Nautički turizam u protekle dvije sezone, obilježene pandemijom COVID-19 pokazao se puno otpornijim u odnosu na druge vidove turizma, zabilježivši najmanja odstupanja u odnosu na predpandemijske godine. Ovogodišnju sezonu obilježio je rat u Ukrajini i s njim povezana europska energetska kriza koja je donijela i inflaciju, s rastom cijena gotovo svih roba i usluga, uz dodatni izazov nedostatka radne snage u domaćem turizmu. Kako najveći domaći lanac nautičkih marina ACI posluje u tim uvjetima te koje su sve moguće posljedice, razgovarali smo s predsjednikom uprave Kristijanom Pavićem, a prije svega nas je zanimalo kakvi su rezultati u dosadašnjem dijelu godine, posebno u odnosu na sad već referentnu 2019. godinu koja je po mnogočemu bila rekordna kada je riječ o hrvatskom turizmu.

– Rezultati za prvih šest mjeseci pokazali su da smo na putu povratka ka rezultatima iz 2019. godine. Iz rezultata koje vidimo u srpnju i kolovozu, možemo biti zadovoljni ostvarenim brojkama, iako na razini cjelokupnog sustava ACI marina još uvijek nismo u potpunosti na razini 2019. godine, ali smo blizu. Treba naglasiti da su marine na sjevernom dijelu Jadrana ostvarile čak i bolje rezultate nego 2019. godine, dok one na jugu plaćaju cijenu nedostatka avionskih linija i smanjenja broja plovila u charter floti koje vidimo na razini cijele države. Kad podvučemo crtu, možemo biti više nego zadovoljni, iako nismo dostigli brojke iz 2019. godine.

Glavna tržišta

S kojih tržišta dolazi najviše gostiju u ACI marine, je li se, zbog pandemije i krize izazvane ratom u Ukrajini promijenila struktura gostiju?

– Ništa se nije promijenilo. I dalje su najbrojniji gosti iz Njemačke, Slovenije, Austrije i Italije, uz goste iz istočnog dijela Europe. Naša glavna tržišta ostala su ista.

Što se tiče istočnog dijela Europe, koliko na promet u marinama utječe smanjen broj dolazaka gostiju iz Rusije i Ukrajine?

– Kad je počeo rat u Ukrajini, analizirali smo situaciju i broj gostiju, odnosno plovila čiji vlasnici dolaze iz tih zemalja, kako bismo izradili projekcije što bi rat mogao značiti u smislu broja godišnjih vezova i u smislu tranzita. Što se tiče broja plovila na vezu, on je na razini statističke greške, manje od jedan posto od ukupnog broja u našim marinama. Po pitanju tranzita, mislim da je, s obzirom na financijski potencijal tih tržišta i navike gostiju koji iz njih dolaze, znatno veće posljedice osjetilo tržište velikih jahti, nego nautičke marine. Točnu statistiku po pitanju tranzita imat ćemo na kraju sezone, a po pitanju stalnih vezova ne vidimo nikakve promjene pa ne očekujem ni da će se one osjetiti na broju gostiju u tranzitu.

Koliko se u zadnje tri godine, obilježene pandemijom i ratom u Ukrajini, promijenio broj plovila na stalnom vezu i onih koja u marine dolaze na dnevni vez, odnosno u tranzitu?

– Broj godišnjih vezova već je niz godina manje-više konstantan, uz vrlo mala odstupanja. Iako, treba napomenuti da su plovila u marinama, u prosjeku, sve veća i veća te da je zbog njihovih sve većih gabarita ukupan broj vezova u pojedinim marinama smanjen. Popunjenost, ako uzmemo u obzir, čak i lagano raste. Što se tranzita tiče, sve marine na Jadranu, pa tako i ACI, već niz godina se suočavaju s novim izazovima, a to su razvoj i rast broja nautičkih vezova u lukama otvorenim za javni promet, kao i sve veći broj sidrišta i privezišta ispred ugostiteljskih objekata, posebno na otocima koji uzimaju dio prometa marinama. To nije problem samo ACI-ja, nego svih marina, s kojim se suočavamo u zadnjih petnaestak godina, s razvojem lučke infrastrukture.

