“Ovo je kuća i za moje kritičare. Ako niste primijetili jednu stvar da u ovim danima povišenih tonova nije se govorilo ni o 1941. ili 1945. teme su bile žestoke, ali aktualne. Ovo nije planirani odmak, meni nije u interesu da se s bilo kim svađam. Treba još dosta stvari reći, ali ja nisam u kampanji, moj mandat je počeo i već sam jako dugo sam u politici i pročitana sam knjiga, u pozitivnom ili manje pozitivnom smislu.

Ako sam 15 godina imao određeni gard i vrijednosti koje su vrlo jasno iscrtane u nijansama, ali teškim bojama, onda se ništa nije promjenilo ni u ova dva tjedna.

Opet po medijima

Na pitanje zašto je prozvao medije kazao je:

“Taj gospodin Puhovski je vaš kućni komentator. Kada je netko predstavljen kao odvjetnik, neurokirig to je vrlo jasno, kad netkom dajete tako mistični status, a da govori o društvu i problemima, moralu i etici, radi se o jednoj nedostojnoj osobi.

Ja sam se obratio vlasnicima i urednicima. Oni koji pišu u Indeksu nisu novinari, bit novinar je nekad bio kompliment, danas je svatko tko ima platformu za galamu novinar, to nije istina.”

Ljudi će procijeniti zašto su me izabrali, svi jako znaju tko sam. Ja nisam došao iz nepoznatog pravca, svi znaju tko sam, a isto tako to nije lustracija. Nemojmo mješati stvari, to se odnosi na suradnju s tajnim službama, to je jako toksična ideja koja nije u Hrvatskoj zaživjela, jer onda pola nekadašnjih vlada ne bi moglo raditi u javnom prostoru, jer su mnogi bili kontaminirani pritiskom pritiskom Udbe da s njime surađuje. To su javne stvari. Ljudi naprosto moraju znati biografiju toga čovjeka.

Da, za njegovo svjedočenje na Haaškom tribunalu na koje ga uopće nije dovela nikakva Udba ili tužiteljstvo jugoslavensko, u Haag je otišao sam i tamo svjedočio na način koji je za Hrvatsku mogao biti fatalan. Uopće nije trebao ići.

Ja imam deset argumenata, a on kućni komentator, koji se očituje o svemu, a radi o osobi koja naprosto kontaminirana. A jedini način da se ja obranim je moja riječ”, rekao je Milanović za RTL.

Tko to tamo laže

Na pitanje laže li premijer Plenković kad kaže da nije znao i nije trebao znati za istragu u aferi Janaf rekao je:

“To je jako loše ako netko tu vrstu zablude pokušava prodati hrvatskim ljudima. Tko treba znati? Pa valjda postoji neka centralna točka povjerenja u izvršnom sustavu, valjda je to premijer. Što ako premijer treba nekog državnog odvjetnika predložiti za glavnog državnog odvjetnika? A ta osoba je pod tajnom istragom?

Tko će to premijeru reći? Ili će se čekati da premijer izblamira sebe, stranku, državu, da bi saznao da je osoba njemu došla na razgovor u lisicama. Razumijete li apsurdnost te situacije?

SOA s tim nema veze. SOA ne provodi kaznene postupke. Ne petlja se u to, nema tu vrstu informacije, može doći do nje doći teoretski, nekim operativnim radom sa strane, ona u tome ne sudjeluje. Jesam li jasan?

Plenkovića je trebao upozoriti ministar unutarnjih poslova, odnosno ravnatelj policije koji je to znao u realnom vremenu cijelo vrijeme.

Oni nisu reagirali. To je nesnalaženje, jednako kao u slučaju afere Borg, kada je grupa privatnika pisala zakon kojim se uzima imovina jednom poduzetniku u čiju sudbinu, lik i djelo ne želim ulaziti – tu je Plenković bio novi premijer koji se nije snalazio. Onda su mu digli osobnu tajnicu u aferi Dnevnica, u kojoj je optužen i moj bivši predsjednik ureda.

Ta afera je došla u javnost sasvim slučajno, nije bila predmet tajne istrage nego naprosto toga što su novinari čitali izvješća državne revizije, nekome je zapelo za oko, nije moralo nikada, što su neki ljudi išli na putovanja, nije bilo tajnog praćenja. G Saucha je završio u istražnom zatvoru u roku od nekoliko dana. Ali je Plenković štitio svoje suradnike, svoju tajnicu, a onda kad su i nju pokupili, jer je bilo jasno da tu nešto ne štima, onda je pozvao, g. Cvitana u svoj ured. Prvi puta u povijesti hrvatske države, tamo ga je postrojio i onda su imali presicu.

