U MVPEI-ju, koji je nositelj projekta, drže da su posao dobro odradili jer su svjesni da se ni novcem, ni glumcima ne mogu natjecati s pivskom i telekom industrijom
ZAGREB »Ličkog ti krumpira, moj Joso, šta ćemo mi bit kad uđemo u EU? Euovci?«, zapitao je, kroz smijeh, stariji gospodin svog prijatelja s kojim igra šah, sažimajući tako u jednu rečenicu jedan od najčešćih strahova građana kada je posrijedi ulazak u EU – da ćemo se morati odreći hrvatskog državljanstva. To je scenarij tek jednog od 50 spotova kojima država želi objasniti Europsku uniju građanima, a koji su u prvom valu, tijekom lipnja i srpnja, više od dvije tisuće puta emitirani na televizijskim postajama.
Dva načina
U Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, koje je nositelj projekta, zadovoljni su učincima dosadašnjeg emitiranja spotova. Kampanja o EU bila je treća po vidljivosti u spomenutom razdoblju. Popularnije od EU-a, u smislu da su ih građani više zamjećivali, bile su samo reklame za – pivo i telekom. Unatoč tome, u Ministarstvu smatraju da je prvi dio posla dobro odrađen jer su svjesni da se ni novcem, ni glumcima ne mogu natjecati s pivskom i telekom industrijom. »Osim toga, oni imaju jedan spot koji odvrte 50 puta što je jednostavnije nego kad je situacija obrnuta«, kaže naš sugovornik sa Zrinjevca.
Ipak, iako su sastavili 50 scenarija, odnosno 50 spotova, neke se teme ponavljaju. Primjerice, pitanja o budućnosti vinara, ribara, zatim strah od eura, rad sa ili bez radnih dozvola – sve su to teme koje su obrađene dva puta. Razlog je, tvrde u Ministarstvu, što bi bilo teško komunicirati 50 različitih tema, pa su one za koje smatraju da su najvažnije obradili na dva različita načina.
Unatoč svim nedostacima kampanje, na Zrinjevcu ističu da su glavni ciljevi postignuti. U ispitivanju koje je provedeno nakon emitiranja spotova, čak 75 posto anketiranih potvrdilo je da se sjeća kampanje. Uz to, 15 posto ispitanika priznalo je da im se stav prema članstvu u EU promijenio. Od tih 15 posto, tri četvrtine je postalo pozitivno raspoloženo prema EU. Kampanja je, ujedno, dobila dobre ocjene za opći dojam, informativnost, relevatnost te uvjerljivost.
Jedna od tema koje su ponovljene je i strah od nove Jugoslavije. No, zanimljivo je da taj strah država pokušava odagnati – strahom od nove Jugoslavije. Naime, kad građanin kaže da mu se »čini da tzv. regionalna suradnja vodi u neku novu Jugu«, ženski glas odgovara: upravo suprotno, ulaskom u EU takva se mogućnost definitivno otklanja, a neulazak u EU činio bi takav scenarij mogućim. Sličan je argument ponovljen i kod pitanja građana o mogućnosti da Hrvatska prosperira bez Unije. U tom slučaju navodi se, među ostalim, da je članstvo prilika koju možemo iskoristiti za dodatni zamah i šire razvojne mogućnosti Hrvatske, a da »ostati izvan EU znači vratiti se tamo gdje smo bili prije 90-ih«. Taj nesvakidašnji argument u MVPEI-ju objašnjavaju mogućnošću da cijela regija jednog dana postane dio Unije, a Hrvatska ostane otok, kao što je Jugoslavije bila nesvrstana.
Predznanje
Kod nekih je, pak, spotova problematično to da za potpunu istinu gledatelju treba predznanje. Primjer za to je pitanje o dodatnim porezima. Objašnjava se da je porezna politika individualna i u nadležnosti država članica, da su dogovorene najniže i najviše moguće stope poreza na dodatnu vrijednost (PDV), da je dogovor postignut i o trošarinama te da će Hrvatska, kao članica Unije, sudjelovati u tom usklađivanju na europskoj razini. Međutim, nigdje nije izrijekom spomenuto da ćemo ukinuti nultu stopu PDV-a na pojedine proizvode. U MVPEI-ju su se, naime, pribojavali da bi time raspirili strah i usredotočili priču na samo jedan od elemenata (PDV) koji utječe na konačnu cijenu proizvoda. Osim toga, podsjećaju da će veći poticaji za poljoprivredu te otvoreno tržište moći izbalansirati ukidanje nulte stope PDV-a na neke prehrambene proizvode.
