ZAGREB – Većina hrvatskog javnog duga, čak 67,3 posto, je na domaćem tržištu i po tome je udjelu Hrvatska pri samom vrhu među članicama Europske unije. Veći udio zaduživanja na domaćem tržištu među članicama Unije imaju tek Švedska (80,7 posto), Malta (84,8 posto), Danska (76,2 posto) i Italija (68,5 posto). Iako je većina njezinog duga na domaćem tržištu, jednako tako najveći dio tog duga denominiran je u eurima, čak 72 posto.

Dakle, tek 28 posto hrvatskog zaduživanja vezano je isključivo za kunu, dok je ostatak, bez obzira na to o kojoj se valuti radi, vezan uz euro i njegovu vrijednost.

Udio zaduživanja na domaćem tržištu i valuta u kojoj neka zemlja podiže i otplaćuje dug najvažnije su poluge kojima ona upravlja svojim javnim dugom, što u ovoj situaciji kad Hrvatska zbog pandemije koronavirusa ovisi o zaduživanju, ima dodatnu važnost.

Iako u podatke o omjeru javnog duga na domaćem i stranom tržištu, što ih je objavio Eurostat, nije uračunato najnovije zaduživanje države, do velikih promjena nije došlo jer je država više od polovice posljednjeg zaduživanja, odnosno ovomjesečne obveznice od dvije milijarde eura, podigla kako bi otplatila dug koji dospijeva sredinom srpnja.

Strana tržišta

Uz napomenu da je zaduživanje na domaćem tržištu inače prednost jer se lakše upravlja rizicima, ekonomski analitičar Željko Lovrinčević ističe da je to u slučaju Hrvatske prednost, ako se radi o kratkoročnim problemima, ali ne i ako će sadašnja ekonomska situacija potrajati godinu dana.

Željko Lovrinčević
Boris Šćitar/Vecernji list/PIXSELL

– Kad je riječ o upravljanju rizicima vezanim uz javni dug, onda je svakako prednost ako je taj dug uglavnom na domaćem tržištu. Takav su slučaj, primjerice, Japan i Italija, koje imaju znatno veći udio javnog duga u BDP-u od Hrvatske. Ali ta prednost ima svoj puni značaj ako takva zemlja ima i značajan postotak bogatih građana koji taj dug mogu podnijeti, odnosno onih kod kojih se država zadužuje, što u Hrvatskoj nije slučaj.

Uz to, naš je dug vezan uz euro, iako se posljednjih godina nešto malo povećao udio duga u kunama, pa se i tu gubi prednost pri upravljanju rizicima koju daje zaduživanje na domaćem tržištu, kaže Lovrinčević.

Sve to, upozorava on, Hrvatskoj neće puno značiti ako se neizvjesnost oko koronakrize nastavi jer će se onda nastaviti i potrebe države za zaduživanjem, a to će onda tražiti i veće okretanje stranim tržištima.

– Vlada je plan zaduženja napravila tako da pokrije potrebe financiranja države i gospodarske mjere na tri mjeseca, odnosno najviše do kraja srpnja, no čini se da će te potrebe biti i veće. Ako se nastavi ovim tempom, država će svaki mjesec trebati zaduženje od najmanje 600 milijuna eura, zapravo od četiri i pol do pet milijardi kuna.

Može tu uskočiti i domaće tržište i HNB svojim mjerama, ali ne može to trajati godinu dana. Morat će se izaći na međunarodno tržište. Nova potraga za novcem će značiti i lošije uvjete od onih koje je Ministarstvo financija ostvarilo nedavno, kad se zadužilo uz kamatu od jedan i pol posto, napominje Lovrinčević.

Dodaje da bi Vlada morala imati plan što će učiniti ako ta potreba za zaduživanjem potraje godinu dana, jer će oni kod kojih će Hrvatska ići po novac pitati što je njezin dugoročni izvor financiranja, a da to nije stalno zaduživanje. Uz to, novac će osim države trebati i javna poduzeća i lokalne vlasti, posebice najveći potrošač Zagreb.

Plana nema

​- Tko god sastavi novu Vladu, morat će se suočiti s time da će možda do lipnja morati imati jasan plan otkud će svaki mjesec namaknuti pet milijardi kuna, ako ne želi dovesti u pitanje isplatu mirovina i plaća.

O tome nitko tko želi osvojiti vlast ne govori, kao da ćemo se nakon izbora vratiti u rutinu prije korone, što nije moguće. Turizam će u ovoj godini biti slabašan, pitanje je koliko će dugo država nastaviti isplaćivati potpore u ugroženim granama poput hotelskog smještaja, ugostiteljstva, prometa, koliko to još može izdržati.

Uz to, ni sljedeća turistička sezona neće biti poput one u prošloj godini, znači i dogodine će biti manje prihoda u proračunu od turizma, pa bi stranke trebale nuditi rješenje za tu situaciju, ali to je tema koja se izbjegava, ističe Lovrinčević.

Na pitanje što uopće može biti alternativa turizmu, on odgovara da će netko kad-tad morati pokrenuti raspravu o tome je li to možda nacionalizacija drugog stupa i je li u više od sto milijardi kuna koje tamo imaju hrvatski građani rješenje za krizu koja se vjerojatno neće ponoviti, bar ne s ovakvim uzrokom i posljedicama sljedećih sto godina.

– Kad god se potegne pitanje drugog stupa, to se doživljava kao »bogohuljenje«, ali ja ne znam koji bi drugi izvor financiranja mogli imati u ovom trenutku, ako ga netko zna, neka mi kaže. Država do kraja godine treba isplaćivati plaće i mirovine, financirati zdravstveni sustav koji je već prenapregnut i čiji je dug narastao na devet milijardi kuna, a na jesen će doći i pitanje što učiniti s državnim tvrtkama čiji su prihodi pali zbog koronakrize i pada turizma.

Morat će se odlučiti hoće li one u dokapitalizaciju, stečaj i prodaju. Opet tu vidim prostor za aktiviranje drugog stupa. Koliko god svi bježali od te mogućnosti, već krajem kolovoza bit će to možda glavna rasprava koja će se voditi u Hrvatskoj, zaključuje Lovrinčević.

Novac koji najavljuje i obećava komisija, podsjeća on, do tada još neće stići i moći će se koristiti tek od siječnja sljedeće godine, a i on znači opet zaduživanje, dok ni sredstva koje hrvatska Vlada spominje kao bespovratna zapravo nisu besplatna jer znače uvođenje novih poreza.