»Proaktivnost umjesto reaktivnosti« glavna je doskočica među onima koji bi trebali raditi na Konceptu domovinske sigurnosti. Nastojat će se, koliko se čuje, izbjeći mogućnost da se sve na kraju pretvori u instrumente »cinkanja« među ljudima, jer bi to dovelo do potpunog kontraefekta, odnosno kakofonije informacija i potencijalnih izmišljanja lažnih sigurnosnih prijetnji.

Samo dragovoljno

Što se tiče Koncepta domovinske sigurnosti, dobar dio javnosti ni ne shvaća što bi taj koncept predstavljao. Prema izvorima bliskima Vladi, radi se zapravo o sveobuhvatnom načelnom planu kojim bi se smanjila mogućnost sigurnosnih ugroza na teritoriju Hrvatske. Ključno je da bi se njime regulirao odnos ne samo vojske i drugih sigurnosnih institucija prema ovoj problematici, već i drugih institucija i udruga, kako državnih, tako i civilnih. Cilj je koncepta smanjiti mogućnost uopće pojave sigurnosnih problema.

Plastično pojašnjeno od naših izvora, ako DORH prilikom istrage nekog stranca dođe do saznanja da se bavio prodajom oružja islamističkim ekstremistima, o tome će odmah obavijestiti i druge institucije zadužene za sigurnosna pitanja, poput Sigurnosno-obavještajne agencije i Oružanih snaga. Što se tiče organizacija civilnog društva, regulirao bi se i njihov mogući doprinos, koji, jasno, može biti samo dragovoljan.

Ukratko, koliko se može dokučiti od izvora koji su bliski s projektom Koncepta, temeljna stvar ovog dokumenta bi bile linije komunikacije među institucijama te objedinjavanje sigurnosnih projekata više državnih i javnih tijela, kao i organizacija civilnog društva.

U izradu ovako kompleksnog Koncepta kreće se zbog promjene sigurnosnih postavki u svijetu. Klasični ratovi više nisu temeljna prijetnja. Čak ni klasični terorizam ne dolazi više samostalno kao prijetnja. Kibernetički napadi, specijalno medijsko i informativno djelovanje, inducirani kriminal, sve su to nove prijetnje, prema kojima se treba znati postaviti. I koje traže suradnju više institucija, jer one klasične sigurnosne nemaju dovoljno resursa za baviti se i novim vrstama sigurnosnih ugroza.

Polazište – vojnik

S druge strane, čini se kako bi Strategija nacionalne sigurnosti ipak trebala biti lakši i specijaliziraniji dokument. Primarno bi opisao strategiju razvoja i djelovanja vojske i srodnih službi u sljedećih nekoliko godina. Ministar Krstičević je već najavio kako će polazište Strategije biti sam vojnik, i prema tome će se ravnati i kompleksnije teme. Iz tog kuta, Strategija bi tako trebala biti tek uvod u Koncept domovinske sigurnosti.

Formalno, važeća Strategija nacionalne sigurnosti datira još iz 2002. godine. Jasno da je sa svim promjenama koje su se dogodile, prije svega ulaskom Hrvatske u NATO i EU, taj dokument u potpunosti bezvrijedan. Niti jedan sastav Sabora ga nije formalno opozvao, jer bi time potreba za novom strategijom bila medijski još istaknutija, što niti jedna vlast u posljednjih 14 godina nije željela. Koncept nacionalne sigurnosti tema je pak koja se spominje od prve zajedničke Vlade HDZ-a i Mosta, no od učestalih prepirki, nije se stiglo ništa napraviti.

Krstičević sada revitalizira taj projekt, koji će biti i službeno odrađen nakon Strategije. Nije nebitno napomenuti da iz krugova oko MORH-a računaju kako bi se do kraja izrade Strategije nacionalne sigurnosti trebala donijeti i odluka što s eskadrilom borbenih aviona. Time se prvi rokovi do kad se to trebalo odlučiti probijaju za četiri mjeseca, ali i to izgleda dobro kakvo je stanje bilo prije tri mjeseca, kad je bio upitan opstanak ove eskadrile i u ovoj godini.