Milanović: U drugom stupnju presuda možda bude drukčija; Karamarko: Milošević bi okupirao cijelu BiH da nije bilo Tuđmana

Premijer je podsjetio da je sličnu optužnicu haško tužiteljstvo podiglo i u slučaju hrvatskih generala, ali da je ta presuda pala na drugom stupnju pa je zaključio da je moguće da i u ovom slučaju presuda u o drugom stupnju bude drukčija i za neke iznenađujuća

ZAGREB - Nadam se da će u drugom stupnju sudsko vijeće Haškog suda uzeti u obzir i sve ono što mi smatramo da se događalo u Bosni i Hercegovini. Hrvatska je bila partner u BiH, Hrvatska je pomagala BiH. Da nije bilo glasova hrvatskog naroda na referendumu BiH nikada ne bi ni postala država – tako je premijer Zoran Milanović komentirao presudu Haškog suda dužnosnicima BiH i HVO-a u kojoj je rečeno da se tamo vodio međunarodni oružani sukob i da je bilo udruženog zločinačkog pothvata s ciljem da se BiH podijeli i dio pripoji Hrvatskoj.

Napomenuo je da o individualnoj odgovornosti ne ćeli govoriti ističući kako su i odvjetnici obrane priznali da su se pojedini zločini dogodili. 

Karamarko: BiH je kao i Hrvatska bila izložena srpskoj agresiji

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izjavio je kako je neugodno iznenađen i kvalifikacijom o udruženom zločinačkom poduhvatu i visinom kazne šestorici Hrvata iz BiH na Haškom sudu, istaknuvši da je BiH, kao i Hrvatska, bila izložena srpskoj agresiji.

“Neugodno sam iznenađen i kvalifikacijom i visinom kazne. BiH je kao i Hrvatska, bila izložena srpskoj agresiji. Kvalifikacija o udruženom zločinačkom pothvatu je apsurdna. A takva je kvalifikacija pokušala biti nametnuta i za suđenja našim generalima u Haagu”, rekao je Karamarko u Sisku.

Naglasio je kako je “apsurdno optuživati i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, koji se odupro agresiji, te dao potporu BiH. Jer”, naglasio je, “da nije bilo takve reakcije Milošević bi sigurno okupirao cijelu BiH”.

Izrazio je i očekivanje da će u žalbenom postupku kvalifikacija biti promijenjena, te da će pravomočne presude biti drukčije.

Predsjednik HDZ-a danas je u posjetu Sisačko-moslavačke županije, gdje daju potporu stranačkim kandidatima uoči drugog kruga lokalnih izbora, 2. lipnja, zajedno sa čelnikom Izvršnog izbornog stožera stranke Milijanom Brkićem.

Odvjetnik Kovačić: Nejasne osnove udruženog zločinačkog pothvata

Odvjetnik Božo Kovačić, koji je ranije zastupao bivšeg načelnika Glavnog stožera HVO-a Slobodana Praljka pred ICTY-jem, ocijenio je u srijedu u Haagu kako su nakon izricanja presude ostale nejasne osnove na kojima je utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom.

“Na čemu se temelji utvrđenje udruženog zločinačkog pothvata – o tome nije rečeno ni riječi”, kazao je Kovačić.

On je ukazao na različito trajanje udruženog zločinačkog pothvata u optužnici i presudi.

Hrvatski odvjetnici s “haškim iskustvom” ocjenjuju da je ključni i najdramatičniji dio presude šestorici bivših čelnika Hrvata iz BiH, koji su danas osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima, zaključak suda da je državni i vojni vrh Republike Hrvatske sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu.

Odvjetnik Ante Nobilo, koji je hašku presudu generalu HVO-a Tihomiru Blaškiću s prvotnih 45 godina u žalbenom postupku umanjio na devet godina, tvrdi da je kvalifikacija međunarodnog sukoba bila očekivana.

No, dramatičnim je ocijenio što je Haški sud prvi put utvrdio da su čelnici Republike Hrvatske sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu što će se, smatra Nobilo, odraziti na širu regiju.

“Nažalost sudac nije elaborirao na temelju čega je donio takvu odluku pa ne mogu napraviti analizu”, kazao je Nobilo.

Pojasnio je da je za međunarodni oružani sukob dovoljno utvrditi opću kontrolu strane države nad trupama u drugoj državi. Međutim, za udruženi zločinački pothvat treba dokazati operativnu kontrolu Franje Tuđmana, Gojka Šuška i ostalih hrvatskih čelnika spomenutih u optužnici nad trupama koje su napravile zločin.

“Točnije, trebalo je utvrditi kontrolu koja bi bila u funkciji zločina. To je novi element no sudac, nažalost, ni ovdje nije obrazložio ništa osim što je utvrdio da su čelnici Republike Hrvatske sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu na području Bosne i Hercegovine i to je najdramatičnije”, zaključio je Nobilo.

Izrečene kazne nije želio komentirati dodajući tek da su one uobičajene za kaznena djela koja su se optuženicima stavljala na teret, ako su ih oni zaista i počinili.

Nije želio nagađati ni ishod žalbenog postupka, koji bi po mišljenju njegovog kolege Krešimira Krsnika mogao biti pozitivan.

