SDP je pri kraju velikog internog izbornog ciklusa, gdje bira nove lokalne stranačke čelnike – izbori su završeni u četiri velika grada čija su vodstva prije toga bila raspuštena, i novi predsjednici su Matej Mišić u Zagrebu, Sandro Glumac u Splitu, Toni Štimac u Rijeci i Goran Kušec u Osijeku. Izbori se održavaju i u svim drugim gradovima, općinama i županijama gdje SDP djeluje.

No, izbori nisu prošli bez problema jer je u Osijeku kandidat izabran u 5 do 12, budući da je prethodni odustao u samom finišu kampanje, u Splitu je jedna od čelnica iz redova Foruma mladih prešla u HDZ, a u Sisku je glavnom tajniku stranke Marku Krički onemogućeno da se kandidira te je u posljednji trenutak predsjednik postao drugi kandidat Iblera, Filip Pjerobon (rođen 1998.).

Osipanje članstva

No, možda je za stanje u SDP-u najilustrativniji primjer Rijeke – jedinog velikog grada s dva kandidata, jer je uz podžupana Tonija Štimca drugi kandidat bio bivši županijski vijećnik Marko Mataja Mafrici.

U Rijeci je jednom uglednom starijem članu stranke, Čedomiru Saleviću, onemogućeno da glasa jer je ostao dužan 76 centi članarine.

Radi se o tome da je SDP ažurirao podatke o članstvu nakon što su u Rijeci poslije tri desetljeća izgubili vlast, pa je dio članstva automatski »otpao«, a da bi se održala konvencija bilo je nužno utvrditi tko je član, a tko više nije.

To se, naravno, dokazuje plaćanjem članarine koja je za većinu članova doista simbolična, no bilo je zaostataka jer se tako mali iznosi ponekad zaborave uplatiti, a Čedomir Salević otišao je platiti svoje zaostatke, i kako kaže, došlo je do neke greškice i tajnica u stranci ga je upozorila da nedostaje tih 76 centi.

Čedomir Salević

Želio je provjeriti je li sve u redu, no u stranci su mu rekli da je rok za ažuriranje članstva za prisustvo konvenciji istekao, i da više nema načina da sustigne tu proceduru, čak i ako uplati 76 centi.

Tako je ostao bez prava glasa, što je možda najbolje objašnjenje za situaciju da je na konvenciji SDP-a Rijeke bilo slovom i brojkom samo 136 članova.

– Gledajte, to je tako, prihvaćam da sam ostao »dužan« i ostao bez prava glasa na konvenciji. Kad administracija prijeđe onu zadnju crtu svoje krutosti, kad se drže svojega, kako je drug Tito rekao, kao pijan plota, ništa se ne može. Mada je sve to apsurdno i pomalo smiješno. Ali nije mi žao, poštujem pravila, sve u redu.

Rezultat je na kraju bio takav da je i svejedno da li sam glasao, opet bi bilo isto, pobijedio bi onaj koga je željela centrala, mada sam ja sad prvi put vidio kolegu Tonija Štimca u životu, rekao nam je Čedomir Salević.

Donedavno, SDP Rijeke imao je prema tvrdnjama tadašnjeg vodstva oko 750 članova, a uoči ove konvencije utvrđeno je da u Rijeci partija ima točno 375 ljudi, no članarinu je uredno podmirilo njih 192, od čega je 136 i došlo na dan izbora.

No, pitanje je koliko je takvih kao Salević, običnih ljudi koji nisu uspjeli regulirati članstvo, a administrativno osoblje stranke odbilo ih je u namjeri da ostvare pravo u stranci čiji su članovi praktički – cijeli život.

Slaba ženska kvota

No, nije to jedini slučaj koji je zanimljiv – SDP je na izborima u Rijeci također potpuno zanemario statutarnu obvezu o ženskoj kvoti.

Naime, upravo je SDP prvi u Hrvatskoj uveo zip sistem, koji omogućuje ženama da budu potpuno jednako zastupljene kao i muškarci, te u statutu u članku 16. stoji kako će se »kod izbora za stranačka tijela postići puna rodna ravnopravnost«.

Ipak, kad su se birali predstavnici riječkog SDP-a u županijski odbor stranke u PGŽ-u, ušla su tri muškarca i baš niti jedna žena. Na to se nitko nije ni osvrnuo, ali su SDP-ove članice nakon konvencije komentirale da su opet zaboravljene, ali se nitko od stranačkih glavešina nije zabrinuo što se statut ne poštuje.

– Pisale smo predsjednici Foruma žena Hrvatske Sandri Krpan i upozorile je na to, ali nije reagirala – rekla nam je jedna od članica SDP-a Rijeke.

A kad je već riječ o statutu, on je nedavno promijenjen, među ostalim i na način da je izrijekom omogućeno da se dužnosnici stranke koji rade na Ibleru istovremeno mogu kandidirati i za lokalna vodstva – svi su znali da je to bilo pripremljeno za glavnog tajnika stranke, Marka Kričku, koji je želio biti kandidat za predsjednika u Sisku.

On je jedan od prvih suradnika predsjednika Siniše Hajdaša-Dončića, i među ostalim je i bio povjerenik baš za Rijeku

. Kandidirao se uredno za Sisak, no kad je kandidacijski postupak već bio završen, predsjednik Hajdaš-Dončić pozvao ga je k sebi i zamolio da odustane od te kandidature.

Krički je obećano da može biti kandidat za gradonačelnika u Sisku ako to bude želio na izborima 2029., i sigurno je da on to i želi te da ga ta pozicija u Sisku čeka.

No, upitno je još uvijek da li je intencija oslabiti njegovu poziciju glavnog tajnika, kako bi na to mjesto došla neka druga osoba, vjerojatno Hajdaš-Dončićeva suradnica na Ibleru Mateja Pavičić.

SDP se bori za vidljivost

Nakon izbora u Rijeci, SDP je u piopćenju poručio da zatvara jedno razdoblje i ulazi u fazu jasnog političkog i organizacijskog pozicioniranja. Fokus je na stabilizaciji organizacije, povratku na teren i konkretnom radu među građanima, kažu.

– Hvala članicama i članovima na povjerenju. Pred nama je konkretan posao – vratiti organizaciju na teren i ponovno graditi povjerenje kroz rad i rezultate. SDP u Rijeci mora biti prisutan, vidljiv i otvoren. To znači stabilnu operativnu organizaciju, jasnu odgovornost i kontinuiran rad među ljudima. U tom smjeru ćemo djelovati i mjeriti se isključivo po onome što napravimo, poručio je Štimac nakon izbora.

Za potpredsjednike Gradske organizacije izabrani su Robert Matić i Iva Erceg, a protukandidat Marko Mataja Mafrici, postao je član gradskog odbora.