Požarna sezona u korelaciji je sa sušnim i toplim razdobljima bez oborina, ali sve više i s preventivnim mjerama – na što ukazuje krilatica šumara: »Požar se gasi zimi«. Neophodne su mjere prilagodbe, a sa šumskoga motrišta to znači pravilno gospodarenje, podržavanje autohtone vegetacije i sadnja vrsta prilagođenih stanju na terenu.

Na požare utječe kombinacija prirodnih faktora i snažnog ljudskog utjecaja, što potvrđuje činjenica da su granična područja urbanih sredina često područja nastajanja požara. Ako se šumama ne gospodari sukladno propisima, mogu nastati veliki problemi – svi smo odgovorni za učinjeno, ali još i više za neučinjeno. Od mjera prilagodbe za naselja u blizini šuma nužno je smanjenje rizika čišćenjem, održavanjem šumskog reda na rubovima šuma, a oko kuća održavanje zaštitnog koridora bez visoke vegetacije.

Vatreni trokut

O šumskim požarima razgovarali smo sa stručnjacima iz Hrvatskog šumarskog instituta, dr. sc. Dijanom Vuletić i dr. sc. Tomislavom Dubravcem. Osnovna područja interesa dr. sc. Dijane Vuletić, znanstvene savjetnice u trajnom zvanju, dipl. ing. šumarstva s više od 35 godina iskustva u istraživanjima, su procjena općekorisnih funkcija šuma, šumarska politika i ekonomika. Dr. sc. Tomislav Dubravac znanstveni je savjetnik u trajnom zvanju, dipl. ing. šumarstva s više od 35 godina iskustva u istraživanjima. Osnovna područja njegovog interesa su uzgajanje šuma, struktura i prirodna obnova šuma, šumski ekosustavi hrasta lužnjaka, mediteranski šumski ekosustavi.

– Očuvanje prirodnih dobara naš je najveći dar, ali i neizostavna obveza i odgovornost. Jer, šumu (prirodu) nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je posudili od potomaka, ističu naši sugovornici.

Šumski požar je nekontrolirano, stihijsko kretanje vatre po šumskoj površini. Pripada u prirodne katastrofe, a razlikuje se po vrsti, načinu postanka i štetama. Za nastanak požara potrebna su tri elementa, tzv. vatreni trokut: gorivo, kisik i izvor topline. Ako se jedno od toga ukloni, požar prestaje. Visoke temperature, suša, vjetar, gusto raslinje i nepristupačan teren dodatno pogoduju požarima. Izrazito je važno vrijeme reagiranja na gašenje požara. Poznata je krilatica: »Vrijeme utječe na pojavu šumskog požara, a kada već požar nastane, vrijeme utječe na njegovo ponašanje«. Šumari imaju i svoju: »Požar se gasi zimi«.

Kako rast prosječnih temperatura i duže suše utječu na zapaljivost šumskog materijala? Primjećuje li se promjena u sezoni požara – počinju li ranije i traju li dulje nego prije nekoliko desetljeća?

– Rast srednje godišnje temperature i duža razdoblja suše vidljivi su i prema učestalim temperaturnim i sušnim ekstremima. Oni utječu na zapaljivost i gorivost šumskih drvenastih vrsta. Ovdje postoje razlike između vrsta koje su otpornije i prilagodljivije promjenama. Svako mjesto ima svoj požarni režim s obilježjima kao što su učestalost požara na nekom području, prosječne godišnje spaljene površine i indeks žestine požara.

Što znači indeks žestine?

– Pojednostavljeno: koliko je požar »jak«, koliko energije oslobađa, koliko brzo i agresivno gori. Može biti: nizak – požar se može gasiti ručno, vodom; srednji – potrebni vatrogasci, tehnika; visoki – gotovo nekontroliran požar, gašenje moguće samo iz zraka ili promjenom vremena.

Požarna sezona u korelaciji je sa sušnim i toplim razdobljima bez oborina, ali sve više i s učinkovitošću pripreme i preventivnih mjera za požarnu sezonu, što pridonosi bržem reagiranju na pojavu požara i stavljanjem požara pod kontrolu u ranoj fazi.

Prema Izvješću Europske službe za klimatske promjene Copernicus (2025.), posljednjih 11 godina je najtoplije u povijesti mjerenja. Godina 2025. je među tri najtoplije ikad, a posljednje tri godine u prosjeku su iznad 1,5 °C zagrijavanja iznad predindustrijske razine. Signal je to da se klimatski rekordi pretvaraju u trend. Vrijeme utječe na pojavu šumskog požara, a kada već požar nastane, vrijeme utječe na njegovo ponašanje.

