Ujutro 16. rujna 2015. ušli su u Hrvatsku prvi migranti. Nazivalo ih se tada još izbjeglicama jer je među njima ponajviše bilo Sirijaca koji su napustili svoju ratom opustošenu zemlju. Premda je pitanje dana bilo kada će se ti nesretni ljudi u potrazi za boljim, sigurnijim životom pojaviti i na hrvatskoj granici, vijest o tome ipak je izazvala veliko uzbuđenje. Ali, neke posebne neizvjesnosti zapravo i nije bilo. Mutti Angela Merkel vodila je politiku otvorenih vrata i Vlada Zorana Milanovića trebala je samo organizirati prihvat i zatim efikasan prijevoz migranata do granice sa Slovenijom i Mađarskom. Bila je to operacija – šalji dalje.

Oporbeni HDZ je, međutim, i u situaciji kada hrvatski građani gotovo nisu dolazili u neposredan kontakt s migrantima vrlo oštro napadao Vladu. Tomislav Karamarko i njegovi suradnici tražili su da se migrante uopće ne pušta u Hrvatsku, makar su znali da su oni tu samo u tranzitu.

I danas u bogatim državama članicama Europske unije nedostaje radne snage, ali nitko ne čeka migrante raširenih ruku. Nema vlakova i autobusa kojima bi oni stizali u europske metropole. No, to nije ugasilo njihovu želju da se skrase u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj. Spremni su iz Azije ili Afrike krenuti na zahtjevan put na kojem mogu i život izgubiti. Jedna ih ruta i sada vodi kroz Hrvatsku, ali na granici nema za njih dobrodošlice, nego šengenska policija odlučna da im spriječi ulazak. Ipak ih se dio uspije probiti i može ih se potom sresti po Kordunu, Baniji i Lici.

U posljednje je vrijeme na tom području sve više migranata, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović govori o brojkama bez presedana, i migranti se opet nameću kao važna politička tema, u razdoblju prije godine u kojoj se održavaju europski, parlamentarni i predsjednički izbori.

HDZ nije kao 2015. u opoziciji, nego je vlast za koju se nikako ne bi moglo reći da se liberalno odnosi prema migrantima. Štoviše, postoji niz izvještaja o tome da hrvatska policija fizički maltretira ilegalne migrante. Ali, činjenica da je njihov broj unatoč svemu u porastu, osnova je kritika Vlade iz redova desnih oporbenih stranaka. Igrom političke sudbine se HDZ, dakle, našao u poziciji da ga se optužuje za blagost prema migrantima koji svojim masovnijim prisustvom plaše stanovnike uz granicu.

Božinović uvjerava da ničija sigurnost nije faktično ugrožena, nego da je tek takva percepcija. No, svjestan je ministar da je u politici percepcija ključna stvar. Od njega Vlada i HDZ očekuju da neutralizira percepciju da ilegalni migranti predstavljaju realnu prijetnju za Hrvatsku.