Plavu vrpcu Vjesnika, prestižno i jedinstveno priznanje u svijetu pomorstva kojim se vrednuje požrtvovnost, hrabrost ali i pomorsko znanje i stručnost u izuzetnim pothvatima spašavanja ljudskih života na moru, ove su godine osvojili dubrovački kapetan Pavo Butijer u pojedinačnoj i posada broda Tankerske plovidbe »Privlaka«, pod zapovjedništvom kapetana Josipa Mustaća iz Zadra u momčadskoj konkurenciji.

Nemogući uvjeti

Butijer je, rukovodeći akcijom spašavanja, zajedno s članovima posade japanskog tankera »Towada«, spasio živote čak trideset četvorice indijskih pomoraca, s triju polupotopljenih ribarica po olujnim uvjetima, noću, na Indijskom oceanu. Butijer je unesrećene pomorce uspio ne samo pronaći u gotovo nemogućim uvjetima, nego ih, zajedno s kolegama, izvući na palubu tankera koji je u tom trenutku plovio u balastu pa mu je nadvođe bilo visoko 21 metar. Za ilustraciju, riječ je o visini semerokatnice na koju su članovi posade Towade uspjeli izvući iscrpljene i prestrašene brodolomce, po noći, kiši, valovima visokim pet metara i vjetru brzine 37 čvorova, pazeći da svojim 333 metara tugim brodom ne zdrobe brodice s kojih su spašavali unesrećene ribare. Iako je očigledno riječ o izuzetnom pothvatu kojim su Butijer i njegova posada pokazali ne samo nesebičnost i solidarnost, nego i veliko znanje i stručnost, dubrovački kapetan, s kojim smo razgovarali telefonom, ostao je skroman, zahvaljujući prvenstveno svojoj posadi na dobro obavljenom poslu.

Kapetan Pavo Butijer

– Naravno da mi je drago što sam dobio Plavu vrpcu, to je za svakog pomorca veliko priznanje, ali treba znati da ovo nije takmičenje ni utrka. Vjerujem da su priznanje zaslužili i svi ostali koji su se našli među nominiranima. Jednostavno, našli smo se na pravom mjestu, u pravo vrijeme, spasili smo živote tih ljudi, a to nam je samo po sebi najveća nagrada. Iako sam Plavu vrpcu dobio u pojedinačnoj konkurenciji, moram naglasiti da je ova akcija spašavanja bila timski rad, u kojemu su sva 24 člana posade vrhunski odradili svoj posao. Zahvaljujem svim članovima posade. Posebno želim istaknuti trojicu naših sugrađana, dvojicu Splićana – upravitelja stroja Ivicu Tomića i prvog časnika palube Ivana Vidovića te prvog časnika stroja Dina Žampera s Dugog otoka, koji su se zaista iskazali prilikom spašavanja. Najbitnije od svega je da smo uspjeli i da su ljudi spašeni, kaže Butijer.

Brza reakcija

Akcija spašavanja odigrala se prije točno godinu dana, kada je nenajavljena ciklona iznenadila velik broj ribarica na otvorenom moru, oko 250 milja od zapadne obale Indije. Za tanker »Towada« nevrijeme nije predstavljalo opasnost, ali mnoge ribarice, većinom duge oko 15 metara, našle su se u opasnosti, a neke su napola potopljene. Osim loših vremenskih uvjeta, problem je bila i komunikacija s ribarima putem radio veze, jer nitko od njih nije govorio engleski pa se odvijala posredno, preko zapovjednika jednog indijskog tankera koji je bio u blizini.

Akcija spašavanja

– Ribari su već javljali da će skočiti u more s tonućih brodica. Znali smo da moramo brzo reagirati. Uvjeti su bili izuzetno loši – noć, s jakim pljuskom, vjetrom i valovima. Nije se vidio prst pred nosom, doslovno u nekim trenucima nismo vidjeli provu vlastitog broda. Ipak smo ih pronašli pa smo im s »Towadom« napravili zavjetrinu, kako bi smanjili udare vjetra i valova na te brodice. Kako smo bili u balastu, nadvođe nam je bilo vrlo visoko, a brod je valjao i posrtao pa smo morali biti vrlo oprezni prilazeći brodicama, kako ih ne bismo zdrobili svojim bokom. Spustili smo pilotske ljestve i ribari su se njima popeli na brod, njih trideset četvorica, kaže Butijer, kojemu su pisma zahvale već uputili indijska Obalna straža i Centar za traganje i spašavanje u Mumbaiju.