Kako se mijenja intenzitet požara? Svjedočimo li češćoj pojavi »megapožara« koje je nemoguće ugasiti standardnim metodama?

– Intenzitet požara ovisi o vrsti požara, najjači intenzitet je vezan uz visoke požare ili požare krošnji. Veliki požari (m-p) mogu se pojavljivati tamo gdje postoje veliki šumski kompleksi, ali pojava takvih požara povezana je s negativnim utjecajem čovjeka jer su u više od 90 posto slučajeva namjerno ili nenamjerno izazvani. Dvojbeno je, jer ako se misli pod megapožar na površinu opožarene površine, da – ali požar može biti »katastrofalan« i na manjoj površini, posebice za ljudske živote. Sjetimo se samo tragičnog događaja 30. kolovoza 2007. na Kornatima.

Megapožari se mogu gasiti samo iz zraka, ili »prirodom«: promjenom vremena. Jedan od najvećih takvih požara je bio u Kanadi 2023. gdje je izgorjelo 18 milijuna hektara šuma.

Kako utjecaj vjetra u kombinaciji s ekstremnom sušom mijenja strategiju gašenja i jesu li vjetrovi sve intenzivniji? Ako jesu, zna li se koji su razlozi tome?

– Vjetrovi općenito nisu intenzivniji, iako se može reći da se vjetrovi većeg intenziteta pojavljuju češće no prije, u određenim uvjetima može se govoriti o požarnom vjetru u specifičnim uvjetima nastanka. Strategija gašenja je dinamičan proces, radi se o višestupanjskoj procjeni (makro, mezo, mikro). Strategija primjenjuje prostorni višestupanjski pristup pri procjeni rizika. Nadalje, strategije gašenja usklađene su s operativnim središtima i sustavom vatrogastva, te ostalim sastavnicama koje djeluju izravno ili neizravno s vatrogastvom.

Nova stvarnost

Jesu li nedavni katastrofalni požari u svijetu izravna posljedica ljudskog utjecaja na klimu ili se ipak radi o spletu okolnosti? Je li uopće moguće donositi određene zaključke ili se radi o pretpostavkama?

– Premda postoje analize velikih požara, ne smijemo upasti u zamku ili isključivo pretpostaviti da je sve uzrok određenih promjena klime. Odgovor je kompleksniji jer osim meteoroloških uvjeta i vegetacije, antropogeni utjecaj je najznačajniji čimbenik za pojavu požara. Kratak odgovor bi bio: oboje, ali s jakim naglaskom na antropogeni utjecaj, utjecaj čovjeka.

Nisu svi požari »uzrokovani klimatskim promjenama« u smislu da ih one zapale. Ali ljudska aktivnost (klima + ponašanje) značajno povećavaju vjerojatnost i razornost požara. Dakle, nije samo splet okolnosti, nego kombinacija prirodnih faktora i snažnog ljudskog utjecaja, što potvrđuje činjenica da su granična područja urbanih sredina vrlo često područja nastajanja požara. Znanstveni konsenzus Međunarodnog znanstvenog tijela koje procjenjuje stanje klimatskih promjena (IPCC) ukazuje na činjenicu da klimatske promjene povećavaju učestalost i intenzitet suša i toplinskih valova, produžuju »sezonu požara« i čine vegetaciju zapaljivijom. Drugim riječima, klima ne mora zapaliti požar, ali stvara uvjete da on bude veći i opasniji. Primjer je kanadski veliki požar 2023. kada su zabilježeni ekstremni toplinski i sušni uvjeti povezani s klimatskim promjenama.

Uočavaju li se neki novi obrasci šumskih požara?

– Sezona šumskih požara 2025. godine istaknula je zabrinjavajuće nove obrasce: ranije i dulje sezone požara, s požarima koji počinju već u ožujku; češći i intenzivniji toplinski valovi, što potiče ekstremno ponašanje požara; šumski požari šire se na veće geografske širine, pogađajući regije koje su se prije smatrale nisko rizičnima.

Prema podacima Europskog informacijskog sustava o šumskim požarima (EFFIS), kojim upravlja Zajednički istraživački centar Europske komisije, Europska unija je 2025. godine doživjela svoju najrazorniju sezonu u povijesti s rekordnim brojem šumskih požara. Zabilježeno je više od milijun hektara izgorjelog zemljišta (područje otprilike veličine Cipra), 7.783 šumskih požara zahvatilo 25 zemalja EU-a. Sezona 2025. je započela neuobičajeno rano, s više od 100.000 hektara uništenih do kraja ožujka. Situacija se dramatično pogoršala tijekom ljeta, posebno na Mediteranu, gdje je dugotrajni toplinski val u kolovozu izazvao 22 velika požara samo u Portugalu i Španjolskoj, u kojima je spaljeno 460.585 hektara – gotovo polovina ukupne opožarene površine EU-a. Izvan Europske unije, šumski požari opustošili su 2,2 milijuna hektara diljem Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, a Ukrajina je pretrpjela najteže posljedice, čineći 30 posto ukupne opožarene površine i 39 posto svih požara koje prati EFFIS.

