U Srbiji se uskoro otvara Brozov sef, ali tamo su samo »sitnice«. Predmeti ogromne vrijednosti »isparili« su i o njima bi nešto mogla znati tajna policija, ali nitko ne pokreće istragu. Gdje je čuveni orden Suvorova, milijunske vrijednosti, koji imaju samo Staljin i Žukov, kamen s Mjeseca, poklon američkih astronauta, gotovo 2.000 slika...
Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić dopustio je prošlog tjedna otvaranje depoa u Narodnoj banci Srbije u kojem je pohranjen dio naslijeđa nekadašnjeg doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
Nikolićev savjetnik Oliver Antić, priopćavajući tu odluku, objasnio je da takvo dopuštenje može dati Predsjedništvo (u ovom slučaju – predsjednik) države Srbije kao pravni sljedbenik Predsjedništva SFRJ.
Zato je Prvom osnovnom sudu u Beogradu, pred kojim se vodi ostavinska rasprava o Titovoj osobnoj imovini, iz Nikolićeva ureda službeno upućena suglasnost za otvaranje trezora s pohranjenim dragocjenostima koje su ostale nakon Titove smrti.
Sljedeći korak je da Sud odredi datum kada će se depoi otvoriti, a tad će se, tvrdi Antić, najprije provjeriti postoji li zapisnik što se unutra nalazi(lo) kako bi se popis »sravnao« s onim što bude nađeno.
Violeta Kočić Miraček, pravna zastupnica Titovog sina Miše i unuke Zlatice, kaže da će se sve što bude nađeno pridružiti svim do sada prikupljenim popisima iz drugih institucija i biti dostavljeno sudu pred kojim se odvija ostavinska rasprava.
Problem je, veli ona, i dalje s popisom Titovih eksponata koje je trebao poslati Muzej istorije Jugoslavije, nekadašnji Muzej »25. maj«, a kako to nije učinjeno, sud je uputio novi zahtjev, preteći Muzeju novčanom kaznom.
Jovanka Broz osporava
Podsjetimo, ostavinska rasprava o Titovoj ostavštini započela je, na zahtjev njegova pokojnog sina Žarka Broza, još 14. prosinca 1983. godine. Nekadašnji Četvrti općinski sud u Beogradu donio je rješenje o podjeli imovine 1989. godine, ali ga je osporavala Jovanka Broz (koja je mjesec dana nakon Titove smrti bukvalno izbačena iz kuće, bez prava da bilo šta ponese, pa čak ni osobne dokumente niti odjeću).
Dalje, Ustavni sud Srbije 2000. godine proglasio je neustavnim Zakon o upravljanju stvarima u društvenoj imovini koje su imovina Josipa Broza. Tada je otvoren novi proces, u kome je iznova trebalo utvrditi što su osobne stvari doživotnog predsjednika SFRJ.
Nakon više od dva desetljeća pauze, ostavinski postupak nastavljen je u Prvom osnovnom sudu u Beogradu 23. prosinca 2011. godine, a mediji su izvijestili da je Titova imovina predstavljena na čak 379 stranica.
Na popisima s maršalovom ostavštinom, koja se treba dijeliti je, među ostalim, namještaj u duborezu, filatelistička kolekcija, zlatnici, ukrasne igle s briljantima i rubinima, posuđe od porculana i keramike, tabakere, vrijedni satovi i brojni drugi pokloni koje je dobivao sa svih strana svijeta. Iza Tita je ostao i čuveni orden Suvorova, milijunske vrijednosti, koji imaju samo Staljin i Žukov. Tu je i kamen s Mjeseca, poklon američkih astronauta.
No, mnogo toga nabrojenog u popisima za Titove će nasljednike po svemu sudeći zauvijek ostati tek »mrtvo slovo na papiru« jer je mnoštvo umjetnina i dragocjenosti (pa čak i onih osobne vrijednosti) ukradeno, poharano, razvučeno, rječju – netragom nestalo.
»Sada se otvaraju mnoga pitanja, pa smatram, s razlogom, bez obzira na to koliko to morbidno djeluje, pitanje Titovoga groba. I grob je dio nasljedstva, a na Titovom grobu se ostvaruje i prihod. Imamo, rekao bih, malo šizofrenu situaciju da čovjek čija je država nestala, kao i ideologija, treba predstavljati muzejsko mjesto, koje će posjećivati mnogi ljudi, iz šireg i bližeg okruženja, i plaćati cijenu za svoju nostalgiju«, rekao je za Večernje novosti sarajevski advokat Duško Tomić, koji u ostavinskom postupku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu zastupa dr. Svetlanu Broz, Titovu unuku, koja živi u Sarajevu. Inače, smatra advokat Svetlane Broz, nasljedstvo Josipa Broza Tita nije samo u nadležnosti Srbije već i drugih bivših republika SFRJ, gde je dobivao na poklon kuće, vile, imanja i dragocenosti. Tomić za Novosti kaže da je 1974., kada je usvojen novi ustav SFRJ, donijet i zakon po kojem pokloni republičkih i saveznih funkcionara, ako prelaze izvjestan iznos, prelaze u nadležnosti države, dok to, jedino, nije važilo za Broza i njegovu desnu ruku, Edvarda Kardelja«. Po njegovim riječima, nerealno je kao Titovu ostavštinu smatrati samo ono što se nalazi u 11 zapečaćenih vreća, koje se nalaze u Narodnoj banci Srbije, čiji sadržaj ni danas ne znaju nasljednici nekadašnjeg jugoslavenskog lidera. Tomić smatra da će se, sravnivanjem popisnih lista ustanova, poput Muzeja »25. maj«, gde su čuvani darovi koje je Broz dobio, znati točno kad je što nestalo i tko je za što odgovoran.