“Dobro je da je sudsko vijeće podijeljeno i da je predsjednik dao izdvojeno mišljenje pa smatram da su dobre šanse obrane u žalbenom postupku”, rekao je Krsnik, koji je u Haagu branio zapovjednika Kažnjeničke bojne HVO-a Mladena Naletilića Tutu, također osuđenog za zločine nad Bošnjacima u hrvatsko-muslimanskom sukobu 1993. i 1994.

Krsnik smatra da nitko u Hrvatskoj ne može biti zadovoljan presudom jer je Haaški sud presudio da je bila riječ o međunarodnom sukobu i udruženom zločinačkom pothvatu.

“Neće biti dobro za Hrvatsku ako tako ostane no smatram da se to u žalbenom postupku može promijeniti”, zaključio je Krsnik.

Zagrebački odvjetnik Branko Šerić, koji je u Haagu branio Tutinog suosuđenika Vinka Martinovića Štelu, smatra “deplasiranim” što je sudsko vijeće šestorici čelnika Herceg-Bosne na teret stavilo namjeru stvaranja hrvatskog entiteta u BiH dok istodobno kao činjenični faktor u toj zemlji postoji Republika Srpska za koju, kako kaže, svi znaju na koji način je nastala.

“Ako je legitimno stvaranje Republike Srpske kao srpskog entiteta pitam se zašto ne bi bila legitimna težnja Hrvata za svojim entitetom”, kazao je Hini Šerić.

On smatra da je osuđujuća presuda bila neminovna, čim je sud ocijenio da su svi bili uključeni u udruženi zločinački pothvat.

Visinu izrečenih kazni nije želio komentirati. “Teško mi je to komentirati jer nisam dovoljno upoznat sa samim predmetom i iznesenim dokazima, no sud se očigledno rukovodio zapovjednom odgovornošću optuženika te njihovim propustom nečinjenja, odnosno nesprječavanja i nesankcioniranja pojedinačnih zločina koje nitko ne negira”, ustvrdio je Šerić, čiji je branjenik Martinović bio osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994. Nakon odslužene dvije trećine kazne lani je pušten iz talijanskog zatvora, kao i njegov zapovjednik Mladen Naletilić Tuta.

Dok je u optužnici početak pothvata 18. studeni 1991. kada je proglašena Hrvatska zajednica Herceg Bosna u presudi je zaključeno da je udruženi pothvat počeo bitno kasnije – sredinom siječnja 1993. kada je, slijedom Vance-Owenovog plana kojim je podijeljena BiH u 10 provincija, izdan ultimatum Armiji BiH da se u ‘hrvatskim’ provincijama potčini HVO-u.

Kovačić dodaje kako je pravilo kontinentalnog prava da se u presudi prihvaća optužnica onako kako je postavljena, a u ovom se slučaju dogodilo da su suci modificirali postavke optužnice.

“Zločinački pothvat može postojati ili onako kako je postavljen u optužnici ili ga nema”, pojašnjava Kovačić.

Karnavas: Ova presuda optužnica je protiv Hrvatske

Branitelj bivšeg predsjednika vlade Herceg-Bosne Jadranka Prlića, Michael Karnavas, ocijenio je u Haagu kako presuda kojom je utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom predstavlja optužnicu protiv Hrvatske.

“Ukoliko ne uspijemo u žalbenom postupku Hrvatska bi se mogla suočiti s tužbom BiH pred Međunarodnim sudom pravde. Ovo je optužnica protiv Hrvatske koliko se god željeli distancirati od Franje Tuđmana i Gojka Šuška”, kazao je Karnavas.

On je ocijenio nesretnim što Hrvatska ovom predmetu “nije pristupila ozbiljno”.

Kazao je kako u žalbenoj fazi postupka “ne očekuje ništa” od Hrvatske, apostrofirajući pri tom hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića koji je kao jedan od prvih koraka otišao u BiH i ispričao se za zločine.

Samu presudu ocijenio je šokantnom.

“Šokantno. Kao da nisu čuli ništa od dokaza koje je obrana izvodila. Kao da su odluku donijeli već nakon čitanja optužnice. Pitamo se što smo radili osam mjeseci s toliko svjedoka”, dodao je.

Najavio je da će se žaliti na presudu te da će Prlićeva obrana dovesti u pitanje sve što može i da će u tome biti agresivna.

Jadranka Kosor: Ništa još nije gotovo

Bivša premijerka Jadranka Kosor uvjerena je da se haška presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata može promijeniti u drugom stupnju i da “još ništa nije gotovo”.

“Ništa nije gotovo dok nije izrečena pravomoćna presuda. Moje mišljenje je da treba uložiti sav napor u žalbenom postupku da se i ova konotacija udruženog zločinačkog pothvata, ali i mnoge druge sruše na drugome stupnju”, rekla je Kosor novinarima, nakon domjenka u prigodi Dana Hrvatskog sabora, 30. svibnja.

Smatra da bi jedan od mogućih argumenata za pobijanje presude mogao biti sporazum predsjednika Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića o vojnoj suradnji.

Pupovac: Presuda je očekivana

Za Milorada Pupovca presuda šestorici bila je očekivana.

“Nema nikakve sumnje da će presuda pomoći u osvješćivanju društva po pitanju odnosa BiH i Hrvatske tijekom 90-tih. U presudi i osnovnim činjenicama nema ničega što već nismo čuli u javnosti i to od najistaknutijih ljudi”, rekao je Pupovac.

Naglasio je da je hrvatska politika nakon 2000. “činila sve da to naslijeđe ukloni iz popudbine” .

“Očekujem da će neke političke grupe za ovu presudu pokušati okriviti aktualnu vladu, ali sigurno je da je za nju odgovorna politika iz 90-ih”, dodao je Pupovac.

Bandić: Kazne su drastične i sramotne

Na domjenku je bio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, za kojega su izrečene kazne “drastične i sramotne”, ali da još ništa nije konačno.

“I Blaškić je bio osuđen, i Gotovina i Markač, a na kraju je pravda pobijedila. Uvjeren sam da će i ovaj put pravda pobijediti, da će naši pravnici u žalbenom roku to pobiti i da će oni izići kao istinski heroji. Budimo strpljivi, mudri i odmjereni i sigurno ćemo pobijediti”, rekao je Bandić.

Lučić: Presuda nije neočekivana

Povjesničar Ivo Lučić izjavio je kako današnja haaška presuda šestorici bosanskohercogovačkih Hrvata nije bila neočekivana jer dva od tri suca uopće nisu vodila računa o dokazima, dok analitičar Žarko Puhovski smatra kako ona pokazuje strašne činjenice koje su se tada događale s kojima se Hrvati moraju suočiti.

»Presuda nije bila neočekivana, jer dva od od tri suca Sudskoga vijeća uopće nisu uopće vodili računa o dokazima pa su već unaprijed donijeli presudu«, rekao je Hini povjesničar Lučić s Hrvatskoga instituta za povijest.

Ocijenio je kako izdvojeno mišljenje predsjednika Sudskoga vijeća francuskoga suca Jeana Claudea Antonettija pokazuje da je on jedini ušao u bit problema.Lučić smatra kako upravo to ostavlja nadu u povoljan ishod drugostupanjske presude.

Puhovski: ona pokazuje »strašne činjenice«

Politički analitičar Žarko Puhovski rekao je da je haaška presuda pokazala strašne činjenice koje su se tada događale, a s kojima se Hrvati moraju suočiti i koje se ne smiju zaboraviti.

S obzirom na dosadašnju praksu ne zna se hoće li te vrlo oštre kazne biti potvrđene u žalbenom postupku, no u međuvremenu Hrvatska treba živjeti s presudom zbog vojne intervencije u susjednu državu i time da je projekt Herceg-Bosne osuđen kao projekt nastao na zločinu, ocijenio je.

Puhovski smatra da je važno što je presuda donesena nakon što je njemački Bundestag ratificirao hrvatski pristupni ugovor s Europskom unijom. »Suprotno očekivanjima da će Njemačka najviše poduprijeti ulazak Hrvatske EU, upravo je iz nje dolazilo najviše otpora i kritika, a vjerojatno bi sada Bundestag teže i neugodnije donio tu odluku«, dodao je.

Inicijativa mladih za ljudska prava: Pozivamo izvršnu vlast u Hrvatskoj da preuzme odgovornost

Inicijativa mladih za ljudska prava smatra da je presuda, iako nepravomoćna, još jedan u nizu nedvojbenih pokazatelja odgovornosti Republike Hrvatske za brojne zločine počinjene nad nehrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1994. godine.

»Pozivamo izvršnu vlast u Hrvatskoj da preuzme odgovornost za politiku koja je dovela do zločina i poduzme konkretne i iskrene korake ka priznavanju žrtava tih zločina«, priopćila je Inicijativa.

Josipović: Hrvatska i BiH trebaju se okrenuti budućnosti

Predsjednici države i Sabora Ivo Josipović i Josip Leko nisu danas željeli komentirati hašku presudu šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, jer je riječ o prvostupanjskoj presudi, no poručili su kako se Hrvatska i BiH trebaju okrenuti budućnosti i nastaviti dobrosusjedsku suradnju.

“Kao prvo, kad slušam takvu presudu, prvo čega se sjetim su žrtve. Moja sjećanja, moja sućut je usmjerena prema žrtvama i njihovim obiteljima, kao i u drugim slučajevima strašnih zločina koji su se događali na području bivše Jugoslavije”, rekao je Josipović novinarima u Saboru.

Ustvrdio je da su odnosi Hrvatske i BiH u vrijeme rata “ambivalentne naravi”.

“Ja sam o, po mom sudu, nekim pogreškama Hrvatske politike govorio na parlamentarnoj skupštini BiH, ali danas je vrijeme kada se okrećemo budućnosti. Hrvatska i BiH-a vrlo dobro surađuju, imamo zajedničku europsku budućost i ono što je bilo u prošlosti nas ne smije opterećivati”, poručio je Josipović.

Leko: Haški sud treba poštovati, “sviđale nam se njegove odluke ili ne”

Josip Leko naglasio je da Haški sud treba poštovati, “sviđale nam se njegove odluke ili ne”, ali i podsjetio da dosadašnja haška iskustva upućuju da presuda u drugom stupnju može biti bitno drugačija.

“Hrvatska tu ima principijelan stav da sve zločine treba kazniti bez obzira s koje su strane učinjeni. Nadam se da Hrvatska i BiH imaju u vidu svoju budućnost i viziju budućnosti i to u EU i da će nastaviti s dobrosusjedskom politikom i suradnjom kako bi oba društva i obje zemlje imale prosperitet i napredak u svim političkim i ekonomskim ciljevima”, dodao je.

Mišetić: prvostupanjsku presudu ne treba dramatizirati

Luka Mišetić, odvjetnik generala Ante Gotovine oslobođenog nakon žalbenog postupka pred Haškim sudom, ocijenio je da današnju presudu Hrvatima iz BiH ne treba dramatizirati, s obzirom na ranija iskustva prema kojima se prvostupanjske presude mogu drastično izmijeniti.»Ono što se čini katastrofalnim u prvom stupnju potpuno se može izmijeniti u drugom stupnju. Sada je trenutak da se okrivljenici i njihovi odvjetnici pripreme za dugu borbu pred žalbenim vijećem«, izjavio je Mišetić Hini, dodajući da mu je presudu teško komentirati jer ju nije proučio u cijelosti.Ipak, ustvrdio je da iz današnje presude proizlazi kako je jedino Hrvatska izvršila agresiju na BiH, jer do sada za zločine u toj zemlji nije osuđen niti jedan srbijanski dužnosnik.»Koliko mi je poznato ne postoji presuda Tribunala u kojoj piše da su Slobodan Milošević ili vodstvo iz Beograda bili na čelu udruženog zločinačkog pothvata. No, to se može promijeniti već sutra kada će se izreći prvostupanjska presuda Stanišiću i Simatoviću«, rekao je Mišetić.Za bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Jovicu Stanišića i bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB-a Franka Simatovića tužiteljstvo je zbog zločina u Hrvatskoj i BiH zatražilo doživotni zatvor, navodeći ih kao ključne pripadnike udruženog zločinačkog pothvata.»Ako kojim slučajem prvostupanjsko vijeće sutra proglasi da u njihovom slučaju nije postojao udruženi zločinački pothvat u koji je bilo uključeno vodstvo Srbije imat ćemo perverziju u kojoj će jedino Hrvatska biti kriva«, zaključio je Mišetić.Osvrčući se na visinu kazni bivšim čelnicima Herceg-Bosne, osuđenima na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima 1993. i 1994. u hrvatsko-muslimanskom sukobu, Mišetić je kazao da su one »logične ako se tvrdi da im je dokazana krivnja«. »Kazne nisu toliko drastične s obzirom na težak činjenično pravni opis«, zaključio je Mišetić. 

Teršelič: suočiti se s počinjenim zločinima

Voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič ocijenila je danas kako činjenice o zločinima koje se nalaze u današnjoj presudi šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata stavljaju pred nas obavezu suočavanja s počinjenim zločinima.Presuda govori o vrlo teškim zločinima i mislim da je sada obaveza javnosti u BiH i Hrvatskoj, društva i vladinih institucija, raspraviti što sve stoji u presudi jer je u njoj priznata patnja onih koji su ubijeni, koji su bili zatočeni u logorima i bili žrtve torture ili su prognani, rekla je Teršelič na konferenciji za novinare.Dodala je kako je vrlo važno distancirati se od pogrešne politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u BiH, a na što su, kako je rekla, upozoravali i mediji i organizacije za ljudska prava i to onda kad su zločini počinjeni. »Od toga se distancirao Stipe Mesić i drugi političari koji nisu bili za takvu politiku u BiH, a treba se podsjetiti da je i Sabor priznao Bosnu i Hercegovinu«, rekla je.Istaknula je kako se »suočiti s ovim mračnim stranicama povijesti, koja je povijest BiH ali je i povijest Hrvatske«. 

Kazala je da je prvostupanjska presuda jasno govori o tragičnoj posebnosti hrvatske politike između 1991. i 1994. gdje su tadašnji predsjednik Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i drugi zapravo radili na prekrajanju granica BiH i Hrvatske, što je imalo posljedice u ubijenim, zatočenim, prognanim, deložiranim i i silovanim ljudima.

Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP) Zoran Pusić istaknuo je da što se tiče konkretnih ljudi koji su dobili prilično velike kazne, treba pričekati žalbeni postupak i vidjeti što će se dogoditi.

Rekao je da je jednog od osuđenih Jadranka Prlića prije dva ili tri mjeseca sreo na skijanju na Sljemenu te da je osjetio simpatiju s obzirom na mjesto gdje su se sreli i da se sjetio kovanice »banalnost zločina«, »banalnost zla«. »Možda on zbilja nije kriv, ali nažalost presuda ni jednog suda ne može promijeniti zločine koji su se nesumnjivo dogodili. I to je ono s čime se naša javnost treba suočiti i prvi korak u liječenju toga je doza samokritičnosti prema politici Hrvatske iz toga doba«, ustvrdio je Pusić.

Ocijenio je da u povijesti svake zemlje ima tamnih strana, ali za budućnost je bitno se te tamne strane na vrijeme priznaju i obračuna se s njima kako se nikad ne bi ponovile.