Inače, posada tankera Towada već je jednom osvojila Plavu vrpcu Vjesnika, 2008. godine, pod zapovjedništvom kapetana Mate Beretina, za spašavanje kineskih pomoraca s potopljenog broda, pa smo Butijera pitali ima li nešto posebno na tom brodu.

– Izgleda da nam dobro ide, haha. Ipak, mi samo radimo svoj posao, našli smo se tamo i važno je da je sve dobro završilo, ostaje skroman Dubrovčanin.

Slučajno otkriće

Jednako je reagirao i kapetan Mustać kada smo ga nazvali, čestitavši na priznanju za spašavanje mladog filipinskog ribara.

– Ma znate što, u tom trenutku, kad smo našli čovjeka u moru, nisam to smatrao ničim posebnim. Mislim da bi svatko učinio isto i pomogao mu. Izvukli smo dečka i idemo dalje, normalno radeći svoj posao. Međutim, kada su njegovi roditelji došli po njega na brod, nakon što smo pristali na Filipinima, kada sam vidio njihovu sreću i zahvalnost, tek tada sam postao svjestan da smo napravili nešto dobro, kaže Mustać.

Josip Mustać

Mladog ribara koji je u moru, šezdesetak milja od Filipinskog otočja, proveo pet sati, nakon što mu je potonula brodica, članovi posade »Privlake«, kaže Mustać, uočili su sasvim slučajno, što je zaista prava sreća u nesreći, jer svatko tko je plovio zna koliko je teško uočiti čovjeka u moru čak i kad ga se traži, a kamoli pukim slučajem.
– Plovili smo prema luci General Santos, a na mostu su bili prvi časnik Tonći Matulić i kormilar Andrija Šišeta. Kako je riječ o području u kojemu su česti piratski napadi, uz ograde broda već smo postavili dvostruku žilet-žicu, a Matulić i Šišeta promatrali su okolno more kako bismo na vrijeme uočili eventualnu piratsku prijetnju. Šišeta je dalekozorom uočio čovjeka u moru, na oko milju od broda. U tom trenutku svašta mi je prolazilo kroz glavu, kao prvo, je li riječ o mamcu kojeg su pirati postavili kako bi se neki od brodova zaustavio, da se mogu lakše ukrcati. Ipak, čovjek je bio u moru i nismo čekali ni minute, nego smo odmah pokrenuli akciju spašavanja. Brod je trebalo praktički zaustaviti, okrenuti, prići brodolomcu, kojemu smo bacili kolut za spašavanje, privukli ga i pomogli mu da se popne na brod. Bio je iscrpljen, ali bez ozljeda, kaže Mustać.

Zahvala vlasti

Kako je u svibnju čitav svijet bio u lockdownu zbog pandemije COVID-19, Mustać je, kaže, strahovao da bi zbog spašavanja ribara cijela posada na Filipinima mogla završiti u dvotjednoj karanteni pošto nije bilo moguće znati je li ribar zaražen ili ne.

– Filipinske vlasti ipak su pokazale da je to zemlja koja cijeni pomorstvo i pomorce, kao i tijekom cijele ove krize, u kojoj su Filipini jedna od rijetkih azijskih zemalja u kojima je moguće obaviti smjenu pomoraca na brodu. Nismo morali u karantenu, a od tamošnjih vlasti dobili smo i pismo u kojemu nas nazivaju »dobrim samaritancima« i zahvaljuju nam na spašavanju njihovog građanina. Ipak, najveća nam je nagrada spašen ljudski život i zahvala njegovih roditelja što im je dijete živo, rekao je Zadranin.