Glavnom operativcu Iskra grupacije za brodogradnju Roku Vuletiću prva odluka u mandatu novog predsjednika uprave riječkog brodogradilišta bila je rezanje plaća zbog pada proizvodnje i kumuliranja gubitaka. Nezadovoljstvo na riječkim navozima je poveliko, novi radni tjedan donio je hitan sastanak sindikalnih i radničkih predstavnika s trećemajskom upravom. Je li ovaj nepopularni start novog vlasnika bio nužan, je li se pritom moglo pronaći bolje rješenje umjesto da za loše poslovne rezultate ispaštaju svi, kroz kolektivno smanjenje plaća, što nakon ovakvog poteza trećemajci mogu očekivati u narednim mjesecima, »vruć« su povod našem razgovoru s novim čelnikom riječkog brodogradilišta.

Loša organizacija

Niste s dobrim krenuli u mandat. Radnici su nezadovoljni, kažu da se ovo smanjenje varijabilnog dijela plaće za 15 posto, slikovito rečeno, rezalo sjekirom, da su zapravo najviše nastradali oni koji su itekako, s prekovremenim satima, odradili svoj posao na navozima i u pogonima. Žale nam se neki da je to smanjenje puno veće od tih postotaka jer su im bušte za ožujak tanje za nekoliko stotina eura, apostrofira se da problem nije u radnicima već u organizaciji rada na koju, priznat ćete, radnik iz pogona nema utjecaja.

– Slažem se da je neposredni radnik, vjerujem ona velika većina njih koja pošteno odrađuje posao, zadnji koji treba odgovarati za loše poslovne rezultate, ali u ovako kratkom vremenu nije postojao drugi način da preveniramo daljnje gubitke. Riječko brodogradilište preuzeli smo početkom ožujka i odmah se suočili s činjenicom da su rezultati poslovanja drastično lošiji nego u vrijeme kad smo dali našu ponudu za kupnju brodogradilišta. Nismo mogli utjecati što se proces preuzimanja neplanirano odužio zbog rješavanja repova iz stečaja starog društva, međutim, za to vrijeme ova tvrtka kao da je plovila bez kormilara, dojam je da su ljudi digli ručnu, proizvodnja je pala za 30 posto bez ijednog opravdanog razloga. Samo u prva dva mjeseca brodogradilište je kumuliralo gubitak iz operativnog poslovanja od milijun eura i da smo pustili da se to tako nastavi dalje, ova tvrtka skrenula bi na put bez povratka. Očito je da se loše upravlja proizvodnim procesima.

Bit ću potpuno transparentan, da nismo kao vlasnici uskočili s pozajmicom od 470.000 eura za održanje likvidnosti, plaća za ožujak ne bi se imala odakle isplatiti. Sreća je što se u slučaju riječkog brodogradilišta radi o relativno mladoj tvrtki, pa rješavamo probleme koji su se kumulirali samo kroz zadnjih nekoliko mjeseci, međutim, gledajući mentalitet rada i samu organizaciju, riječ je o naslijeđu iz starog sustava i to ćemo promijeniti. Dobar je znak da se već u ožujku uspjeli značajno smanjiti gubitak, čim smo preuzeli krenuli smo sa sastancima na dnevnoj bazi s neposrednim rukovoditeljima sektora, s tim dnevnim uplivom u poslovanje cilj nam je uspostaviti bolju organizaciju poslovanja i detektirati uska grla zbog kojih pati proizvodna dinamika. Da su mjere koje smo poduzeli, pa tako i ovo privremeno smanjenje varijabilnog dijela plaće polučile efekt, svjedoči i pozitivan pritisak koji se sada polako počinje javljati od radnika prema poslovođama i srednjem menadžmentu. Potpuno se slažem da je najmanje odgovoran onaj tko radi na brodu ili u pogonu, a najviše onaj tko organizira posao. Ovih proteklih nekoliko tjedana prekratko je vrijeme za bilo kakve kvalitetnije kadrovske rošade i postojećem menadžmentu dali smo šansu. Onaj koji pokaže da je spreman igrati za tim i gurati naprijed, taj ostaje s nama. Za one druge, potražit ćemo zamjene i dovesti ljude izvana. S povećanim volumenom proizvodnje koji nas čeka u travnju i svibnju, uvjeren sam da ćemo do sredine godine preokrenuti negativni trend, stabilizirati poslovanje i osigurati da su nam svi troškovi pokriveni iz fakturiranih prihoda.