Marko Sjekavica iz GOLJP-a ukazao je na dio iz presude koji govori o odnosu između Republike Hrvatske i Herceg Bosne. »U činjeničnom opisu presude utvrđeno je da je hrvatska politika bila ta koja je utjecala na vojne i političke strukture Herceg Bosne, da ih je pomagala i vojno i financijski i da se zapravo radilo o jedinstvenoj politici Zagreba i struktura Herceg Bosne«, rekao je.  

HDSSB zabrinut zbog presuda

Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje izražava žaljenje i zabrinutost zbog izrečenih presuda na dugogodišnju robiju protiv šest čelnika Herceg Bosne kojima su proglašeni krivi za udruženi zločinački poduhvat, priopćio je danas Vladimir Šišljagić, predsjednik HDSSB-a.Šišljagić u priopćenju navodi da je »Hrvatska vodila obrambeni Domovinski rat, a nije planirala niti sudjelovala u tzv. udruženom zločinačkom poduhvatu za razliku od cijelog državnog i vojnog vrha bivše Jugoslavije koje je pod utjecajem velikosrpske politike Slobodana Miloševića predvodilo ratne strahote u svim republikama bivše države«.HDSSB smatra da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu ovom presudom opet pokušava nemetnuti tezu o Franji Tuđmanu kao osobi koja je planirala nekakvu »Veliku Hrvatsku«. U priopćenju se dodaje da je »Franjo Tuđman i cijeli tadašnji državni i vojni vrh Hrvatske imao samo jedan cilj – slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku«, te da niti jedan visoki dužnosnik Republike Hrvatske »posebice prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, nije imao pretenzije na teritorij susjednih država«.Šišljagić ističe kako HDSSB smatra da je riječ »o politički montiranoj presudi koja je donesena kako bi se umirilo nezadovoljstvo Republike Srbije, uzrokovano oslobađajućim presudama hrvatskim generalilma Anti Gotovini i Mladenu Markaču, a kasnije i bivšem kosovskom premijeru Haradinaju«.HDSSB izražava uvjerenje da će presude Prliću, Stojiću, Praljku, Ćoriću i Pušiću, kojima su osuđeni ukupno na 111 godina biti osporene, te da će biti oslobođeni u drugostupanjskom postupku.Od hrvatske Vlade i svih hrvatskih institucija HDSSB očekuje da se stave na raspolaganje osuđenoj šestorci kako bi u žalbenom postupku dokazali svoju nevinost, navodi Šišljagić. 

Derenčinović: Problematično utvrđenje udruženog zločinačkog pothvata

Haški sud (ICTY) je u prvostupanjskoj presudi šestorici bivših čelnika Hrvata u BiH dao problematično utvrđenje postojanja udruženog zločinačkog pothvata (UZP) kao oblika kaznene odgovornosti za zločine počinjene protiv muslimana na području Herceg-Bosne 1993-94., posebno kod kategorije proširenog zločinačkog pothvata koja je najslabija točka presude, na što treba obratiti posebnu pozornost u žalbenom postupku, ocijenio je u srijedu profesor Davor Derenčinović, s katedre Kaznenog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje se terete optuženi, konkretno zločini iz 21 od 26 točaka optužnice, počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.

Šest bivših čelnika Herceg-Bosne osuđeno je u srijedu pred ICTY-em na ukupno 111 godina zatvora, u rasponu od 10 do 25 godina.

»Udruženi zločinački pothvat ovdje je utvrđen u njegova oba oblika, prvi oblik u kojem je većina članova Vijeća utvrdila da su optuženici bili sudionici i imali namjeru zločina koje su počinili, premda nije nigdje izričito navedeno da su oni osobno počinili te zločine i da su ih zapovjedili već da su ohrabrivali, podržavali itd. Ali ono što je posebice problematično i čemu treba posvetiti posebnu pozornost u žalbenom postupku je treća kategorija UZP-a, tzv. prošireni zločinački pothvat u kojem se radilo o tome da oni nisu dijelili s neposrednim počiniteljima namjeru tih djela ali su ih mogli očekivati, dakle bili su svjesni rizika da se ti zločini mogu dogoditi«, izjavio je Derenčinović u telefonskom razgovoru za Hinu.

On je ocijenio kako je »upravo to najslabija točka presude« donesene preglasavanjem uz drugačije mišljenje predsjedavajućeg Vijeća, francuskog suca Antonettija.

»To je vrlo relevantno, s obzirom da se ovdje radi o namjernim kaznenim djelima, a vi zapravo optuženicima uračunavate odgovornost na temelju nečega što su mogli predvidjeti što je u kaznenom pravu odgovornost za nehajni oblik krivnje. Vi kroz taj oblik odgovornosti reducirate na neki način i elemente tih teških zločina, kao što su progon i deportacije«.

Ocijenivši da su izrečene kazne na prvi dojam dosta visoke, on je kazao kako u usporedbi s presudama u predmetu Kordić-Čerkez, 25-godišnja kazna za prvooptuženog bivšeg premijera HR Herceg-Bosne Jadranka Prlića u ovom postupku i nije u konačnici previsoka.

