Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti, podsjeća da pitanje srbijanskih optužnica prema univerzalnoj nadležnosti nije riješeno, no tenzije jesu manje nego što su bile prije izbora
ZAGREB – Nakon hrvatskih izbora splašnjavaju tenzije između Srbije i Hrvatske a u Beogradu je prevladalo zadovoljstvo rezultatom jer nikad nije bilo upitno da srbijanski premijer Aleksandar Vučić navija u Hrvatskoj za HDZ, koji je i prirodni i faktični partner njegovoj Srpskoj naprednoj stranci unutar Europske pučke stranke (EPP-a). Ako bude sve u redu, Vučićev SNS bit će u studenom i primljen u EPP. Svi se uostalom sjećamo da je Vučić čestitao Tomislavu Karamarku “dobivene” izbore odmah navečer 8. studenog 2015., iako se pokazalo da Karamarko te izbore baš i nije dobio, nego je premijersko mjesto morao prepustiti nepoznatom čovjeku iz Kanade Tihomiru Oreškoviću.
Nekoliko dana nakon hrvatskih izbora, Vučić je, na novinarsko pitanje o tome hoće li biti teškoća ako na čelo vlade u Zagrebu dođe Andrej Plenković, rekao da poznaje predsjednika HDZ-a, da je on “ozbiljan čovjek” i da će s njim i predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović Srbija nastojati izgraditi što je moguće bolje odnose. “Nisam veliki optimist jer su Srbi glavna tema u Hrvatskoj… Lakše je bilo odnositi pobjede na diplomatskoj razini ranije, dok je bio Milanović, sad će biti teže”, ocijenio je Vučić.
Kako to obično biva i što je razumljivo, najviše napetosti između Hrvatske i Srbije posljednjih je godina u vremenu prije i neposredno nakon obljetnice Oluje. Ove godine baš izuzetno puno, jer je nekako u isto vrijeme početkom ljeta došao i pokušaj hrvatske blokade otvaranja poglavlja o pravosuđu u pregovorima Srbije i EU, a onda ipak i popuštanje Milana Kovača i Oreškovićeve tehničke vlade da, navodno uz neke uvjete, Srbija otvori poglavlje o pravosuđu.
U srpnju je Srbija, u kratkom vremenu, poslala tri prosvjedne note Hrvatskoj. Najprije zbog zagrebačkog ukidanja presude kardinalu Alojziju Stepincu, kojom su ga bivše komunističke vlasti 1946. osudile zbog suradnje s ustaškim režimom u Nezavisnoj državi Hrvatskojzatim zbog ukidanja presude Branimiru Glavašu za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991. te zbog otkrivanja spomenika Miri Barešiću, hrvatskom emigrantu osuđenom 70-ih godina u Švedskoj za ubojstvo jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića. “Takve neprihvatljive i neprimjerene verbalne note hrvatska služba vanjskih poslova više ne prima”, odgovorili su tada sa Zrinjevca.
Onda je u kolovozu, u predizbornoj kampanji, objavljen tajni audio zapis sa sastanka s braniteljima, prema kojem je Zoran Milanović, predsjednik SDP-a, rekao za srbijansku vlast da je “šaka jada”, da se ponaša bahato, da je riječ o “beogradskoj čaršiji” i da će, ako bude potrebno, ne samo blokirati pregovore s EU nego i donijeti zakon po kojem će proganjati njihove počinitelje po Kosovu. Beogradski su tabloidi odgovorili da je riječ o Milanovićevom “ustaškom ispadu”.
Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti, podsjeća da pitanje srbijanskih optužnica prema univerzalnoj nadležnosti nije riješeno, no tenzije jesu manje nego što su bile prije izbora. Zakošek u tome vidi tri razloga. Prvo, očekuje se da se formira nova hrvatska vlada, a tehnička više ne može donositi bitne odluke, drugo – otišao je Milanović s kojim je Vučić ratovao još od blokade hrvatsko-srbijanske granice prije prošlogodišnjih izbora i treće – istina je da Vučiću više odgovara HDZ-ova vlada. Dakle, u posljednja tri tjedna s obje je strane određena suzdržanost.
Ali, ističe Zakošek, posao nove vlade svakako je da rješava otvorena pitanja sa Srbijom, osobito pitanje optužnica protiv hrvatskih građana, morat će se naći načina da se derogira taj srbijanski zakon. On kaže da očekuje od Plenkovića da pokaže izvjesnu inicijativu u rješavanju pitanja sa Srbijom.