Hrvatska nije riješila osiguranje liječnika od profesionalne odgovornosti što u nezgodnu situaciju dovodi i liječnike i bolnice, a pacijentima onemogućuje pravednu odštetu
Sud u Ljubljani dosudio je prošlog tjedna šestomjesečnu zatvorsku kaznu liječnici koja koja nije otišla na mjesto nesreće kako bi pomogla teško ozlijeđenom pacijentu koji je kasnije umro. To je prvi slučaj pravomoćne zatvorske kazne za zanemarivanje profesionalne dužnosti liječnika u Sloveniji. Za propuštanje pomoći životno ugroženom pacijentu tamošnji zakon predviđa do godine dana zatvora, a moguće je i oduzimanje liječničke licence.
Viši sud u Ljubljani potvrdio je prvostupanjsku kaznu i presudu prema kojoj je dežurna liječnica u Domu zdravlja Brežice kriva jer nije otišla na mjesto nesreće u kojoj je prije tri godine 55-godišnji radnik teško nastradao prilikom pada s električnog stupa pod naponom, nego je onamo poslala ambulantna kola s vozačem i medicinskim tehničarom. Sud je odbio njezinu obranu da je u vrijeme nesreće zbog manjka liječnika obavljala više dužnosti te istodobno imala hitan slučaj kolabiranja drugog pacijenta.
Na sličan su način, s jednoipolgodišnjom kaznom zatvora zbog nepružanja pravodobne pomoći, u Hrvatskoj prošle liječnica Dubravka Puljević i medicinska sestra Nevenka Turčinović, djelatnice križevačke Hitne pomoći. One su u listopadu 2005. godine odbile otići u kućni posjet djevojčici koja se gušila od astmatičnog napada, nakon čega je dijete umrlo. Županijski je sud, međutim, ukinuo bezuvjetnu zatvorsku kaznu, pa su umjesto toga obje dobile uvjetnu zatvorsku kaznu.
Iako im je kazna naknadno smanjena, ova su liječnica i sestra među rijetkim medicinarima u Hrvatskoj koji odgovaraju za svoje propuste na radnom mjestu.
Kao i u susjednoj Sloveniji, disciplinski postupci protiv liječnika vode se uglavnom preko liječničke komore i rijetko vode do kazni i oduzimanja licence. Postupci na sudu, koje mahom pokreću sami pacijenti ili njihova obitelj, dugotrajni su i iscrpljujući, često ovise o mišljenjima medicinskih vještaka koji će nerado kompromitirati vlastite kolege, pa je i ishod takvih postupaka nepovoljan za pacijente.
Osuđeni na neuspjeh
Čak su i slučajevi u kojima se evidentno radi o odgovornosti liječnika ili zdravstvene ustanove često osuđeni na neuspjeh, a cijenu sporog sudovanja ili pristranosti vještaka na kraju plate oštećeni pacijenti. Jedan od takvih primjera jest parnica protiv KBC-a Zagreb koja se punih dvadeset godina vodila pri zagrebačkom Općinskom sudu, a na kraju je prekinuta zbog – smrti tužiteljice. Riječ je o tužbi iz 1987. godine, gdje je pacijentica od Rebra tražila odštetu u vrijednosti 2,5 milijuna tadašnjih jugoslavenskih dinara jer je nakon operacije sive mrene ostala slijepa na oba oka.
Vid je izgubila zbog gljivične infekcije koju je, kako se tvrdilo u tužbi, dobila u operacijskoj sali. U istom je mjesecu, siječnju 1986. godine, čak 15 pacijenata koji su u toj bolnici prošli operaciju katarakte ostalo s trajnim posljedicama oštećenja vida. Operacija mrene rutinska je operacija s minimalnom mogućnošću komplikacija, no unatoč tome što je učestalost komplikacija u ovom slučaju prelazila sve prihvatljive okvire, medicinski su vještaci tvrdili kako je nesretna pacijentica gljivice mogla pokupiti bilo gdje, pa i u tramvaju.
Jednu od najvećih odšteta zbog liječničke pogreške u domaćoj je sudskoj praksi isplatila Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj, koja je zbog smrti rodilje obitelji isplatila odštetu od 1,2 milijuna kuna, a troje djece preminule rodilje dobilo je pravo na mjesečnu naknadu od 1.400 kuna po djetetu.
Jedna od bizarno niskih odšteta za smrt pacijenta iznosila je samo 4.000 kuna, a isplatila ju je Psihijatrijska bolnica Vrapče bratu psihijatrijskog pacijenta kojega je osoblje bolnice nasmrt pretuklo krajem 80-ih godina prošlog stoljeća.
Nakon 18 godina povlačenja po sudu, odvjetnik pacijentice podnio je tužbu Ustavnom sudu zbog predugog suđenja, no pacijentica odluku Ustavnog suda nije dočekala. Umrla je 2006. godine u dobi od 80 godina, godinu dana od podnošenja ustavne tužbe i 20 godina otkako je tužila bolnicu Rebro. Nakon njezine smrti odvjetnik je bio prisiljen povući parnicu jer nasljednici po hrvatskom zakonodavstvu nemaju pravo na odštetu. Bolnica, umjesto da plati odštetu za gubitak vida, od rodbine preminule pacijentice naplatila je troškove parničnog postupka.
Više od deset godina na sudu je i postupak protiv Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj, gdje je zbog neadekvatnog liječenja rodilja (podaci poznati redakciji) nakon poroda ostala bez maternice i gotovo umrla. Riječ je o slučaju iz 1998. godine, kada je 30-godišnjoj rodilji u Petrovoj pred kraj trudnoće propisan heparin, lijek protiv zgrušnjavanja krvi, da bi nakon poroda carskim rezom s teškim krvarenjem pala u komu. U narednim mjesecima pacijentica se donekle oporavila, ali joj se pojavilo krvarenje u trbuhu pa su joj u Petrovoj odstranili maternicu. Komplikacije međutim nisu prestajale, nesretna je žena i dalje krvarila, a u strahu za vlastiti život otišla je potražiti pomoć liječnika u SAD-u. Tamo su joj odstranili oba jajnika, a patohistološki nalaz pokazao je povezanost s operacijama koje je prošla u Zagrebu.
U privatnoj parnici protiv bolnice ova žena tražila je odštetu od 300.000 kuna, a odštetni je zahtjev kako se postupak otegao, u međuvremenu smanjen na 180.000 kuna. Osim što je skupo platila operaciju u SAD-u, ova je pacijentica u zadnjih deset godina potrošila i 15-tak tisuća kuna na medicinska vještačenja od kojih niti jedno dosad nije jasno pokazalo tko je odgovoran za to što je nakon poroda gotovo umrla.
Pravedna odšteta
Da Hrvatska nije osigurala neovisan i nepristran sustav koji će se baviti pitanjima uzrokovanja smrti ili teških ozljeda zbog pogreške liječnika, potvrdio je u studenom 2012. godine i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, u predmetu »Bajić protiv Hrvatske«.
Europski je sud utvrdio kako je Hrvatska povrijedila procesnu obvezu iz članka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima koja govori o pravu na život, jer nije poduzela učinkovitu istragu nakon smrti pacijentice zbog liječničke pogreške.
Cijeli sustav, od medicinskog fakulteta, liječničke komore, bolnice, državnog odvjetništva do sudova zakazao je zbog pristranosti, ocjena je Europskog suda, koji je Hrvatskoj naložio da čim prije osigura nepristran i pravedan sustav zaštite pacijenata žrtava liječničke pogreške.
U sudskoj se praksi od te presude ništa bitno nije promijenilo, i to najviše zbog činjenice da liječnici u Hrvatskoj nisu osigurani od profesionalne odgovornosti, uvjereni su u odvjetničkim krugovima. Upravo je činjenica da se od liječnika, ili od bolnica, u sudskim parnicama potražuju odštete za koje ni jedni ni drugi nemaju novca, glavni razlog zbog kojeg medicinski vještaci pokrivaju greške svojih kolega, a parnice se nastoje produžiti unedogled.
– Nevjerojatno je da Hrvatska još uvijek nije riješila osiguranje liječnika od profesionalne odgovornosti. To u nezgodnu situaciju dovodi i liječnike i ustanove u kojima rade, a pacijente onemogućuje da dobiju pravednu odštetu. Pacijenti se boje tužiti liječnika u strahu od osvete, tužbe se u pravilu podižu protiv bolnica, a one grčevito brane svoj budžet koji je namijenjen liječenju pacijenata, a ne plaćanju odšteta – rekao nam je jedan zagrebački odvjetnik. Žalosno je, zaključuje, da se kod nas može više naplatiti za jedan razbijeni blatobran nego za gubitak ruke.