Ova je presuda jednim dijelom naslijeđe hipoteke svega onoga što je utvrđeno u postupku protiv Daria Kordića, dodao je.

Jedan od razloga zašto po njegovim riječima kazne nisu veće je taj da Vijeće očigledno u ocjeni činjenica i u pogledu primjene oblika kaznene odgovornosti nije bilo jednoglasno.

»Ono što je posebno važno i o čemu treba voditi računa u žalbenom postupku jest da je Antonetti dao izdvojeno mišljenje. Očito on nije uvjeren na temelju svih izvedenih dokaza tijekom postupka da su optuženici bili članovi udruženog zločinačkog pothvata. To dobrim dijelom objašnjava i nešto reducirane kazne ali dovodi u pitanje i ostale činjenice koje je utvrdila ostala većina članova Vijeća i to u ovom dijelu koje se odnose na uključenost tadašnjeg vojnog i političkog vrha Republike Hrvatske u zločine počinjene u BiH«, istakao je Derenčinović.

Naglasio je da je riječ o prvostupanjskoj presudi te da je u dosadašnjoj praksi koncept udruženog zločinačkog pothvata u više haških postupaka pao na Žalbenom vijeću, uključujući u predmetu Gotovina-Markač i predmetu Perišić.

Oslobađajuća presuda u postupku Gotovina-Markač i postupku protiv Perišića je zorno pokazala da se u konačnici nepravomoćne i pravomoćne presude, odnosno odluka Žalbenog vijeća, ne moraju podudarati, kako u ocjeni činjenica tako i u odluci o odgovornosti optuženika, kazao je.

 Prof. Derenčinović drži kako je potrebno mobilizirati cjelokupni potencijal da se u žalbenom postupku ospore određene kvalifikacije koje nisu povoljne za RH, jer tu se radi o povijesnim činjenicama.

»Ima još dosta manevarskog prostora s obzirom na izdvojeno mišljenje i s obzirom na određene slabosti u pogledu utvrđenja određenih činjenica i njihovog povezivanja s funkcijama koje su optuženici obnašali u to vrijeme, kao i u pogledu određene konfuzije u pogledu odgovornosti, jer se miješaju elementi zapovjedne odgovornosti i UZP-a. Na te pravne kvalifikacije treba odgovoriti na određeni način i vjerujem da bi onda i konačni ishod tog postupka mogao biti nešto drugačiji«, rekao je.

Na traženje da komentira izjave dijela odvjetnika optužene šestorke, kako se Hrvatska u njihovom postupku držala po strani te da nisu dobili pomoć u pobijanju navoda optužnice, posebno vezanih uz udruženi zločinački pothvat, Derenčinović je kazao kako je u žalbenom postupku potreban veći angažman da bi se osporile za Hrvatsku nepovoljne kvalifikacije iz presude.  

»Vlada je u jednom trenutku ukinula haški savjet, tzv. savjet za pripremu prijatelja suda. To nije dobro, jer premda je RH bila odbijena kao prijateljica suda u postupku Gotovina-Markač smatramo da su oni materijali koje je taj savjet producirao kasnije korišteni u obrani generala i meni je žao da se s istom pozornošću nije nastupilo i prema optuženoj šestorki iz BiH«, rekao je.

Zaključio je kako sada postoji prilika jer kvalifikacije iz presude nisu tako dramatične, nema govora o agresiji već o međunarodnom oružanom sukobu, ali kvalifikacije da je tadašnji vojni i politički vrh RH sudjelovao u određenim dogovorima koji su po mišljenju vijeća doveli do počinjenja zločina, jesu nešto što bi trebalo mobilizirati vladu na osmišljavanju strategije kojom će osporiti pravne kvalifikacije nepovoljne za Hrvatsku.

Za SDA presuda očekivana, HDZ 1990. negoduje

Stranka demokratske akcije Bosne i Hercegovine (SDA) ocijenila je u srijedu očekivanom presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) bivšim političkim i vojnim dužnosnicima Herceg-Bosne dok su u HDZ 1990. nezadovoljni njezinim sadržajem a posebice kvalifikacijama o ulozi Hrvatske.»Presuda je očekivana za sve objektivne promatrače i analitičare događaja iz toga razdoblja. Ona predstavlja djelomičnu satisfakciju za žrtve jer izgubljene živote i zdravlje ne može vratiti nikakva kazna«, stoji u priopćenju dostavljenom medijima iz središnjice SDA u Sarajevu.Iz Hrvatske demokratske zajednice 1990. (HDZ 1990) istodobno je priopćeno kako kvalifikacija iz optužnice o »udruženom zločinačkom pothvatu« nije utemeljena jer zločinačkog pothvata nije ni bilo.Iz HDZ 1990. ističu kako su uvjereni da političko i vojno vodstvo Herceg-Bosne ni Hrvatskoga vijeća obrane nije planiralo ratne zločine, nije osmislilo udruženi zločinački pothvat, a još manje da je sudjelovalo u njemu i provodilo ga.»Mi znamo i da smo zajedno s mnogim drugima krenuli u obranu života i prostora u BiH, same BiH i njezine nezavisnosti«, stoji u priopćenju uz podsjećanje kako su Hrvati i Bošnjaci imali pomoć iz Hrvatske koja je i omogućila obranu i opstanak BiH.»Stoga, odbacujemo kvalifikaciju o agresiji Republike Hrvatske na BiH a objektivnom promatraču, a i sudionicima u ratnim događajima, jasno je da bez pomoći Hrvatske obrana BiH ne bi bila moguća«, stoji u priopćenju.Iz HDZ 1990. se nadaju kako će drugostupanjska presuda biti pravičnija i sukladna činjenicama.

