Cijenjeni liječnik

Preminuo Josip Grgurić, jedan od najistaknutijih hrvatskih pedijatara

Portal Novi list, Hina

Josip Grgurić / Foto Matija Habljak/PIXSELL

Josip Grgurić / Foto Matija Habljak/PIXSELL

Profesor Grgurić bio je dugogodišnji suradnik UNICEF-a i ostavio je dubok trag u hrvatskoj medicini, posebice u području dječje gastroenterologije, prehrane i socijalne pedijatrije,



Preminuo je profesor Josip Grgurić, doajen hrvatske pedijatrije, liječnik koji je cijeli svoj profesionalni život posvetio zdravlju, zaštiti i pravima djece, javlja HRT.


Profesor Grgurić bio je dugogodišnji suradnik UNICEF-a i ostavio je dubok trag u hrvatskoj medicini, posebice u području dječje gastroenterologije, prehrane i socijalne pedijatrije, ali i u stvaranju humanijeg odnosa prema najmlađim pacijentima i njihovim obiteljima.


Autor više od 300 radova


Rođen je 1937. godine u Skradu. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pedijatriju je specijalizirao u Zagrebu i Parizu, a dodatno se usavršavao u području dječje gastroenterologije.




Radio je u Klinici za dječje bolesti Zagreb, nekadašnjem Institutu za zaštitu majki i djece, čiji je bio ravnatelj. Od 1993. do 2002. godine bio je predstojnik Klinike za pedijatriju, a 1988. postao je redoviti profesor zagrebačkog Medicinskog fakulteta.


Autor je više od 300 stručnih i znanstvenih radova, knjiga i monografija. U dva mandata vodio je Hrvatsko pedijatrijsko društvo, a bio je i osnivač i prvi predsjednik Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju.


Zaslužni znanstvenik


Tijekom Domovinskog rata bio je predsjednik Komisije za pomoć i zdravstvenu zaštitu djece. Od 1994. bio je redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH).


U Klinici za dječje bolesti Zagreb radio je od 1972. godine te je bio osnivač i voditelj Odjela za dječju gastroenterologiju i prehranu.


Od 1978. do 1991. ravnatelj je Instituta za zaštitu majki i djece, a od 1993. do 2002. predstojnik Klinike za pedijatriju.


Za docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta izabran je 1982., a za redovitog profesora 1988. godine.


Nakon umirovljenja 2006. dodijeljeno mu je počasno znanstveno zvanje zaslužnog znanstvenika.


Dobitnik brojnih nagrada


Bio je dugogodišnji suradnik UNICEF-a i jedan od pokretača programa Rodilišta – prijatelji djece, Za osmijeh djeteta u bolnici i Glas djeteta kao pacijenta. Sudjelovao je i u programu Gradovi i općine – prijatelji djece te se desetljećima zauzimao za promicanje dojenja, prava hospitalizirane djece i zaštitu djece od zanemarivanja i zlostavljanja.


Za svoj rad dobio je UNICEF-ovo priznanje Prijatelj generacijama djece, Nagradu za promicanje prava djeteta za životno djelo te odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski.