni poziv. Naravno, možda u tom slučaju nitko ne bi zadovoljavao njegove kriterije, pa bi javni poziv morao opet biti ponovljen. To je objektivan rizik instituta javnog poziva, koji je 2018. unijet u Zakon o sudovima i prvi put se sada primjenjuje u postupku izbora predsjednika Vrhovnog suda. Ako se predsjednik Republike unaprijed ne dogovori s nekom osobom i na taj način zapravo obesmisli sam javni poziv, opasnost je da će ih DSV morati raspisati pet, šest ili deset prije nego jedini Ustavom ovlašteni predlagač odabere kandidata za čelnu poziciju u Vrhovnom sudu. Od Milanovića se, znači, očekuje da uoči javnog poziva donese odluku tko će biti njegov kandidat, kako bi ta osoba zatim formalno odradila propisanu proceduru. On je upravo zbog toga govorio da je u pitanju njemu neprihvatljiva travestija, ali Ustavni sud je presudio da je javni poziv obavezan i od tada to više nije tema. Drugi je, dakle, scenarij da Milanović uspije pronaći istaknutog pravnika kojeg će predložiti Saboru za predsjednika Vrhovnog suda, a da on prethodno prođe javni poziv, saslušanje pred Odborom za pravosuđe i sve ostalo. Predsjednik pritom može postupiti kao sa Zlatom Đurđević i odmah objaviti za koga se opredijelio ili, pak, to zatajiti do trenutka kada će Saboru dostaviti ime svog kandidata, odnosno kandidatkinje. No, ključno nije nekoga predložiti, nego izabrati predsjednika Vrhovnog suda, što je moguće i bez pristanka premijera Andreja Plenkovića i saborskih zastupnika HDZ-a, ali šanse za to nisu prevelike. I tu dolazimo do trećeg scenarija, Milanović i Plenković dogovore se tko će biti predsjednik Vrhovnog suda i dotičnog, s uvjerljivim jamstvom da će biti izabran u Saboru, upute da se prijavi na javni poziv.

Samo mogućnost

S obzirom na to da bi se u javnosti, kad bi došlo do ovakvog dogovora, ionako vjerojatno lako zaključilo tko je od prijavljenih Milanovićev i Plenkovićev kandidat, ne bi bilo razloga da njih dvojica taje da su postigli sporazum o Sessinom nasljedniku. Ali, predsjednik Republike i premijer mjesecima se nalaze u vrlo lošim odnosima i nije izgledno da u idućih desetak dana sjednu i usuglase se o predsjedniku Vrhovnog suda. Apsolutno ništa ne ukazuje da bi se to moglo dogoditi.
Međutim, bez konsenzusa predsjednika i premijera upitno je hoće li se, poslije svega što je proživjela Zlata Đurđević, na treći poziv javiti neki ugledan pravnik neosporne reputacije. Nitko od tih ljudi nema potrebu izložiti se, biti predmet intenzivnog javnog seciranja, a da u startu ne zna da će to uroditi nečim za njega pozitivnim, da će na kraju dobiti četverogodišnji mandat predsjednika Vrhovnog suda. Može se pretpostaviti da će svakoga tko imalo drži do sebe, ako ga Milanović pozove, prvo zanimati može li računati i na Plenkovićevu podršku, što on kaže o svemu. U procesu izbora predsjednika Vrhovnog suda, započetom još u siječnju, i dalje je puno nepoznanica i nema osnove za optimistične procjene da će to ipak razmjerno brzo završiti.

Dražen CIGLENEČKI