Uručenje nagrade kampu Poljane – Stefan Kedves i Jerko Sladoljev / snimio R. BRMALJ
U kategoriji 20 najboljih su Poljana iz Malog Lošinja, Lanterna iz Poreča, Šimuni s Paga te kamp Zaton iz Nina
Prema ocjeni francuskih kampista, a valja imati na umu da oni najradije kampiraju u vlastitoj zemlji, hrvatski kampovi Lanterna iz Poreča, Poljana iz Malog Lošinja, Šimuni s Paga i Zaton iz Nina među dvadeset su najboljih kampova u Europi.
Naime, »Le monde du Plein Air«, najpoznatiji francuski kamping magazin i broj 1 za francuske kamping-potrošače u svom je rujanskom izdanju izdao poseban prilog pod nazivom »Najbolji europski kampovi«, birajući 20 najboljih u Europi. Akcija »20 najboljih europskih kampova« ovoga časopisa nagradila je čak četiri spomenuta hrvatska kampa atributom »Najbolji EU kamp«, što znači da je 20 posto nagrađene europske kamping kvalitete otišlo u Hrvatsku. Stoga su jučer u prostorijama HGK-Županijske komore Rijeka hrvatskim dobitnicima dodijeljene nagrade magazina Le monde du Plain Air, a dodijelio ih je Jerko Sladoljev, poznati hrvatski turistički djelatnik, član upravnog odbora EFCO-a (Europske federacije kamping organizacija) sa sjedištem u Londonu i organizator brojnih udruga kampista u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.
Hrvatska 4
Italija 4
Španjolska 3
Portugal 2
Austrija 2
Njemačka 2
Švedska 1
Nizozemska 1
Dodjela nagrada bila je popraćena izjavom putem videosnimke francuskog specijalista za ocjenu kampova Jacquesa Gouta. Inače, francuski kamping novinar Jacques Gout je osobno posjetio i ocijenio sve europske kampove i obradio kvalitetu vodeći se kriterijima diverzifikacije proizvoda u kampu. Rezultat je takav da 20 najboljih kampova u Europi imaju Španjolska 3, Portugal i Austrija 2, Njemačka 2, po jedan kamp iz Švedske i Nizozemske te četiri iz Hrvatske i četiri iz Italije.
Nakon svečanosti uručenja nagrada jučer je predstavljena i knjiga Jerka Sladoljeva »Rab – legenda o utemeljiteljima kampinga naturizma i kampiranja 1936.-2016.«. U knjizi autor govori o Hrvatskoj kao prvoj europskoj zemlji koja je otvorila naturistička središta kao gospodarske subjekte u društvenom, a kasnije privatnom vlasništvu.
Direktor Kampa Poljana Stefan Kedves je preuzimajući nagradu kazao da je Poljana jako lijepo mjesto, na najužem dijelu otoka, pa s obiju strana ima samo 200 metara do mora, te da je to ključni razlog zašto im se gosti svake godine vraćaju.
– Osim toga, vide da svake godine ulažemo u kvalitetu kampa. Posljednjih godina investirali smo 12 milijuna eura u sanitarni čvor, investirali smo puno u kamp kućice, mobilne kućice, renovirali bungalove… Imamo goste koji vole ljetovati na visokoj razini, pa im se prilagođavamo, kazao je tom prigodom Kedves.
– Ideja vodilja bila je zabilježiti ljude koji su stvarali kamping turizam u Hrvatskoj. Imamo jedine pisane dokumente da je kamping počeo 1934. godine, kad je dr. Richard Erhmann, prvi predstavnik naturističke federacije iz Austrije, otvorio kamp za 34 osobe, svoje studente, u Loparu na Rabu. To je praktički početak kampiranja i Rab je početak kampiranja u Hrvatskoj. Taj gospodin Erhmann je u svom životu došao 700 puta u Hrvatsku, dovodio goste, konzultirao je uprave kampova kako ih treba opremati, pa smo osjetili dužnost da ostane neka crtica o njemu; on je umro, njega više nema, ali njegovo djelo i danas itekako živi, zvuči patetično, ali zaista je tako. U knjizi spomenjemo i Rudolfa Halbiga koji je prvi otvorio komercijalni kamp, u Vrsaru, a u Europi tada nije bilo komercijalnih turističkih kampova i to je bio presedan za cijeli svijet. Novina je i to da smo imali prvu naturističku izložbu u kampu Solaris u Poreču 1973. godine, koju u Europi dotad nitko nije radio. Prvi smo napravili i milijenijsku fotografiju s naturistima 2013. godine u Umagu. Sve je to navedeno u knjizi. Sve događaje iz malih kamping organizacija, klubova, asocijacija koje su surađivale s nama i sve njihove događaje, probleme i kako su dolazili u Hrvatsku, spomenuli u knjizi i željeli smo se odužiti ljudima. Ti ljudi oni nisu ništa zaradili, oni su nam samo davali, a dali su puno. Ovom knjigom pokušavamo ponovo otvoriti jedno poglavlje, zahvaliti im na tome što su nam napravili i da ostane zapis o njima kazao je o knjizi autor Jerko Sladoljev.
