ZAGREB – Utvrđivanje realne cijene zdravstvenih usluga i mogućnost odabira pregleda uz uputnicu HZZO-a u privatnim ili javnim ustanovama mogli bi riješiti liste čekanja u javnim bolnicama, smatraju predstavnici privatnog zdravstvenog sektora. Oni odavno pozivaju državu na suradnju i otvaranje vrata javnog sektora zdravstva prema privatnim poliklinikama i bolnicama, no s minornim rezultatom. HZZO određene usluge s privatnicima ugovara povremeno, ali uz limitirani broj usluga i cijenu koja – tvrde predstavnici privatnog zdravstva – nije ni realna, ni održiva.

HZZO je neke privatnike uvrstio u mrežu ugovornih zdravstvenih ustanova, a s nekima sklapa ugovore za pojedine dijagnostičke pretrage, uglavnom za magnetsku rezonancu i PET/CT preglede. No, cijena koju HZZO plaća za pretrage daleko je ispod tržišne cijene, pa tako, na primjer, snimanje magnetskom rezonancom u privatnoj poliklinici stoji oko 1.600 kuna, dok HZZO tu uslugu plaća ugovornim ustanovama po cijeni od 700 do 800 kuna. Zbog toga u pitanje dolazi kvaliteta usluge, jer se za tu cijenu smanjuje broj sekvenci koje se snima, upozoravaju predstavnici privatnog sektora.

Neusklađenost cijena

Prof.dr. Nikola Čičak iz Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion upozorava tako na potpunu neusklađenost cijena koje HZZO plaća za pojedine zahvate i realnih cijena operativnih zahvata.

Kao primjer navodi operaciju prednjeg križnog ligamenta ili artroskopiju ramena, zahvate koje HZZO plaća po cijeni od 6.700 kuna.

– Kod nas takva operacija iznosi 24.000 kuna, nama samo ulazak u operacijsku salu stoji između 5.000 i 6.000 kuna, što znači da po sadašnjim cijenama HZZO-a privatnik ne može opstati, naveo je Čičak na jučerašnjem skupu »Privatno zdravstvo potencijalno rješenje zdravstvenog sustava Hrvatske«, u organizaciji Poslovnog kluba – Skup za Zagorje i pod pokroviteljstvom Hrvatske liječničke komore (HLK).

Čičak smatra da je liste čekanja na neke elektivne zahvate, poput ugradnje umjetnog zgloba, operacije skidanja očne mrene, ili magnetsku rezonancu, moguće riješiti tako da HZZO utvrdi realnu cijenu za pojedini postupak, a pacijentima omogući da biraju hoće li to obaviti u privatnoj ili javnoj ustanovi.

U privatnim zdravstvenim ustanovama radi oko 1.250 liječnika, što je osam posto od ukupnog broja liječnika u Hrvatskoj. Najčešće se radi o djelatnostima za koje su u javnom zdravstvu duge liste čekanja, a to su ortopedija i oftamologija te poliklinike za dijagnostičke preglede.

Na nesrazmjer cijena upozorava i Ivanka Trstenjak Rajković, ravnateljica Poliklinike Medikol koja je ugovorni partner HZZO-a dulje od 15 godina. Tvrdi da njihov partnerski odnos nije ravnopravan, niti su cijene usluga tržišne, jer se nisu mijenjale već desetak godina.

Nesigurno poslovanje

– Podjela zdravstva na privatno i javno osjeća se u ugovaranju s HZZO-om, gdje je privatno zdravstvo diskriminirano u odnosu na javno. HZZO određuje cijenu, određuje broj ugovorenih postupaka, kao i vrijeme trajanja ugovora koje je vrlo kratko, obično od tri do šest mjeseci. To naše poslovanje čini nesigurnim jer ne možemo planirati, a investicije su upitne jer je bankama preveliki rizik ulagati, ističe Rajković.

Za veću suradnju javnog i privatnog zdravstva zalaže se i predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić, koji je uvjeren da privatno zdravstvo može dati svoj obol u smanjenju lista čekanja. Privatno zdravstvo pokazuje iskorake u području elektivne medicine, u stanjima koja nisu akutna i hitna, ističe Luetić, a može pomoći u smanjenju lista čekanja osobito u onim područjima gdje se najdulje čeka.

U Hrvatskoj je više od tisuću privatnih zdravstvenih ustanova, a zapošljavaju oko 16 posto svih zdravstvenih djelatnika u sustavu. Na privatni sektor istodobno odlazi oko 1,6 posto ukupnog zdravstvenog budžeta, dok ostali dio prihoda privatnici stječu na tržištu.

Već dugo traže da ih se uključi u pružanje usluga ravnopravno javnom sektoru, a jedan od argumenata je što HZZO pacijentima u nekim slučajevima plaća liječenje u inozemnim klinikama, dok domaće ne priznaje kao partnere.