Miro Bulj, zastupnik izabran na listi Mosta, uvjerljivo je najaktivniji i u ovom sazivu Sabora. Niti jedan drugi zastupnik nije mu se niti približio po broju javljanja.

– Među prvima ujutro, već u osam sati, ulazim u Sabor kako bih se pripremio za rasprave koje su taj dan, a navečer nerijetko posljednji napuštam Markov trg. Moj narod Dalmatinske zagore, koji me izabrao, plaća me da govorim u parlamentu. S tim da, kad analiziram koliko u Hrvatskoj ima problema i do čega su nas sve dovele štetne politike, zaključujem da sam zapravo premalo govorio i da trebam više. To je moja obveza.

Morate li sudjelovati u raspravi o baš svakoj točki dnevnog reda?

– Nije baš da govorim o svim temama. Ali, moram stalno upozoravati ono što promiče ovima koji su pod svjetlima Zagreba. Ja sam neprestano na terenu i znam što muči ljude, pa zato imam itekako što za reći. Osim toga, nije da samo ja pričam, u proceduri mi je i sada osam važnih zakonskih prijedloga, vezanih za poljoprivredu, telekomunikacije… Na državni sam proračun nedavno uložio 80 amandmana, kojima sam tražio sredstva za projekte na nerazvijenim područjima. Saborski zastupnik mora gurati neke stvari makar šanse za uspjeh bile i male.

Diktatorske manire

Ali nitko nije kompetentan za sve.

– Ne tvrdim da sam ja za sve kompetentan, ali ću uvijek iskazati svoj stav. Imam i ljude koji mi pomažu, koji su stručni i s kojima se konzultiram. Često me građani ili pojedine udruge i sami zovu te mi nešto sugeriraju. Kad bude poznat dnevni red, odmah se krenem savjetovati s kompetentnim ljudima bilo o stručnom bilo o pravnom aspektu određenog zakona. Temeljito se spremam. Ne mogu ja, kao brojni zastupnici, biti konformist i promatrati sa strane. Njih 70 posto u ovom sazivu uopće ne znam. Borim se za one koje zastupam, dajem svoj maksimum. Ne smeta mi niti ako se, kad je u pitanju neka važna tema, kasno navečer nađem sam samcat u sabornici. Ja ću svoje obaviti.

Premijer Andrej Plenković ističe da je oporba smiješna kad se žali da njezini prijedlozi stižu na raspravu jako kasno s obzirom na to da se prije toga troši vrijeme na ne toliko bitne teme. Sigurno pritom aludira i na vas.

– To je govorio vezano za činjenicu da je rasprava o prijedlogu zaključka Mosta da Vlada podnese u Saboru izvješće o radu Nacionalnog stožera civilne zaštite vrlo kasno započela, ali ne sjećam se da sam taj dan ja bio naročito aktivan. Problem je bio što su cijeli dan svakih petnaestak minuta zbog epidemioloških razloga prozračivali sabornicu, to je oteglo raspravu o trima točkama koje su prethodile tom zaključku.

Pravo na govor

Na te tri točke otišlo je 11 sati.

– Kažem, zato što su svako malo prozračivali. Prestali su to raditi čim je na red došla rasprava o našem prijedlogu zaključka, više nije bilo epidemioloških razloga. Plenkovićev je interes prikazati da Sabor ne valja, da smo svi mi zastupnici bez veze. Najviše bi volio kad bi nas mogao zamijeniti robotima koji bi samo dizali ruku, a ne bi se na njih ni odnosile epidemiološke mjere i trošili dezinficijensi. Umjesto da je Plenković odgovoran Saboru, on je sebe stavio iznad njega. To su diktatorske manire. Kad dođe u Sabor, ne govori o temi, nego o nečem sasvim drugom, a kad se ja javim za povredu Poslovnika, dobijem opomenu.

Često reklamirate povredu Poslovnika svjesni da će vam dati opomenu jer je riječ o čistoj replici.

– Kad su HDZ i SDP zajedno izmijenili Poslovnik i ograničili mogućnost replike. Sve su napravili kako bi se u Saboru manje govorilo, ali ničiji Poslovnik neće meni zabraniti pravo na govor.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković rekao je da mu je već dosta toga i najavio novu promjenu Poslovnika.

– Ne zanima me što o meni misle Plenković, Jandroković ili Željko Reiner, koji mi opomenu daje čim ustanem. Ponavljam, izabrao me narod i njega zastupam.

No na Jandrokovićev bi se poticaj mogao ukinuti institut povrede Poslovnika, pa biste se mogli manje javljati za riječ.

– Stalno nas ograničavaju. Oni bi najsretniji bili da mene nema u Saboru, ali, poručujem im, ničim me ne mogu ušutkati. Kad osjetim potrebu nešto reći, ja ću se i ubuduće javljati. Ako ubiju demokraciju i slobodu govora u Saboru, što će onda nakon toga biti s medijima ili kulturom.