Izetbegović: Presuda potvrdila postojanje zločinačkog pothvata

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović u srijedu je pozdravio presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u slučaju »Prlić i ostali« uz ocjenu kako je to »pobjeda pravde i istine na koju su žrtve predugo čekale«.U pisanoj izjavi, koja je iz Izetbegovićeva ureda dostavljena Hini u Sarajevu, stoji kako je ova presuda »definitivno potvrdila bjelodanu istinu: projekat stvaranja hrvatskog entiteta na teritoriji BiH bio je zločinački pothvat«.»Toga posebice trebaju biti svjesni oni koji danas maštaju o oživljavanju tog projekta, zagovarajući treći entitet s hrvatskom većinom u BiH«, izjavio je Izetbegović. Bošnjački član Predsjedništva BiH, koji se zajedno s ostalom dvojicom članova nalazi u službenom posjetu Francuskoj, u izjavi ističe kako presuda obavezuje današnju Hrvatsku da se do kraja suoči s vlastitom odgovornošću za stradanja i užasne patnje koje su građani BiH pretrpjeli zbog politike Franje Tuđmana. »To je najbolji put da nastavimo dobrosusjedsku suradnju i okrenemo se zajedničkoj europskoj budućnosti«, izjavio je Izetbegović. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio je u srijedu prvostupanjskom presudom šestoricu bivših vojnih i političkih čelnika Herceg-Bosne za zločine nad muslimanima 1993-94. na dugogodišnje zatvorske kazne te da je utvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata u kojemu su sudjelovali i hrvatski čelnici uključujući i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. 

Srbijanski tužitelj Vukčević: Dokazan zločinački pothvat

Srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević ocijenio je u srijedu značajnim što je Tužiteljstvo Haaškog suda (ICTY) u nepravomoćnoj presudi čelnicima Herceg Bosne dokazalo da se na dijelovima BiH provodio udruženi zločinački pothvat (UZP), čiji je cilj bio uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i drugih nehrvata te da je ICTY ustanovio da su u UZP sudjelovali i hrvatski čelnici Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko.

»Značajno je što je sud, pored sudioništva optuženih, našao da su u navedenom pothvatu sudjelovali i dali svoj doprinos Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. Sud je faktički našao i da su oni dijelili kriminalni cilj i posjedovali kriminalnu namjeru iseljenja nehrvata s područja Herceg Bosne činjenjem zločina«, ocijenio je u pisanoj izjavi za Hinu Vukčević.

On je ocijenio logičnim što je ICTY »našao da su među sudionicima UZP, među ostalima, bili i pripadnici oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske«, dovodeći to u vezu sa sudioništvom u UZP tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske.

Vukčević drži i da je takav zaključak Suda »doveo do još jednog pravno interesantnog zaključka sudskog vijeća da je oružani sukob između HVO i Armije BiH bio po svom karakteru međunarodni sukob«.

»Sukob između BiH i Hrvatske, premda ne prvi put, zbog važećih pravnih standarda, ocijenjen je kao međunarodni, prvo jer je nađeno da su oružane snage Republike Hrvatske bile prisutne i sudjelovale u sukobima u BiH, a zatim i jer se snage bosanskih Hrvata (HVO i HZHB) mogu smatrati agentima Hrvatske u pogledu počinjenih zločina koji su djelovali u ime Hrvatske«, naveo je u pisanoj izjavi Vukčević.Srbijanski tužitelj drži i da ova presuda »u većoj mjeri nego što je to slučaj s ranijim presudama, identificira pojedinačne zločine koji su počinjeni na teritoriju tzv. Herceg Bosne«, uz ocjenu kako to »daje osnovu da se pored optuženih, koji su visoke razine, radi na utvrđivanju odgovornosti nižih i neposrednih počinitelja«. 

Haaški sud (ICTY) zaključio je u srijedu da su šestorica bivših političkih i vojnih čelnika Hrvata u BiH, zajedno s političkim i vojnim vodstvom Hrvatske, bili članovi udruženog zločinačkog pothvata (UZP) čiji je krajnji cilj bila uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripojenje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda. Prema mišljenju većine sudaca, taj je entitet trebalo ili pripojiti Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH ili bi on postao neovisna država unutar BiH, koja bi bila tijesno povezana s Hrvatskom.

