Teško je i onima koji imaju radno mjesto tek na nekoliko sati

Labavi ugovori: U Europi i Hrvatskoj sve je manje radnika i na nepuno radno vrijeme

Gabrijela Galić

Lani je u nepunom radnom vremenu radilo 30 tisuća radnika, a prije dvije godine bilo ih je 11 tisuća više. To govori o urušavanju tržišta rada



ZAGREB  Gotovo svaki peti radnik, od oko 43 milijuna radnika u EU koji rade u nepunom radnom vremenu, podzaposlen je. Drugim riječima 9,2 milijuna radnika želi raditi više i raspoloživi su za rad. Od početka gospodarske krize udio radnika u nepunom radnom vremenu koji žele raditi više i raspoloživi su za rad u konstantnom je porastu. Tako je udio podzaposlenih radnika 2008. godine bio 18,5 posto.


U 2011. narastao je na 20,5 posto, dok je lani postotak podazposlenih radnika skočio na 21,4 posto. Pritom je evidentno i kako je najveći udio radnika koji bi mogli raditi više, ali posla nema, zabilježen u zemljama koje je kriza najviše pogodila, poput Grčke i Španjolske, ali i novog kriznog žarišta Cipra.   

Prema podacima Eurostata, europskog statističkog ureda, u Hrvatskoj je lani u nepunom radnom vremenu radilo 30 tisuća radnika ili 7,8 posto ukupno zaposlenih u zemlji. Pritom je 26,9 posto radnika koji rade u nepunom radnom vremenu željelo raditi više i bilo raspoloživo za rad.


Odnosno, ti su ljudi bili podzaposleni. Kada se, pak, udio radnika koji vape za većom tjednom satnicom stavi u relaciju s ukupnim brojem zaposlenih onda 2,1 poosto radnika u Hrvatskoj želi raditi više no što trenutno radi. Za 2011. godinu Eurostat nema podataka o Hrvatskoj radnoj snazi u nepunom radnom vremenu.



U razdoblju od 2010. do konca 2012. godine ukupan broj zaposlenih smanjen je za više od 37 tisuća. Prema podacima DZS-a u 2010. godini ukupan broj zaposlenih prosječno je iznosio 1.432.454 dok je prosječna zaposlenost na razini prošle godine bila 1.395.116 osoba.    U Hrvatskoj, pokazuje statistika, 151 tisuća radno-sposobnih osoba ne traži posao, dok ih 11 tisuća traži ali posao nije u mogućnosti prihvatiti u naredna dva tjedna. S druge strane, na razini Europe lani je bilo 8,8 milijuna osoba u dobi od 15 do 74 godine koje su dostupne za rad, ali posao nisu tražile. Istovremeno, 2,3 milijuna radno-sposobnih osoba tražilo je posao, ali ga nisu bili spremni odmah prihvatiti.


No, prije dvije godine u nepunom radnom vremenu u Hrvatskoj je radila 41 tisuća radnika, dakle njih 11 tisuća više nego lani. Udio radnika u nepunom radnom vremenu u ukupnoj zaposlenosti u 2010. godini bio je 9,2 posto, dok je udio podzaposlenih u nepunom radnom vremenu bio 29,1 posto.  

  Podatak o manjem broju radnika u nepunom radnom vremenu i padnu njihova udjela u ukupnoj zaposlenosti u Hrvatskoj ne govori o promjenama trendova na tržištu rada, već o njegovom urušavanju. Povremeni i privremeni poslovi, odnosno oblici rada u nepunom radnom vremenu na domaćem su tržištu još uvijek pomalo egzotični oblici rada.


A upravo su radnici u nepunom radnom vremenu s dolaskom krize najbrže gubili posao. Gdje god je smanjivan broj radnika na udaru su najprije bili radnici u s »labavijim« ugovorima o radu.