Još od šezdesetih godina prošlog stoljeća OPEC predstavlja najmoćniji i najjači naftni kartel koji ne samo da diktira količinu nafte koja će s Bliskog istoka, Afrike i Venezuele biti isporučena na svjetsko tržište, već utječe i na svjetsko gospodarstvo, ali i politiku.

Najbolji primjer dogodio se sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je OPEC obustavio isporuku nafte zemljama koje su podržavale Izrael tijekom Yom Kippurskog rata.

Tijekom ovog arapskog naftnog embarga lomila su se svjetska gospodarstva, benzina na crpkama zapadnih zemalja jednostavno nije bilo, a cijela američka autoindustrija morala se potpuno redefinirati, okrećući se od tada uobičajenih cestovnih krstarica koje su gutale gorivo, k manjim, kompaktnijim i štedljivijim automobilima.

Naftovod spasa

No OPEC sad nenadano ulazi u krizu. Ujedinjeni Arapski Emirati prilično su neočekivano objavili kako napuštaju naftni kartel i to doslovno preko noći. Odluka stupa na snagu u petak.

To je ogroman udarac cijelom kartelu, a posebice Suadijskoj Arabiji koja je neformalni, ali stvarni lider ove grupacije zemalja proizvođača nafte čije su odluke i pravila igre gotovo uvijek bile usklađene sa željama i interesima Rijada.

Odluka UAE-a o napuštanju OPEC-a nije bila nepromišljena, a za nju ima više razloga.

Iako OPEC nominalno djeluje na temelju konsenzusa članica, odluke koje kartel donosi naginju na stranu Saudijske Arabije koja Emiratima predstavlja glavnog političkog rivala u regiji i slabljenje kartela je i slabljenje utjecaja Rijada na geopolitičkoj sceni.

OPEC-ove kvote limitiraju proizvodnju nafte UAE-a na 3,5 milijuna barela na dan, što Abu Dhabi odavno vidi kao nedovoljno veliku količinu koja im je dopuštena u proizvodnji. Emirati ciljaju na proizvodnju od 4,5 milijuna barela dnevno, za što imaju kapaciteta i mogućnosti, a u vrijeme sadašnjih, visokih cijena nafte, to će omogućiti konsolidaciju prihoda.

Glavni razlog je što, za razliku od Kuvajta, Iraka, pa čak i Irana, Emirati nisu potpuno zatvoreni blokadom Hormuškog tjesnaca. Baš kao i Saudijci, Emirati također imaju naftovod kojim se djelomično može zaobići sada zatvoreni tjesnac.

Ovaj naftovod manjeg je kapaciteta, oko 1,8 milijuna barela na dan, no kao nečlanica OPEC-a ne moraju te ionako manje kapacitete, dijeliti s drugim članovima kartela.

I na koncu izlaskom iz OPEC-a, Emirati čine veliku uslugu SAD-u.

Naime, upravo su SAD najveći pojedinačni proizvođač nafte na svijetu, posebice nakon uvođenja frakiranja nafte iz škriljevca, a Trump i njegova administracija čine što god mogu kako bi smanjili utjecaj OPEC-a na cijenu sirove nafte na svjetskom tržištu.

Visoke cijene

I Emirati su bili više nego spremni izaći ususret Washingtonu, jer su dvije zemlje upravo potpisale ugovor o zajmu od 20 milijardi dolara, čime će Abu Dhabi konsolidirati svoj proračun ozbiljno načet ratom na Bliskom istoku.

Svemu tome treba dodati i činjenicu kako UAE u posljednje vrijeme na svoje, sada već nekadašnje, kolege iz kartela gleda s prijekorom, optužujući ih kako nisu učinile ništa da bar pokušaju obraniti Emirate od napada iz Irana.

Naime, oko 83 posto iranskih raketa i dronova ispaljenih na zemlje Zaljeva završilo je upravo u Emiratima.

– Logika je ako vi ne želite podržati nas, zašto bi mi vas podržavali. U ovome trenutku svi gledaju samo svoju korist jer situacija je na naftnom tržištu, baš kao i na Bliskom istoku vrlo specifična, a nitko zapravo ne zna kada će Hormuški tjesnac biti ponovo otvoren za promet kroz njega, kaže za naše novine Mohammed Masalmah, novinar i analitičar iz Dubaija.

Naftna tržišta od sljedećeg će tjedna na ponudi imati veće količine nafte iz Emirata, no ne treba očekivati kako će cijene odjednom pasti.

Uostalom, Abu Dhabi je izabrao trenutak za izlazak iz kartela kako bi prodao što više nafte po visokim cijenama.

No, ni blokada tjesnaca neće trajati vječno, a Emirati žele izbjeći ograničenja i kvote, pogotovo što procjenjuju kako će u nadolazećim godinama potražnja za naftom padati pred sve većom uporabom alternativnih oblika energije.

S druge strane, i OPEC će preživjeti, baš kao što su do sada preživjeli odlazak Indonezije, Katara i Ekvadora koji su kartel napustili tijekom proteklih desetak godina. No nema nikakve sumnje kako je OPEC odlaskom Abu Dhabija znatno oslabljen.