Iako je iznio puno šokantnih tvrdnji, Ivica Todorić nije ponudio odgovor ni jedno važno pitanje vezano uz Agrokor. S druge strane ni Vladini dužnosnici nisu odgovorili ni na jedno pitanje koje visi u zraku od kad je počela krizu u Agrokoru
ZAGREB Bloger Ivica Todorić u petak je poslao poruku premijeru Andreju Plenkoviću da on dugo i dobro pamti, komentirao najavu tužbi potpredsjednice Martine Dalić zbog klevete, ali nije dao nijedan dokaz za svoje tvrdnje da je Dalić njemu i obitelji prijetila uhićenjem, nego je tek najavio da će ih iznijeti u sklopu sudskih procesa. I nakon toga se do subote popodne više nije oglašavao.
Puno upitnika
No, prije toga u tjedan dana Todorić se na svojoj stranici oglasio 20 puta, više nego što je taj najveći hrvatski poslodavac istupao u javnosti u posljednjih 20 godina. No, iako je iznio puno šokantnih tvrdnji, primjerice, o tome kako mu je Vlada otela Agrokor, zagolicao maštu javnosti otkrivajuću tek sitnice sa sastanaka s državnim dužnosnicima, Ivica Todorić zapravo nije ponudio odgovor ni jedno važno pitanje vezano uz Agrokor posljednjih godina, a posebice na ono što se događalo od kraja prošle godine. S druge strane Vladini su dužnosnici posljednjih dana često reagirali na Todorićeve objave, ali ni oni nisu odgovorili ni na jedno pitanje koje visi u zraku od kad je Vlada odlučila rješavati krizu u Agrokoru.
Kad se raziđe dim iza medijski atraktivnih obračuna Todorića i Vlade, ostaje činjenica da su čelni ljudi Agrokora u travnju sami potpisali zahtjev da se na njihovu tvrtku primjenjuje lex Agrokor. Ako je neki Vladin dužnosnik tada prijetio Todoriću uhićenjem i ako je on već tada slutio da se želi stuštiti vrijednost kompanije kako bi mu je netko oteo, što ga je tada spriječilo da izađe pred javnost, nešto je što bi Todorić morao objasniti javnosti. U protivnom moglo bi se misliti da je tada imao neki dogovor s Vladom koji je sada otpao.
Zašto je šest mjeseci šutio o prijetnjama iz Vlade? U kakvom je stanju bila njegova tvrtka prije blokade računa? Zašto je propao dogovor s bankama? Kakvi su bili rokovi plaćanja u njegovoj kompaniji?
No, Todorić se nikada nije oglasio ni o onome što se događalo prije primjene Lex Agrokora, kad je agencija Moody’s tri puta zaredom rušila kreditni rejting njegove kompanije. Tada je mjesecima iz Agrokora dolazilo jedno te isto priopćenje o tome da su odustali od refinanciranja obveza zbog nepovoljnih uvjeta novog kreditiranja, ali i poruka da će s investitorima-partnerima naći rješenje za taj problem. Ništa o toj situaciji sam Todorić nikada javnosti nje rekao. Kao ni o tome kakvi su bili rokovi plaćanja dobavljačima prethodnih godina i zašto se tvrtka zaduživala kod dobavljača, a ne kod banaka.
Nejasno je ostalo i zašto je na kraju propao stand still aranžman s bankama koji je trebao osigurati likvidna sredstva Agrokoru i za kojeg su 2. travnja iz Agrokora tvrdili da ga je već potpisao sam vlasnik kompanije. Zašto se u nekoliko dana promijenio i stav banka pa su tražili zakonski okvir poput Lex Agrokora da se taj aranžman provede i tko je u konačnici srušio taj aranžman Vlada, banke, Todorić ili dobavljači.
Ni na jedno od tih pitanja Todorić u stotinama redaka svojih 20 objava nije odgovorio.
Vladina šutnja
Jednako tako Vlada već mjesecima odbija javnosti reći tko je sudjelovao u pisanju Lex Agrokora, jesu li to odvjetničke kuće koje su kasnije radile za Agrokor i jesu li to investicijske tvrtke koje su istovremeno pisale zakon i trgovale dionicama Agrokora. Kakva je u nastanku zakona bila uloga Ante Ramljaka koji je kasnije postao Vladin izvanredni povjerenik u Agrkoru? I kad je zapravo Vlada počela priprema Lex Agrokor? Ništa od toga ne mora biti nezakonito ili sporno, nego ga takvim čini Vlada izbjegavanjem odgovora.
Tko je pisao lex Agrokor? Sastanci državnih dužnosnika s Todorićem – u kojem svojstvu i s kojim uputama se ministar Zdravko Marić sastajao s Todorićem? Tko je kontrolirao i kako rokove plaćanja u Agrkoru? Kakva je bila uloga regulatora poput HANFA-e i HNB-a?
Bilo bi dobro i da otkrije je li imala kakvu ulogu o dogovoru ili propasti stand still aranžman, koji bi značio da će privatna kompanija bez uplitanja države riješiti krizu u Agrokoru. I naravno je li razlog taj što stand still ne bi dao prednost dobavljačima u naplati, jer bi jednako tretirao sve vjerovnike? Odgovor na to pitanje je važan ako će se naknadno u tužbama, posebice protiv države, pojedini vjerovnici pozivati baš na to da nisu imali ravnopravan položaj.
Osim toga Vlada, a ne Ivica Todorić, duguje javnost i pojašnjenje sastanka pojedinih dužnosnika s vlasnikom Agrokora. Nitko ne spori potrebu, pa čak i obvezu da čelni ljudi Vlade razgovaraju s najvećim poslodavcem u državi, čak i da njegova tvrtka nije u krizi. No, ne može u jednom danu ministar financija Zdravko Marić odbiti četiri puta odgovoriti na pitanje u kojem je svojstvu išao na sastanke s Todorićem i kakve mu je naputke dao premijer prije tih sastanka. Tim više što je samo prije koji mjesec država objavila snimku sjednice nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) na kojoj je u prosincu prošle godine odobren kredit Agrokorovim tvrtkama, samo da bi javnost čula da se Marić, koji je četiri godine radio u Agrokoru, izuzeo od odlučivanja. Ni tri mjeseca nakon toga premijer ga je poslao da razgovara s Todorićem, pa bi Vlada trebali objasniti što se željelo postići tim sastankom ili sastancima.
Poseban odnos
Vlada bi, a to se ne tiče samo Plenkovićevog tima, morala objasniti i to kako su rokovi plaćanja u Agrokoru mogli biti nekoliko puta dulji od onih koje je država propisala zakonom. To će naravno ići teže jer te rokove ne poštuje, posebice u zdravstvu, ni sam država.
Nije ništa manje važno da se odgovori i na pitanje kako su posljednjih godina kad je Agrokor u pitanju ponašali regulatori poput Hrvatske narodne banke (HNB) i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, iako i jedni i drugi tvrde da su se ponašali sukladno zakonu. No, dok su oni povodili zakon na hrvatskom su se tržištu Agrokorovi dobavljači počeli baviti davanjem kredita, odnosno bankarskim uslugama. Odgovori na sva ova pitanja tek bi malo rasvijetllili događanja u protekli šest mjeseci i možda pomogli da se počne razgovarati o odnosu države i njezine najveće kompanije u proteklih 25 godina.