Na argument HDZ-a da to nisu učinili kad su otkrili što se događa kako bi pokazali da poštuju neovisnost pravosuđa, Milanović je kazao:

“Argument komunista kad su otimali ljudima imovinu je da provode više ideale socijalne pravde. Taj argument je uvreda zdravom razumu.

A to je ono za što se ja borim. Zdrav razum. Jer ja nemam kalkulacije, to nema „qui bono“? „Tko ima interes?“ Ja ne upravljam novcem. Mogu odgovoriti na svako pitanje, ali postoji granica, kad me netko pita kako to da imate 800.000 kuna ušteđevine, a plaća vam je bila 5000 kuna. A bio sam vlasnik trgovačkog društva koje kad plati porez na dobit i na prihod od kapitala isplaćuje dobit. Kako odgovoriti smireno na takvo pitanje?, kazao je predsjednik RH.

Slučaj Lozančić i “Klub”

Na pitanje je li i on trebao biti upozoren kada je odlazio u Klub i podsjeća li ova situacija da je premijer znao, na situaciju kada je bivša predsjednica navodno također upala u mjere što je rezultiralo smjenom predsjednikovog sadašnjeg savjetnika Lozančića koji je morao otići iz SOA-e, odgovorio je.

“U tom slučaju se radilo o nesporazumu. Nema šanse da bi Dragan Lozančić kojeg je kasnije Plenković angažirao u Vladi manipulirao s gospođom Kitarović, kojoj je, usput, bio na svadbi. Tu postoji i privatni odnos, koji ja nemam s tim ljudima. Naprosto je došlo do nesporazuma u kojem su neki ljudi napunili glavu predsjednici da joj se radilo nešto što se ne smije. Krivo. I to nije paralela jer je SOA imala tu informaciju. A sada je nije imala.

Razmišljam što bih ja učinio da sam premijer a na frustraciju ljudi koji pričaju potpune besmislice. Ja sam to sve prošao. Ja bih ga pozvao i rekao, pazi na to. Ja bih to napravio. Postoje točke uporišta povjerenja. Danas imate dželata hrvatskog pravosuđa, Vladimira Šeksa zvanog Kolega koji mrtav hladan kaže novinaru da sam ja davao naloge i upravljao istragom.

To je inače Plenkovićev mentor. Govorimo o Sovi. I novinar ga pita jeste li to čuli, jer nitko nije, ali Šeks mirno kaže, da ja sam to čuo. Kakvi su to ljudi? Oni koji svjedoče protiv sveučilištaraca, koji im pakiraju, koji odlaze u Haag, ne zato da bi rekli da su svjedoci ratnog zločina, koji je počinio Hrvat.

Ja bih svjedočio u tom slučaju i to što je počinitelj Hrvat ne bi bila zapreka da svjedočim. Ali se utališ i udružiš sa tužiteljstvom da im poslužiš da Hrvatskoj natovare najveću moguću bijedu. Ostaješ kući, praviš se lud, ne sudjeluješ, ne kolaboriraš. Ne mogu svi biti antifašisti, partizani ili ona druga stvar. Većina ljudi su domobrani i to je dobro, ali neki postoje egzibicionisti kojima vaša kuća daje poseban status. Biografija tog čovjeka je toksična. Etika i biografija su sve u politici…

Na pitanje zašto je bio u Klubu dok se ljude poziva da ostanu kući rekao je:

Ja sam predsjednik države. Nažalost nisam obični ljudi, volio bih da jesam, ali ja u toj situaciji moram i dalje raditi. Ja se tamo jedan jedini put nisam našao da bih kartao, pio ili družio se, da bih…

Bio sam tamo jednom ili dva puta. Jednom sa svojim ocem koji je sada pokojni na ručku na kojem je bio i gospodin Kovačević i još jedan prijatelj. To je to. Drugi puta s akademkinjom koja ima 90 godina.

Bio sam s načelnikom Glavnog stožera, to znate. Zato što je vila Weiss bila nakon potresa malo suspektna pa smo onda, to je jako zabavno…

Nije mi žao što sam tamo išao. Ja sam to prvi otvorio, nisam nikome ništa ‘priznao’. To je isto manipulacija da sam priznao. Ja moram tri puta novinaru govoriti, oprostite, ja nisam ništa priznao, ja sam rekao da sam bio tamo jer s time nemam problema.

Znam da su tamo dolazili i drugi ljudi koji nisu ni prostitutke ni kriminalci. Ajmo se mi malo ne vratiti nego zaorati po toj temi. Imamo zavjeru šutnje mojih kritičara na nevjerojatan rječnik koji neke osobe koriste u javnom prostoru, recimo gđa Dalija Orešković. I nikome ništa, dakle, to je dopušteno, kazao je Milanović.