U Hrvatskoj je 2025. kartirano 69 šumskih požara, u kojima su izgorjela ukupno 3.823 hektara. Bila je to blaga godina što se tiče opožarene površine. Ukupna površina je bila niža od prosjeka. Gotovo polovina štete dogodila se u ožujku, kada se jedini požar veći od 500 hektara dogodio u općini Vrlika. Od ukupnog broja, 1.952 hektara (51 posto ukupnog broja) dogodilo se na Natura 2000 područjima, što čini 0,06 posto zaštićenih područja u zemlji. U prva četiri mjeseca 2026. godine bilo je više od 20 posto požara, a izgorjelo je 70 posto više površine više nego u isto vrijeme 2025.

U kojoj je mjeri Hrvatska, posebno Dalmacija, danas ugroženija od požara u usporedbi s razdobljem prije 10, 20, 30 godina?

– U DHMZ-u se već 40 godina procjenjuje opasnost od nastanka i širenja požara raslinja za jadransko područje. Od 2012. i za cijelu Hrvatsku pomoću kanadskog modela procjene meteorološke opasnosti od požara raslinja, skraćenica FWI (Fire Weather Index). Analize (numeričke procjene) pokazuju povećanje indeksa.

Dalmacija je danas ugroženija zbog ruralne depopulacije, zapuštenih poljoprivrednih površina, nestanka stočarstva. Takve zapuštene površine su uglavnom privatne i na njima najčešće počinju šumski požari.

Postaju li požari u unutrašnjosti Hrvatske zbog sušnih ljeta podjednako opasni kao oni na obali?

– Određene pretpostavke na to ukazuju, ali ovdje je i stanje vegetacije drukčije. U nekim dijelovima kontinentalne Hrvatske rade se već analize i procjene radi moguće opasnosti od požara otvorenog prostora. Unutrašnjost Hrvatske je ugrožena šumskim požarima u periodu proljetnih radova na poljima, spaljivanje korova, čišćenje vegetacije, priprema za poljoprivredne radove…

Koji su tipovi šuma u Hrvatskoj najosjetljiviji na suše i samim time na požare? Koja su moguća rješenja?

– Šumska vegetacija povezana je i ovisi o stanišnim uvjetima. Požarima je najviše zahvaćena mediteranska vegetacija (naše eumediteranske šume), posebice sastojine borova (alepski, primorski, brucijski, a u submediteranu crni bor). Istodobno, autohtone vrste toga područja su i adaptirane na požare. Neke vrste su i pirofiti koji se izvrsno obnavljaju nakon požara (alepski i brucijski bor). No u slučaju ponavljanja požara na istoj površini, i ti procesi prirodne obnove poslije požara budu ugroženi pa se i ta vegetacija gubi.

Smanjivanje rizika

Kako upravljati šumama i vegetacijom kako bismo smanjili »gorivu tvar«?

– Misli li se na živu ili mrtvu gorivu tvar? U svakom slučaju veliki problemi mogu nastati ako se ne gospodari šumama sukladno propisima (gospodarskim osnovama). Upravo u tom dijelu može nastati najveći problem, npr. gospodarenje borovim kulturama smanjuje broj stabala po jedinici površine, uklanjaju se suha stabla i provode šumsko-uzgojni radovi, koje zovemo: čišćenje (uklanjanje biljnog materijala u sloju prizemnog rašća u cilju smanjenja požarnog opterećenja), što smanjuje količinu gorive tvari i smanjuje rizik od nastanka i širenja požara. U suprotnom, u onim šumama gdje izostaju radovi veći su rizici od pojave i intenzivnog širenja požara.

Koliko su rani sustavi detekcije požara napredovali u svijetu/Europi/Hrvatskoj?

– Izuzetno su napredovali, a strateško planiranje omogućuje prostornu vizualizaciju rizika i olakšava komunikaciju među stručnjacima i donositeljima odluka. Karte se izrađuju kombinacijom GIS strategija i standardizirane preventivne aktivnosti zaštite od šumskih požara. Pritom se oslanja na GIS tehnologije, daljinsko motrenje (npr. satelitsko opažanje, bespilotne letjelice – dronovi) i sustave ranog upozoravanja kako bi se poboljšala situacijska svijest i omogućilo pravodobno reagiranje.