Bez fige u džepu

Kažete dovest ćete ljude izvana, međutim, danas nije lako doći do kvalitetnih kadrova, pogotovo ne na trećemajske plaće.

– Ne bih se složio s vama. Nama se, gotovo na svakodnevnoj bazi, javljaju zaposlenici iz drugih domaćih brodogradilišta koji su u težoj situaciji nego mi, a javljaju nam se i iz inozemstva, ljudi koji bi se htjeli vratiti u Hrvatsku. Trećemajsko brodogradilište, usudim se reći, nema problem malih plaća. Egzaktne brojke pokazuju da godišnji trošak po zaposlenom iznosi nešto malo iznad 26.000 eura što na mjesečnoj bazi ispada 2.200 eura bruto po zaposlenom. Svatko će danas reći da mu je plaća mala, ali to nije baš tako. Trećemajski prosjek veći je od prosjeka plaća u metaloprerađivačkoj branši. Uz dodatak za radni staž, naš interni Pravilnik o radu vezan je uz korekciju minimalne plaće na državnoj razini što znači da su odlukom Vlade od 1. siječnja ove godine svim trećemajcima koji primaju 2.000 ili 3.000 eura u bruto iznosu primanja uvećana za 7 posto.

O čemu je bilo govora na sastanku sa sindikatima i radničkim predstavnicima u ponedjeljak? Što je dogovoreno?

– Svima koji su sudjelovali na sastanku vrlo smo transparentno, bez skrivanja i figa u džepu prezentirali poslovne rezultate, ali i što mislimo napraviti da bi kroz najviše dva do tri mjeseca preokrenuli trend i počeli pozitivno operativno poslovati. I tu sam zatražio njihovu konkretnu podršku i doprinos. Obećao sam radnicima dvije stvari. Prva je da ćemo već kod obračuna iduće plaće puno više individualizirati kriterije na način da oni koji su stvarno odradili svoj dio posla ni na koji način ne budu kažnjeni. I drugo, čim postignemo da na mjesečnoj bazi fakturiramo onoliko koliko i trošimo, varijabilni dio isplaćivat ćemo u punom iznosu, u skladu s ocjenama. Također, čim prijeđemo u operativni plus, a vjerujem da bi i to mogli do kraja ove godine, sva ova umanjenja kompenzirat ćemo kroz isplatu jednokratnog bonusa na kraju godine, baš kao što to radimo u šibenskom brodogradilištu gdje radnicima uredno isplaćujemo i uskrsnice, i božićnice i jednokratne nagrade na kraju godine.

Imam dojam da se prvi put ovako jasno i potpuno otvoreno komunicira. Ne želimo ništa skrivati, sve je na stolu. Mi imamo trošak plaća i kooperacije, imamo zaposlene koji primaju plaću, a ne pridonose proizvodnom procesu, a imamo i kooperante kojima se loše upravlja. Svi dosadašnji ustupci kooperaciji, iz potpuno iracionalnog straha da će otići i da ih nećemo moći dobaviti kad nam budu trebali, potpuno su promašeni, da ne kažem suludi. Slučajeve kooperanata koji dolaze u brodogradilište i ne rade, a mi ih plaćamo, treba dojaviti i takvima ćemo se zahvaliti. To je kao da odete u restoran, naručite dva ručka samo iz razloga da restoran ne bi propao. Koristit ćemo samo ono što trebamo, svi nepotrebni troškovi moraju se rezati i, slažem se, zadnji u nizu koji bi trebao snositi posljedice je radnik na brodu. Sa sindikatima smo dogovorili da ćemo unutar dva tjedna održati veliki skup radnika na kojem ćemo još jednom obrazložiti mjere koje poduzimamo, naše vizije i planove.