Štofovi, upaljači, lule…
Dakle, prvi pokušaj ostavinske rasprave održan je 1983. godine, kada su, po svjedočenju Titovog unuka Joške Broza, nasljednicima nuđene simbolične mahom bezvrijedne stvari – neki štofovi i odjeća, nekoliko upaljača i lula, stari fotoaparat i jedan okrnjeni prsten.
Taj je »imetak« bio namijenjen i raspoređen na tadašnja tri nasljednika – Jovanku, Žarka i Mišu Broza. No, Žarko je tražio Titove četiri svečane uniforme s kopijom lenti i ordenja. Nikad ih nije dobio.
Nakon tog prvog ročišta, bilo je očito da na predočenim popisima ostavinske mase (s pokretnostima) nema – najvrednijih stvari. To je svojevremeno Večernjim novostima potvrdio pravni zastupnik Titovog unuka Josipa – Joške Broza, Goran Petronijević.
Nikad se, nažalost, neće saznati što su sve »čuvari Titova blaga« nepovratno rasporedili sebi i svojima, ali je izvjesno da su nestale vrijedne slike i nebrojeni pokloni iz Titove ostavštine, poput umjetničkih slika Oskara Kokoške i Franciska Goye, Peđe Milosavljevića…. »Na prvom je popisu bilo čak 2.500 poklonjenih slika neprocjenjive vrijednosti«, tvrdi Titov unuk Joška Broz. U međuvremenu, na popisima je bivalo sve manje slika pa ih je od 2.500, po posljednjem popisu, ostalo tek oko 800. Što se dogodilo s još 1.700 umjetničkih slika koje nedostaju? Time se u Srbiji nitko ne bavi, ali bi odgovore morale dati državne institucije – od tajnih službi i policije do pravosuđa i – vjerojatno nikad – sudstva, jer »čuvare« Titova blaga svih ovih godina nitko nije ni tražio, a kamoli ih nastojao privesti pravdi.
Tajna policija
Jovankin bivši odvjetnici Toma Fila kao i Titov unuk Joška Broz kažu kako je izvjesno da među ostavštinom nema stvari s famoznog četvrtog popisa na kojem je najvrednija imovina, a koji je godinama stajao u SDB. Spomenuti je popis puna tri desetljeća bio tajna jer se, tvrdi odvjetnik Fila, na njemu nalazilo sve što nekadašnja socijalistička vrhuška nije htjela dati Jovanki Broz – od nakita i slika dokolekcije narodnih nošnji i Titovog voznog parka, njegovih odlikovanja itd…
Ostavit ćemo narodu
Tako je otuđena i Titova dragocjena kolekcija pušaka za lov, pa je od 167 primjeraka na poslednjoj izložbi maršalovog oružja bilo samo 67 komada. Prema riječima odvjetnika Tome File, od ranije se zna da nedostaju i neki od najvrednijih predsjednikovih satova.
Dvadesetak njih ukradeno je još prije 2005. godine, na izložbi u Beogradu, ali se sumnja da ih je na druge načine nestalo još mnogo. Broz je bio poznat kao veliki ljubitelj satova, a njegovu kolekciju krasili su neki od najvrednijih primjeraka »Rolexa«, »Philippea Pateka«, »Maysena«, »Longinea«…
»Nasljednici Josipa Broza Tita lako će se dogovoriti o raspodjeli njegove ostavštine, ako država prethodno utvrdi šta je sve on ostavio, ali i pokrene postupak za pronalaženje gomile vrijednih stvari koje su proteklih desetljeća pokradene«, kaže za Danas Titov unuk Joška Broz.
»Nikome iz obitelji nije cilj materijalna korist. Djed je želio sve ostaviti narodu, a mi ćemo nakon podjele imovine to i učiniti. Ostavit ćemo narodu, odnosno muzejima. Jedino želimo znati šta je točno Titova ostavština i spriječiti njenu dalju krađu«, zaključuje unuk Josipa Broza, naglašavajući da od djeda nije naslijedio ništa, osim satova koji mu je poklonio za života, par »nekih sitnica« i nekoliko obiteljskih fotografija.
Od početka 2011. godine, u vrijeme kad je ovo izjavio Josip Joška Broz, osim najavljenog otvaranja sefa u NBS, ništa se nije pomaknulo ni promijenilo: nisu otkriveni novi »vlasnici« Titove imovine, sudska ročišta oko ostavštine tek se sporadično zakazuju, a potomci i nasljednici »najvećeg sina naroda i narodnosti SFRJ«, koji većinom žive sasvim prosječno odavno su uvjereni da je čitav postupak obična farsa jer mnogi znaju više od onoga što žele priznati. Nevolja je jedino što se prešutkuju odgovori – tko je sve opljačkao mrtvog Tita.