Integriranjem različitih izvora podataka, od karata rizika do motrenja u stvarnom vremenu i senzorskih informacija, stvara se cjelovit pregled stanja na terenu dostupan svim nadležnim službama. Primjer su standardizirani protokoli u sustavu domovinske sigurnosti gdje se uvezuju sustavi vatrogastva, civilne zaštite, vojske i državnih tijela. Time je postignuto da npr. vatrogasci, šumarske službe i inspekcije okoliša dijele istu viziju i postupke kada provode preventivne obilaske i intervencije. Akcijski planovi za različite scenarije (npr. visokorizični ljetni mjeseci, periodi jake bure, itd.) jasno propisuju korake, odgovorne osobe i resurse za provođenje preventivnih mjera. Svaki cilj i aktivnost imaju određene nositelje i rokove, što olakšava praćenje provedbe i osigurava odgovornost.

Koje su mjere prilagodbe nužne za naselja u blizini šuma?

– Prije svega smanjenje rizika od požara šumsko uzgojnom mjerom koju zovemo čišćenje (uklanjanje biljnog materijala u sloju prizemnog rašća u cilju smanjenja požarnog opterećenja), posebno suhe i travne vegetacije, održavanjem šumskog reda u šumama, posebno na rubovima šuma. Oko kuća održavanje zaštitnog koridora bez visoke vegetacije, ovdje je potreban kvalitetniji inspekcijski nadzor za privatne vlasnike.

Kako učestali požari utječu na biološku raznolikost i sposobnost šuma da se regeneriraju?

– Uglavnom mediteranska vegetacija ima sposobnost prilagodbe, ali problem nastaje kada su na nekoj površini požari učestali jer smanjuju vrijednost šume u kvalitativnom smislu. Fauna je više ugrožena jer stradava i uništava se stanište.

Kako požari pridonose povratnoj sprezi klimatskih promjena (emisija CO2 iz požara)?

– Svakim izgaranjem, CO2 zadržan u drvnoj masi otpušta se u atmosferu, te time pridonosi stakleničkim plinovima. Odgovor na to je uspostava balansa s povećanjem površina šuma pošumljavanjem jer se na taj način veže CO2 iz atmosfere.

Kakav je utjecaj dima i zagađenja zraka od velikih požara na zdravlje ljudi, čak i stotinama kilometara daleko?

– Negativan. Pogoršava kvalitetu zraka, zadržava onečišćenje u nižim i višim slojevima atmosfere. Radi se o različitim spojevima, dušikovim i sumporovim oksidima, ugljikovom dioksidu, prašini i drugo.

Neophodne prilagodbe

Što očekivati u idućih 10, 20, 30 godina ako se trend rasta temperatura nastavi po sadašnjim modelima?

– To su pretpostavke, pa se može samo nagađati o nekim promjenama. Mogu biti ozbiljne s podizanjem razine mora, intenzivnim klimatskim ekstremima, ali to su procjene. Inače, dobra je krilatica: »Za budućnost možemo samo reći da će biti drugačija«.

U svakom slučaju, mjere prilagodbe klimatskim promjenama će biti (već su sada) neophodne. A to je sa šumskoga motrišta podržavanje autohtone vegetacije i sadnja vrsta prilagođenih stanju na terenu.

Što možemo učiniti da utjecaj čovjeka bude manji – što mogu vlasti, što razne organizacije, a što svi mi kao pojedinci?

– Pokušati izbjeći novinarske bombastične naslove, stvarati paniku i prizivati katastrofe? Raditi na osvješćivanju građana i cijelog društva o odgovornosti pojedinca i zajednice. No, ne slažu su niti svi znanstvenici i stručnjaci za područje klimatologije i da se radi o klimatskim promjenama. Zanimljivo je da postoje stavovi, prilično argumentirani, da je u geološkoj povijesti planeta bilo hladnijih i toplijih razdoblja, neovisno o čovjeku. Čak u novijoj povijesti imamo dugotrajna toplija razdoblja u srednjem vijeku i dugotrajna hladnija koja su za posljedicu imala i pojavu gladi.

Ovo je zasebna tema, široka, sveobuhvatna, podložna i opterećena različitim promišljanjima, koje treba »držati pod kontrolom«. Postoje i »čekaju« razni ekoaktivisti na svojih »pet minuta slave«.

Zgodno je uvijek pripomenuti kako smo svi odgovorni za učinjeno, ali još i više za neučinjeno. Očuvanje prirodnih dobara naš je najveći dar, ali i neizostavna obveza i odgovornost. Jer, šumu (prirodu) nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je posudili od svojih potomaka.