Jurčević: Ključna razilaženja u sudskom vijeću; Nazor: Zločini su neprihvatljivi

Povjesničar Josip Jurčević smatra kako su u donošenju današnje presude bila važna razilaženja u sudskom vijeću još tijekom sudske rasprave, a i više tijekom neuobičajeno duga čekanja na izricanje prvostupanjske presude, jer sudac Jean-Claude Antonetti nije želio udovoljiti protupravnim interesima i zahtjevima nekih interesnih skupina, za razliku od druge dvojice sudaca.Ta se razlika očitovala, ističe Jurčević, i u odlukama sudskoga vijeće koje su donošene glede privremene slobode i ponovnoga pritvaranja generala Praljka, a povezane su s financijskim i drugim udarima na generala Praljka od strane državnih institucija RH i haškoga tužiteljstva.Jurčević napominje kako su suca Antonettija u tim odlukama redovito nadglasavala druga dvojica sudaca članova vijeća.Na tome tragu je donesena i prvostupanjska presuda, čime su, kako smatra Jurčevićev, hrvatska država i hrvatsko društvo doživjeli najteži udar od zagovornika hrvatske krivnje.Zato, ističe Jurčević, krhke nade i daljnje strepnja treba polagati u žalbeni postupak, premda će i on, kako je rekao, biti rezultat političke trgovine. Prvostupanjskom presudom je uspostavljena ravnoteža krivnje, ustvrdio je dodavši kako će i drugostupanjska presuda znatno ovisiti o interesima politike.Ocijenio i kako sudsko vijeće nije prihvatilo brojne čvrste činjenice te se priklonilo »nelogičnim tužiteljskim spekulacijama o navodnom udruženom zločinačkom pothvatu koje, bez obzira na činjenice, zastupaju upravo krugovi moćnih protuhrvatskih interesa u Hrvatskoj i izvan nje«.Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata Ante Nazor izrazio je sućut obiteljima svih žrtava koje su stradale u hrvatsko-bošnjačko (muslimanskom) sukobu i žaljenje svima kojima su pripadnici hrvatskih snaga nanijeli bol.Istaknuo je kako je mučno bilo slušati nabrajanje navedenih zlodjela, dodavši kako u tom smislu treba prihvatiti poruku da su zločini neprihvatljivi, a koju uostalom, nitko od osuđenih nije ni doveo u pitanje.Nazor smatra kako je upitno jesu li za te zločine odgovorni ljudi koji su današnjom prvostupanjskom presudom osuđeni. »General Praljak optužen je za zlostavljanje Bošnjaka-muslimana u Prozoru, a dokumenti govore suprotno«, rekao je Nazor dodavši kako mu je zato neprihvatljiv pojam zapovjedne odgovornosti, jer je prilično rastezljiv i dovodi do nepravde na način da za zlodjela drugih odgovaraju osobe koje su bile u nekoj zapovjednoj liniji, a niti su počinile zločin, niti su ga mogle spriječiti.Po Nazorovim riječima današnja presuda nikako nije individualizacija krivnje, na kojoj navodno inzistira haški sud, nego, kako je ustvrdio, osuda političkoga i vojnog vrha Herceg-Bosne, ali i Hrvatske za »udruženi zločinački pothvat« protiv BiH, što je u suprotnosti s povjesnim činjenicama.Ocijenio je kako je nakon 1991., hrvatsko-bošnjački (muslimanski) sukob u BiH najveća tragedija za Hrvatsku i Hrvate u Domovinskom ratu (dakako, i za Bošnjake-muslimane) te izrazio iskreno žaljenje što je do njega došlo.Izrazivši sućut s obiteljima svih žrtava toga sukoba, Nazor je dodao kako se samo potpunim informacijama i cjelovitim pristupom neki povijesni proces može prikazati objektivno. Nasuprot tvrdnji iznesenoj u presudi Haškog suda, koja, smatra Nazor, svojom jednostranošću definitivno ne pridonosi objektivnom prikazu povijesnoga procesa, činjenice jasno kažu da Hrvatska nije počinila agresiju na BiH, niti je provela »udruženi zločinački pothvat«, nego je samo reagirala na događaje u BiH, koje hrvatsko vodstvo nije moglo ignorirati.Podsjeća kako hrvatsko vodstvo nije moglo ignorirati velikosrpsku agresiju u travnju 1992., a potom i bošnjačko (muslimansko) – hrvatski sukob u BiH, za koji Hrvatska nije odgovorna, a koji je, kako tvrdi, prijetio istrebljenjem Hrvata s područja na kojima su stoljećima živjeli kao jedan od tri konstitutivna naroda BiH.»U tom smislu mogu reći da me sram zbog zlodjela koje su pojedini pripadnici ili skupine hrvatskih snaga počinili nad pripadnicima drugih naroda u BiH, ali da sam ponosan na ogroman dio svojih sunarodnjaka koji je u ratu časno branio svoj dom i zapovijedao hrvatskim snagama te pomogao Bošnjacima-muslimanima u najtežim trenucima velikosrpske agresije na BiH kao i za vrijeme Bošnjačko (muslimansko)-hrvatskog sukoba u BiH«, izjavio je Nazor podsjetivši kako ta pomoć Bošnjacima– muslimanima ne bi bila moguća bez podrške tadašnjeg vodstva Republike Hrvatske i ukupne hrvatske politike, čije su glavne smjernice bile stvaranje samostalne Republike Hrvatske te priznavanje BiH kao samostalne države (ali izvan granica neke nove Jugoslavije) i opstojnost Hrvata na svojoj djedovini u BiH. 