Industrijski reboot

Spomenuli ste pozajmicu od gotovo pola milijuna eura koju ste »ubacili« za likvidnost. Zašto riječko brodogoradilište niste financijski ojačali kroz dokapitalizaciju?

– Trebalo je hitno nadomjestiti »cash flow« i ovo je bio najjednostavniji način. Riječ je o dugoročnoj pozajmici koja će se početi vraćati onda kad brodogradilište počne poslovati s dobiti. Sigurno je da će u jednom trenutku odlučiti i na dokapitalizaciju, naročito onda kad na red dođu ozbiljnije investicije, kao što je projekt s kojim planiramo krenuti, a to je obnova krovova hala koji prokišnjavaju i ugradnja solarnih panela, što će nam osigurati značajnu uštedu troškova električne energije. Iskra grupa nije nekretninski mešetar, nas ne zanimaju prenamjene obale i zemljišta u lukrativnije biznise, što smo dokazali na primjeru šibenskog brodogradilišta i drugim tvrtkama koje smo preuzeli.

Ušli smo u »3. maj« s namjerom i ciljem da zadržimo proizvodnju i gradnju brodova, spremni smo investirati značajna sredstva da bi ovo brodogradilište modernizirali i što bolje prilagodili tržišnim uvjetima. Međutim, poslovne gubitke ne želimo i nećemo pokrivati. Tvrtka koja na mjesečnoj razini ne može pokrivati svoje troškove iz operativnog poslovanja ne treba ni postojati i to smo vrlo jasno dali do znanja. Istovremeno s ovom ad hoc pozajmicom za likvidnost, uplatili smo 230.000 eura za popravak dizalice u pogonu predmontaže i očekujemo da bi kroz narednih mjesec dana trebala biti u punoj funkciji, a pred potpisivanjem smo i ugovora za nabavku novog, modernog plazma stroja za rezanje limova, vrijednog oko pola milijuna eura.

Nužnost riječkim navozima jesu i novi poslovi koji će osigurati kontinuitet i priljev prihoda nakon što se odradi glavnina posla na Scenicovim kruzerima. Kako stojite s ugovaranjem?

– Imamo upite od inozemnih naručitelja za tri remorkera, jednu jahtu od oko 100 metara dužine, a nudi se i izrada sekcija za kruzere. Pregovori su u tijeku i sve je stvar tržišta i koliko ćemo uspjeti biti konkurentni. Ako se čega ne bojim, onda su to novi poslovi jer smo ušli u jedan dobar trend s obzirom na to da je politika Europske unije napokon prepoznala važnost i dalekosežnost povratka gradnje brodova s Dalekog istoka na Stari kontinent. Europska unija naći će cijelu mrežu načina kako da spoji kupce i brodogradilišta, način financiranja i poticanja gradnje brodova u europskim brodogradilištima i Hrvatska u tome neće ostati po strani. Veliku priliku vidimo i u najavi obnove flote Jadrolinije, koja je jedna od najjačih europskih putničkih brodara, ali s prosječnom starosti brodova od oko 30 godina. Najave su da bi vrlo brzo, možda već tijekom svibnja ili lipnja, ovaj brodar trebao raspisati natječaj za gradnju tri trajekta i za taj ćemo se posao vrlo ambiciozno postaviti.

Suradnjom do vojnog programa

Vojni program?

– Vojni program u ovom se trenutku svodi na gradnju dviju korveta, međutim, odluku o tome ne očekujem tako brzo, prije kraja ove ili do sredine iduće godine. Riječ je o poslu u kojem nijedno domaće brodogradilište ne može nastupiti samostalno već u suradnji sa stranim partnerima. Ministarstvo obrane tako je i postavilo međunarodni tender, da se dodatno boduje suradnja s hrvatskim navozima i riječko brodogradilište s nekoliko je ozbiljnih ponuditelja potpisalo pisma namjere koji će nam osigurati da budemo njihov partner ako budu izabrani za taj posao.