Smatrate li da bi trebalo ograničiti broj takvih vezova u lukama i pred ugostiteljskim objektima, iako vidimo da rekonstrukcije i dogradnje luka otvorenih za javni promet duž hrvatske obale obilato sufinancira EU, a i sami nautičari često ističu kako su takvi vezovi dobrodošli jer im omogućuju izravno pristajanje u brojne luke u mjestima i gradovima koje tako lakše mogu posjetiti?

– S obzirom na to da lučke uprave imaju zakonske odredbe koje određuju broj komunalnih i nautičkih vezova, vjerujem da svi oni primarno rješavaju potrebe lokalnog stanovništva po pitanju vezova, a eventualni višak koriste za razvoj nautičke infrastrukture. To ne vidim kao nekakav problem, samo konstatiram činjenicu da broj takvih vezova raste, čime je nama sve teže cjenovno konkurirati, iako marine nude puno višu razinu usluge i sigurnosti. Vjerujem da će i ovo pitanje biti detaljnije riješeno kroz donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim će tržišna utakmica biti izjednačena.

Cijena goriva

Nautički turizam u uvjetima pandemije pokazao se puno otpornijim u odnosu na većinu ostalih vidova turizma. Sada imamo energetsku i ekonomsku krizu izazvanu ratom u Ukrajini. Je li, s obzirom na dobre rezultate koje navodite, nautički turizam pokazao i veću otpornost na ovu vrstu krize?

– Ukratko – je. Iako za dio gostiju cijena goriva sigurno utječe na broj nautičkih milja koje će prijeći tijekom odmora. Osim toga, za sad, ne vidimo veće poremećaje na tržištu i nautika se sigurno pokazala otpornom i u tom dijelu.

Je li cijena goriva utjecala na promet u tranzitu o kojemu ste govorili? Drže li se vlasnici plovila više u blizini marina u kojima imaju godišnje vezove, odnosno putuju li manje zbog visoke cijene goriva?

– Za jedriličare, neovisno o tome imaju li svoje plovilo ili su u charteru, cijena goriva igra manju ulogu, u odnosu na ostale troškove. Za vlasnike motornih jahti situacija je nepovoljnija, jer je gorivo gotovo duplo skuplje nego lani. Za neke to nije problem, ali sigurno je da nisu svi spremni potrošiti dvostruko više novca na plovidbu nego lani. Po brojkama koje vidimo, nema velikih razlika, ali sigurno je i to utjecalo na ukupan promet u tranzitu.

Kakvi su financijski rezultati ACI-ja u ovoj godini?

– Službeno mogu komentirati samo dosad objavljene rezultate, za prvih šest mjeseci ove godine, a oni su vrlo dobri i možemo biti zadovoljni. U protekle dvije godine nismo imali predsezonu, ove godine ona se vratila, u nešto skromnijem obujmu nego 2019. godine, ali i dalje vrlo zadovoljavajućem. Već lani u trećem kvartalu imali smo bolje rezultate nego u trećem kvartalu 2019., a po svemu sudeći ove će godine biti još bolji, tako da će i godina, uvjeren sam, na kraju biti vrlo dobra po pitanju ostvarene dobiti društva.

Turisti se ove godine učestalo žale na rast cijena, kako smještaja, tako i ostalih usluga, posebno ugostiteljskih. Jeste li u ACI-ju imali takvih pritužbi, na rast cijena usluga u marinama?

– U komunikaciji s direktorima marina, nisam čuo da su se gosti žalili ili imali negativne komentare po tom pitanju. Činjenica je da vlasnici restorana i drugih djelatnosti u našim marinama, kao i drugdje, trpe sve veći pritisak, kako rastu cijene energenata, rada i drugih ulaznih troškova. Električna energija poskupjela je za 270 posto, poskupio je plin i tako dalje. Cijene su, zbog inflacije i rasta troškova porasle, to je sigurno, ali pritužbi zbog toga nismo imali.

Kako su godine pandemije, a sada i energetske i ekonomske krize »preživjeli« zakupci poslovnih prostora u marinama? Ne samo restorani, nego servisi, trgovine i ostali. Znamo da je ACI izišao u susret smanjivanjem zakupnina u protekle dvije godine, je li to bilo dovoljno, jesu li uspjeli opstati?

