Najviše ljudi u kućanstvu živi u Međimurskoj županiji (3,21 član). Najmanji prosječan broj članova kućanstava živi u Primorsko-goranskoj županiji i to samo 2,51. Konkretno, u Rijeci u kućanstvu prosječno živi 2,41, a u općini Baška svega 2,13 ljudi
ZAGREB U 40 godina, od popisa stanovništva 1971. do popisa 2011. godine, tipična hrvatska obitelj je smanjena po broju članova koji u njoj žive. Konkretno, raste broj obiteljskih parova bez djece kojih je prema popisu iz 2011. bilo 348.185 što je 28,6 posto od 1.215.865 obitelji u Hrvatskoj. Prije četiri desetljeća udio takvih obitelji iznosio je 24,8 posto. Taj porast je doveo do pada broja obitelji s djecom i to s 63,8 posto 1971. na 54,3 posto 2011. što je čak 9,5 postotnih poena. Dok je prije 40 godina gotovo dvije trećine obitelji imalo djecu, danas ih ima tek nešto više od jedne polovine.
Promjene u društvu vide se i iz znatnog porasta broja majki koje žive s djecom (što nisu nužno samohrane majke). U usporednom razdoblju taj je broj povećan za čak 5,1 postotnih poena. Dok je prije svaka 11 obitelj bila obitelj majke s djecom, danas je to svaka sedma obitelj, odnosno 14,4 posto. Jedina kategorija u kojoj nije zabilježena nikakva značajnija promjena jest obitelj koju tvore otac s djecom i takvih je obitelji danas 2,7 posto samo 0,6 postotnih poena više nego prije 40 godina.
Prvi put su popisom stanovništva evidentirane osobe koje žive u istospolnoj zajednici. Posljedica je to Zakona o istospolnim zajednicama usvojenog 2003. godine. U istospolnoj zajednici u Hrvatskoj živi 140 osoba, a zanimljivo je da je riječ o jednakom broju muškaraca i žena. Naime, 70 muškaraca živi u homoseksualnim zajednicama, a 70 žena u lezbijskim.
Kućanstva
Nastavlja se i trend smanjenjivanja prosječnog broja članova kućanstava. Ona se u posljednjih šest desetljeća, od popisa do popisa, smanjuju u prosjeku za 0,2 člana, pa je tako smanjena od 3,8 1953. godine na sadašnjih 2,8 člana po kućanstvu. Najviše ljudi u kućanstvu živi na sjeverozapadu Hrvatske, u Međimurskoj županiji (3,21 član) i Krapinsko-zagorskoj (3,13 članova). Najmanji prosječan broj članova kućanstava živi u Primorsko-goranskoj županiji i to samo 2,51. Konkretno, u Rijeci u kućanstvu prosječno živi 2,41, a u općini Baška svega 2,13. Najmanje prosječno kućanstvo bilježimo u Civljanima u Šibensko-kninskoj županiji, samo 1,87 član, a tek nešto više, njih 2,03 živi u Karlobagu. Najveća su kućanstva u Imotskome gdje prosječno žive točno četiri osobe.
Od 1.519.038 kućanstava, njih 1.120.476 su obiteljska kućanstva. Neobiteljskih je kućanstava 398.562. U golemoj je većini riječ o samačkim kućanstvima kojih je 373.120. Najviše je samačkih kućanstava u Gradu Zagrebu (28,6 posto), a slijedi Primorsko-goranska županija s 26,9 posto samačkih kućanstava. Dominiraju dvočlana i tročlana kućanstva, kojih je 649.929, dok je kućanstava s 11 i više 1.337.
Na prošlom je popisu prvi put popisivano i stanovništvo u teškoćama. Prijašnjim su popisima bivale obuhvaćene osobe s invaliditetom. Radi se o stanovnicima koji su zbog bilo kojeg razloga naveli da im je teško svakodnevno samostalno obavljati sve što je potrebno za normalan život. Od ukupnog broja u teškoćama je 17,7 posto stanovnika, odnosno njih 759.908. Na popisu 2001. oko 12 posto stanovnika se izjasnilo da ima neki oblik invaliditeta, ali zbog promjene metodologije te brojke teško su usporedive. Najviše osoba smatra da su u teškoćama zbog bolesti, njih 441.115. Zbog Domovinskog rata ili njegovih posljedica teškoće ima 65.805 osoba, a zbog profesionalnih bolesti i ozljeda na radu 78.170. Relativno je malen broj ljudi koji tvrdi da je njihova teškoća posljedica prometne nesreće (21.466), a 43.073 navodi da poteškoće imaju od rođenja. Očekivano broj ljudi u teškoćama raste sa životnom dobi. Primjerice, u dobnoj skupini do četiri godine teškoće ima njih 1,7 posto, u dobi od 40 do 44 godine 12,2 posto, a u dobi iznad 85 godina 67,9 posto.
Najveći udio stanovnika koji su u teškoćama je u Koprivničkoj-križevaćkoj županiji (23,2 posto). Najniži je u Istarskoj županiji (13,8 posto), a slijedi Primorsko-goranska županija s 14,1 posto. Od ukupnog broja osoba u teškoćama pomoć druge osobe za normalan svakodnevan život treba njih više od 230.000 odnosno 30,7 posto, a stvarnu pomoć druge osobe dobiva 202.407, osoba.
Razvedeni i udovci
Broj muškaraca i žena koji žive u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici je gotovo jednak: muškaraca je 1.002.207, a žena 1.006.532. Mnogo je više neoženjenih muškaraca (598.451) nego li neudanih žena (448.943). Najveći broj neoženjenih muškaraca, čak 48,9 posto je u Levanjskoj Varoši. Slijede Čaglin (45,9 posto) i Lanišće s 43,9 posto i Otok u Splitsko-dalmatinskoj Županiji s 43,4 posto neoženjenih muškaraca. Što se neudanih žena tiče, njih je najviše u Smokvici 30,7 posto, a slijedi Blato s 29,5 te Omišalj i Hvar s 28,4 posto. Iako su u ovakvim kategorijama u pravilu u vrhu mala mjesta, Grad Zagreb je peti po postotku neudanih žena kojih je 28,3 posto u stanovništvu iznad 15 godina.
Među razvedenim dominiraju žene (95.578, odnosno tridesetak tisuća više nego razvedenih muškaraca). Predvidljivo, s obzirom na razliku u očekivanom životnom vijeku između žena i muškaraca, mnogo je više udovica nego li udovaca. Udovica je čak 5,5 puta više nego udovaca, preciznije njih je 345.023, a udovaca 62.174.
Više od četvrtine žena starih 15 i više godina nije rodilo. Konkretno, riječ je od 496.873 žena od njih 1.900.851. Među ženama koje su rađale, najviše ih je rodilo dvoje djece (682.983), a jedno dijete rodilo je 354.480 žena. Troje i više djece rodilo je 341.678 žena, odnosno njih 19,28 posto.
Na konferenciji za novinare novi je ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Marko Krištof najavio da će svi rezultati Popisa stanovništva iz 2011. godine biti objavljeni do konca listopada. Za dva tjedna trebali bi biti objavljeni podatci o obrazovnoj strukturi te o najčešćim imenima.
