Nuklearna elektrana Krško (NEK), kako su iz nje izvijestili javnost, od jučer zbog iznimnih hidroloških i meteoroloških uvjeta na rijeci Savi, provodi postupno smanjivanje snage reaktora gdje je u prvom koraku snaga smanjena na 80 posto.

Kažu kako je riječ o planiranoj i kontroliranoj privremenoj mjeri koja je nužna radi osiguravanja poštovanja odredbi Okolišne suglasnosti (OVS), prema kojima dnevna prosječna temperatura Save na mjestu potpunog miješanja nizvodno od HE Brežice ne smije prelaziti 28 stupnjeva Celzijevih, a prosječni dnevni porast temperature ne smije biti veći od tri stupnja. Također navode da je posljednjih mjeseci visokih temperatura NEK, kako bi smanjio toplinsko opterećenje Save, uspješno održavao rad na punoj snazi korištenjem sustava rashladnih tornjeva te svih ostalih raspoloživih sustava i komponenti elektrane. Posljednji je put slovensko-hrvatska nuklearka radila smanjenom snagom zbog ograničenja povezanih s temperaturom i protokom Save 2003. godine, kada je smanjenje snage potrajalo više od 90 dana.

Potrebna je jača kiša

Iz NEK-a međutim upozoravaju da će, ako se trenutačni hidrološki i meteorološki uvjeti nastave i dodatno pogoršaju, nastaviti dodatno smanjivati snagu reaktora, no da će i ponovo raditi punom snagom kada to uvjeti budu omogućavali.

Što smanjenje proizvodnje u NEK-u, ali i puno lošija situacija s nuklearkama u mađarskom Pakšu te rumunjskom Cernavodu znači za opskrbu električnom energijom u Hrvatskoj, pitali smo prof. dr. sc Davora Grgića, redovitog profesora na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu te stručnjaka za elektroenergetske sustave, sigurnost i pouzdanost u nuklearnoj i elektroenergetskoj industriji.

– Mislim da Krško vjerojatno neće morati dodatno smanjivati proizvodnju ako kiša i niže temperature barem zaustave daljnji pad protoka i zagrijavanje Save. Sava je relativno mala rijeka i nalazi se nedaleko od izvorišnog područja, zbog čega brzo reagira na oborine. Jača, bujična kiša mogla bi u kratkom roku povećati protok, dok bi dugotrajnija slaba kiša imala manji učinak jer bi velik dio vode upilo suho tlo. Povećani protok i pad temperature vode zajedno bi Krškom trebali omogućiti povratak na punu snagu, smatra Grgić.

Dodaje da NEK razmatra mogućnost još jednog smanjenja snage za 15 do 20 posto te objašnjava da se rad ispod približno 50 posto snage smatra neisplativim i tehnički nepovoljnim, pa drži da bi se u NEK-u u takvom slučaju odlučili za racionalniji pristup i elektranu privremeno zaustavili.

– Takav se scenarij zasad ne smatra vjerojatnim. Očekivanje je da bi se uvjeti mogli popraviti u roku od nekoliko dana, nakon čega bi se Krško, kada se potvrdi stabilan trend protoka i temperature, postupno vratilo na punu proizvodnju, poručuje naš sugovornik. Ističe da povratak na punu snagu nuklearke ne može biti trenutačan. Naime, česta povećanja i smanjenja opterećenja stvaraju toplinske promjene i naprezanja opreme, što nije poželjno ni u klasičnim termoelektranama, a osobito u nuklearnim postrojenjima.

– Zbog toga će operater vjerojatno pričekati jasnu potvrdu da su uvjeti stabilni prije ponovnog podizanja snage, uvjeren je Grgić.

Stanje nuklearnih elektrana Krško, Pakš i Cernavoda je ponajprije određeno visokim temperaturama riječnih voda i vrlo niskim protocima, koji ograničavaju mogućnost hlađenja reaktora. Profesor Grgić kaže da, »iako se sve tri elektrane suočavaju sa sličnim problemom, njihov položaj i tehnička rješenja hlađenja bitno se razlikuju, pa je i razina ugroženosti različita«.

– Nuklearna elektrana Krško hladi se vodom iz Save, ali za razliku od elektrana na Dunavu raspolaže i rashladnim tornjevima. To joj daje veću fleksibilnost u razdobljima suše i visokih temperatura. Prema navedenim podacima, protok Save kod Krškog iznosio je oko 43 kubična metra u sekundi, a temperatura vode na ulazu približno 24,9 stupnjeva. Elektrana je u tom trenutku Savu zagrijavala za oko dva stupnja, dok propisi dopuštaju porast do tri stupnja, uz uvjet da temperatura vode u zamišljenoj točki potpunog miješanja ne prijeđe 28 stupnjeva, objašnjava Grgić.

Kada radi bez rashladnih tornjeva, Krško za hlađenje uzima oko 25 kubičnih metara vode u sekundi. Voda prolazi kroz kondenzator turbine, zagrijava se za približno deset stupnjeva i vraća u Savu. Nakon miješanja s ostatkom riječnog toka ukupni porast temperature mora ostati unutar dopuštenih granica. Budući da je elektrana bila vrlo blizu granici od 28 stupnjeva, preventivno je smanjila snagu kako bi smanjila količinu topline koja se ispušta u rijeku.

Veći problem na Dunavu

Pri protocima Save nižima od približno 100 kubičnih metara u sekundi Krško uključuje tri baterije rashladnih tornjeva i dio topline predaje zraku, a ne rijeci. U takvom režimu dio vode kruži kroz tornjeve i vraća se na usis, dok se samo dio ispušta u Savu. Time se smanjuje toplinsko opterećenje rijeke. Međutim, pri protoku od oko 40 do 43 kubična metra u sekundi elektrani je za hlađenje potrebna vrlo velika količina vode u odnosu na ukupan protok Save, pa ni rad rashladnih tornjeva nije bio dovoljan za održavanje pune snage.

Nuklearne elektrane Pakš u Mađarskoj i Cernavoda u Rumunjskoj nalaze se na Dunavu. Za razliku od Krškog, projektirane su s izravnim protočnim hlađenjem i nemaju rashladne tornjeve. Pri gradnji se računalo da je Dunav dovoljno velika rijeka s visokim i relativno stabilnim protokom, pa dodatni sustavi hlađenja nisu smatrani nužnima. Takvo je rješenje jeftinije za izgradnju i troši manje vlastite električne energije, ali elektranu čini osjetljivijom na ekstremno nizak vodostaj i visoku temperaturu rijeke.

Problem Pakša i Cernavoda ozbiljniji je zato što bez rashladnih tornjeva ovise o količini i temperaturi dunavske vode. Kada protok padne, a voda se zagrije, smanjuje se sposobnost odvođenja topline iz kondenzatora, pa elektrane moraju smanjiti snagu ili zaustaviti pojedine blokove kako ne bi prekoračile dopuštene temperature ispuštene vode. U Rumunjskoj se pokušavalo osigurati da što veći dio dunavskog toka prolazi pokraj elektrane, uključujući intervencije u riječnim rukavcima no nije poznat rezultat tih zahvata.

Smanjena proizvodnja u Pakšu i Cernavoda, zajedno s ograničenjima u Krškom i slabijom proizvodnjom hidroelektrana zbog suše, stvara manjak električne energije u regiji. Pakš i Cernavoda zajedno predstavljaju više od 3.000 megavata instalirane nuklearne snage, pa ispad većeg broja reaktora znatno utječe na ponudu.

HEP-ov Sektor za hidroelektrane, koji upravlja sustavom od 28 hidroelektrana i centrima koji prate dotoke, podzemne vode i raspoloživi hidropotencijal, pitali smo o stanju akumulacija i smanjenoj proizvodnji zbog niskih dotoka. Dobili smo odgovor da hidrološke prilike ne ugrožavaju pouzdanost rada proizvodnog sustava niti sigurnost opskrbe električnom energijom.

Prilagođavanje proizvodnje iz hidroelektrana

– Unatoč nižim vodostajima, razine vode u akumulacijskim jezerima nalaze se na planiranim, odnosno prosječnim razinama za ovo doba godine, što omogućuje optimalno upravljanje akumulacijama i proizvodnim kapacitetima hidroelektrana, poručuju iz HEP-ova Sektora za korporativne komunikacije. Napominju da HEP kontinuirano prati hidrološke prilike te proizvodnju iz hidroelektrana prilagođava raspoloživim količinama dotoka, stanju akumulacija i potrebama elektroenergetskog sustava. Istodobno, sigurnost i stabilnost opskrbe električnom energijom osiguravaju se optimalnim korištenjem svih raspoloživih domaćih proizvodnih izvora te, prema potrebi, nabavom električne energije na tržištu. Ističu također da smanjena proizvodnja električne energije u pojedinim susjednim državama može utjecati na povećanu potražnju za električnom energijom te na kretanje veleprodajnih cijena.

– Takve okolnosti mogu utjecati na cijenu i raspoloživost električne energije za tržišnu nabavu, no trenutačno ne predstavljaju rizik za sigurnost opskrbe u Hrvatskoj, poručuju.