– Jesu. S obzirom na to da imamo 22 marine događaju se fluktuacije, neki zakupci odlaze, dolaze novi, ali zbog izravnih posljedica COVID-19 nije bilo direktnih otkazivanja. Mjere koje smo poduzeli mi sami, uz mjere vlade, rezultirale su time da smo u ovu sezonu ušli s punim opsegom usluga u marinama. Nismo morali tražiti nove partnere, potpisivati nove ugovore.

Otkazivanja ugovora

Hoće li ih ugroziti sadašnja kriza, u prvom redu rast cijene energenata, zajedno s općom inflacijom? Jesu li vam se zakupci već obraćali sa zahtjevima za novim olakšicama i što će ACI po tom pitanju učiniti?

– Upiti partnera po toj osnovi već su krenuli, imamo, na žalost, čak i najava nekih otkazivanja ugovora zbog, za njih, neodrživog načina poslovanja, uslijed velikog rasta ulaznih troškova. Konkretne mjere nismo još donijeli, ali po završetku glavnog dijela sezone, kad vidimo hoće li se cijene stabilizirati, donijet ćemo i odgovarajuće odluke.

Cijena energenata i drugi troškovi rasli su i za ACI. Jeste li i vi povećali cijene usluge u marinama i koliko?

– Još 2021. godine donijeli smo nove cjenike usluga za ovu godinu, a nakon toga ih nismo naknadno mijenjali. Te su cijene, u prosjeku, sedam posto više nego u prethodnoj godini. Zadržali smo cijene koje su nam osigurale daljnji rast prihoda, ali bez da time previše opteretimo krajnje korisnike naših usluga.

Kristijan Pavić / Foto: M. GRACIN

U nekim marinama, poput Rovinja, znatno je povećana razina usluge, što je pratio i rast cijena, kao i dolazak gostiju veće platežne moći, s većim plovilima. Je li to smjer u kojemu će krenuti sve ACI marine?

– Imamo 22 marine, u različitim okruženjima i s različitim profilima gostiju. Neke od njih zahtijevaju značajnija ulaganja i novo profiliranje, ali generalno, ACI će kao predvodnik nautičkog turizma u Hrvatskoj i dalje postavljati nove trendove i standarde, pri čemu je Rovinj dobar pokazatelj smjera u kojemu trebamo ići. Ipak, treba imati na umu da nisu svi nautičari iste platežne moći te da je nautika širok segment, od manjih plovila do megajahti, a mi ćemo svakako nastojati pokriti cijeli raspon potreba tržišta. U svemu tome važan je i aspekt koncesija, odnosno njihova produženja, koje će uvelike utjecati na buduća ulaganja.

Koncesije i novi Zakon o pomorskom dobru vruća su tema ovih dana. Jeste li iz ACI-ja i Udruženja nautičkih marina podnijeli prijedloge zakonodavcu po tom pitanju, koji su vaši glavni zahtjevi i što bi im trebao biti cilj?

– Svim ACI marinama, osim one u Slanom, koncesija istječe 2030. godine, a u sličnoj se situaciji nalaze i naši kolege u brojnim drugim marinama. Kroz naše članstvo u Udruženju marina uključeni smo u radnu skupinu koja radi na izradi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Smatramo da nije korektno da postojeći koncesionari izlaze na javni natječaj te da je uz to cijena koncesije odlučujući faktor. Napominjem da smo mi, umjesto ugovorom predviđenih 207 milijuna kuna, dosad investirali više od 750 milijuna kuna u povećanje kvalitete infrastrukture i usluga u našim marinama. U naše smo marine proteklih gotovo četrdeset godina ulagali i ulažemo u infrastrukturu, ljudske resurse, da ne spominjemo goodwill, brand, reputaciju i tako dalje. Sve je to mukotrpno stvarano godinama. Inače, primjer dobre prakse imamo u susjednoj Italiji gdje su donesene izmjene Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koje su uvažile sve ovo što smo nabrojili. Vjerujemo i nadamo se kako će i kod nas nadležna tijela, na čelu s resornim ministarstvom, iznaći adekvatan način rješenja ovog problema. