Demografi očekuju da će za dva desetljeća starijih od 65 godina biti čak 132.000 više, a zbog porasta broja osoba »u zlatnim godinama« društvo će nam biti sve konzervativnije
U travnju kreće popis stanovništva koji će nas, pokazuju demografske projekcije, brojčano smanjiti, i dodatno »ostariti«. Bit će nas ukupno, kažu demografska predviđanja, 4,29 milijuna, odnosno oko 144 tisuće manje negoli prilikom popisa 2001. godine, što je ukupno stanovništvo, recimo, Rijeke, a ostarit ćemo za dodatnih sedam mjeseci.
Prosječna trenutna starost stanovništva od 39,3 godine porast će na, predviđa se, 40 godina, dok ćemo do 2031. godine ostariti za ukupno pet godina u odnosu na popis stanovništva otprije deset godina, odnosno imat ćemo u prosjeku 44,5 godina.
Prema prognozama prof. dr. Roka Mišetića s Instituta za migracije i narodnosti i prof. dr. Ive Nejašmića s Odsjeka za geografiju na PMF-u u Zagrebu, kroz dvadeset godina Hrvatska će imati samo 3,68 milijuna stanovnika, što je 17 posto manje nego prije deset godina, odnosno otprilike onoliko koliko ih je imala davne 1928. godine!
Čovjek se s godinama mijenja, postaje sve nefleksibilniji, nesklon bilo kakvom »revolucionarstvu«, pobuni ili značajnijoj promjeni
I makar se ideološki i intelektualno ne bi trebali vratiti na razinu ’28., demografi smatraju da će nam društvo, zbog sve više starijeg stanovništva, sigurno postajati i sve konzervativnije, koliko god da su »budući starci« sada liberalni.
Čovjek se s godinama mijenja, postaje sve nefleksibilniji, nesklon bilo kakvom »revolucionarstvu«, pobuni ili značajnijoj promjeni.
Drugim riječima, ono što mlađi intelektualni resursi postignu sada, bit će »zacementirano« i u budućnosti, kroz narednih dvadeset, trideset godina, a svaka će potencijalna promjena nailaziti na sve veći starački kontingent, apriori nesklon bilo kakvim novotarijama.
Politički konzervatizam
Nemamo se, s druge strane, čemu veseliti niti u gospodarskom smislu, jer će radne snage biti sve manje, ne samo u Hrvatskoj, već svuda u Europi, što znači da nećemo posebno biti privlačni niti za dolazak radne snage izvana.
Istovremeno, predviđaju demografi, moglo bi se lako dogoditi da zbog svoje povoljne klime, i mora, postanemo drugi dom starijem stanovništvu iz ostatka Europe. Hrvatska Florida.
– Teorija kaže da, što je manje mladih, više je političkog konzervatizma. I slučaj Egipta potvrđuje pravilo da revolucije dižu, i oduvijek su ih dizali, mladi ljudi, nositelji progresivnih ideja, oni koji još nisu opterećeni imovinom ili svojim položajem.
Radikalnih promjena u Europi više neće biti, kao ni revolucija, no promatrano ekonomski, neće biti niti tehnologija koje će značiti veće promjene.
Mladi su nositelji novih znanja i promjena u društvu, a cijela Europa ide u smjeru »isisavanja« demografskih resursa i radne snage, napominje demograf Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Čeka nas, zaključuje, politički konzervatizam u suvremenim uvjetima.
Prema riječima prof. dr. Žarka Puhovskog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, porast starijeg stanovništva značit će stabilizaciju socioloških prilika, i manju pripravnost za radikalne mjere.
Svjetonazor će, napominje, biti »zamrznut«, konstanta koja će se na sceni zadržati razmjerno dugo.
Zato se sada, zaključuje, moramo izboriti za ono što će trajati u budućnosti.
Konačno, kaže Puhovski, kako će rasti potreba za sektorom koji će se baviti ljudima koji se sami sa sobom baviti ne mogu, još će se više, i sve više, vidjeti razlike među starijim stanovništvom, koje će se dijeliti na one koji si neku uslugu mogu, ili ne mogu priuštiti.
Stari smo kao Grčka
Do 2031. godine, kaže demografska projekcija profesora Nejašmića i Mišetića, udio mladih do 14 godina će se smanjiti na samo 17,4 posto, dok će se udio starih, odnosno starijih od 65 godina, povećati sa sadašnjih 15,7 na 22,6 posto.
Posebno zabrinjava činjenica da će se udio najfertilnijih žena, od 20 do 29 godina, kroz dvadeset godina smanjiti za više od trećine.
A općenito, dok smo 1961. godine bili u prosjeku stari 32,5 godine, za dvadeset ćemo godina imati 44,5.
Svake ćemo godine, do 2031. godine, gubiti više od 25.000 stanovnika, odnosno grad srednje veličine, poput Bjelovara, odnosno svakog ćemo sata imati, i već imamo, gotovo tri stanovnika manje.
Starije stanovništvo znači i sve veći pritisak na mirovinske fondove, zdravstveni i socijalni sustav
Prema metodologiji UN-a, stanovništvo je staro ako broji sedam ili više posto ljudi starijih od 65 godina, a demografske procjene napravljene prije četiri godine kažu da u Hrvatskoj starijih od 65 ima čak 17,1 posto.
Stari smo kao Grčka, Bugarska i Portugal, dok prednjači Njemačka, s 19,8 posto starih stanovnika najstarija europska zemlja.
Zbog sve starijeg stanovništva, Hrvatska će imati sve veći pritisak na mirovinske fondove, te zdravstveni i socijalni sustav.
Koncept generacijske solidarnosti kod nas je općenito funkcionirao samo do 1961., dokad je aktivnih osiguranika bilo pet, naspram jednog umirovljenika. Danas, međutim, 1,47 milijuna radno aktivnih radi za 1,2 milijuna umirovljenika.
Do 2031. godine će starijih 60 godina bit će 120.000 više, starijih od 65 godina 132.000 više, a ljudi koji će brojati više od 75 godina bit će 121.899 više, što je za čak 51 posto više negoli 2001. godine.
Produžiti radni vijek
Hoće li ulazak Hrvatske u EU značiti i demografske promjene, demografi pouzdano ne znaju. No kako predviđaju Nejašmić i Mišetić, sigurno ćemo postati »second home« za zamjetan broj europskih umirovljenika.
Tako će se broj stanovnika povećati, ali dobna struktura pogoršati. Mladima ćemo, s druge strane, postati privlačni tek kad nam BDP dosegne desetak tisuća američkih dolara po glavi stanovnika.
Hrvatska bi zbog svoje povoljne klime mogla u budućnosti postati europska Florida
Teško, jer će nam mirovinski, socijalni, zdravstveni i drugi fondovi biti preopterećeni, a raditi neće imati tko.
Povećanjem obujma staračkog, uglavnom ekonomski neaktivnog stanovništva, zaključuju demografi, povećava se osobna i javna potrošnja u Hrvatskoj, najviše u domeni izdvajanja sredstava za zdravstveno, socijalno i mirovinsko zbrinjavanje.
Udio stanovništva u predradnoj dobi, starosti do 14 godina, već je smanjen između 1971. i 2001. godine s 22,6 posto na 17 posto.
Udio radnog kontingenta, od 15 do 64 godine je također smanjen sa 67,2 posto na 66,9 posto, no zato je udio postradnog kontingenta, od 65 i više godina, u proteklih trideset godina gotovo udvostručen, povećavši se s 9,6 na 15,6 posto.
Radni vijek će se, nema sumnje, morati produžiti, što predlažu i iz Centra za gerontologiju, koji su među prvima predložili da se staž za žene produži sa sadašnjih 60,3 godina na 68, a odnosno na 70 godina za muškarce.
Produženje radnog vijeka, smatraju, znači i produženje »intelektualnih resursa«, jer poslati iskustveno bogatog čovjeka, uz to zdravog i vitalnog, u mirovinu sa 65 godina, bacanje je resursa, smatraju.
