Miroslav Tuđman dugo se borio s koronavirusom, ali naposljetku nije izdržao i on je prvi hrvatski aktivni političar nacionalnog ranga koji je umro od posljedica zaraze. Kako je u trenutku smrti bio zastupnik u Saboru, u kojem mu je mandat neprekidno trajao od 2011., za Tuđmana je, kao što je to uobičajeno, otvorena knjiga žalosti u koju su se jučer upisivali visoki državni dužnosnici.

Učinio je to i premijer Andrej Plenković koji je prigodno izjavio novinarima da je Tuđman bio politički angažiran znanstvenik, čovjek koji je vrlo studiozno pristupao svom radu u Saboru.

Gordan Jandroković, predsjednik Sabora, opisao je svog stranačkog kolegu i prijatelja kao »dobrog, dobronamjernog, blagog čovjeka, koji nije bio tipičan političar«.

Sina prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana doista se ne može smatrati tipičnim hrvatskim političarom, ali je njegov život tijekom posljednja tri desetljeća bio izravno ili neizravno povezan s politikom.

U nju je 1989. ušao na prilično neobičan način, nije se pridružio HDZ-u koji je osnovao njegov otac, nego je sa Željkom Olujićem i Antunom Vujićem pokrenuo Socijaldemokratsku stranku Hrvatske.

Ta je stranka na parlamentarnim izborima 1990. nastupila u okviru Koalicije narodnog sporazuma, političkog saveza koji nije bio samo oporba Savezu komunista, nego i HDZ-u. Ali, s izbijanjem rata Miroslav Tuđman je zamrznuo političko djelovanje i priključio se obrani zemlje.

S nekolicinom kolega s Filozofskog fakulteta, na kojem je vodio Zavod za informacijske studije, utemeljio je u Ministarstvu obrane Upravu za informativno-političku djelatnost.

Kritike za nepotizam

Otac ga je, unatoč kritikama u javnosti za nepotizam, 1993. postavio za ravnatelja Hrvatske izvještajne službe. Na čelu ze sigurnosne službe Miroslav Tuđman održao se pet godina dok ga predsjednik Tuđman, uslijed frakcijskih borbi unutar HDZ-a, nije smijenio.

Franjo Tuđman je tada više vjerovao nekim drugim ljudima u vlastitom okruženju, ali je sina 1999. ipak vratio na čelo HIS-a. No, predsjednik Republike je uskoro umro, došlo je do promjene državne vlasti i Miroslav Tuđman je ostao bez političkog zaleđa.

Nije smijenjen, nego je sam podnio ostavku, a povod je bio jedan vic koji je novi predsjednik Stjepan Mesić ispičao o svom prethodniku na Pantovčaku. Miroslav Tuđman i dalje nije bio član HDZ-a, a ni tada se nije odlučio na taj korak.

Zajedno s Andrijom Hebrangom i Nenadom Ivankovićem osnovao je Hrvatski istinski preporod (HIP). U tom se razdoblju činilo da HDZ nikad više neće biti važan politički čimbenik i njih su trojica Tuđmanovu stranku htjeli nadomjestiti HIP-om.

Isprva im je dobro krenulo, na lokalnim izborima u Zagrebu 2001. HIP je ušao u Gradsku skupštinu.

Šale na svoj račun

No, HDZ se s vremenom konsolidirao, Hebrang je prihvatio ponudu Ive Sanadera da se reaktivira u matičnoj stranci i politički projekt Miroslava Tuđmana bio je osuđen na propast. On je, međutim, već dovoljno bio zagrijan za politiku da je više nije napuštao.

Nastavio je s javnim angažmanom, pisao je knjige koje su primarno bile motivirane njegovom željom da obrani političko nasljeđe svog oca, a 2009. se Miroslav Tuđman kandidirao za predsjednika Republike.

Uvijek je bio vrlo ozbiljan čovjek, ali je u toj kampanji pokušao biti opušteniji, čak je, šaleći se na svoj račun, u izbornoj promidžbi koristio riječi »neka sam isti k’o stari moj« iz jedne pjesme Miroslava Škore.

Naime, Miroslav je fizički bio jako sličan Franji Tuđmanu. Ali, predsjednik nije postao, dobio je tek nešto više od četiri posto glasova. Ipak, pridonio je svojim rezultatom da se HDZ-ov kandidat Hebrang ne plasira niti u drugi krug.

No, nije ni to natjeralo HDZ da trajno zapali sve mostove prema mlađem Tuđmanu. Budući da legitimitet HDZ i danas uvelike počiva na Franji Tuđmanu, bitno im je bilo na svojoj strani imati njegovog sina.

Jadranka Kosor uspjela ga je nagovoriti da na parlamentarnim izborima 2011. bude na HDZ-ovoj listi, a u travnju 2012. se zahvaljujući Tomislavu Karamarku konačno i učlanio u tu stranku.

U vodstvo HDZ-a, međutim, nikad nije htio, koncentrirao se na rad u Saboru. Miroslav Tuđman nije spadao u zastupnike koji često govore i o stvarima o kojima malo znaju.

Strogo se držao tema u koje je bio upućen, nacionalne sigurnosti, vanjske politike, znanosti. Imao je čvrste stavove, ali nije vrijeđao druge zastupnike i bio ostrašćen u raspravama.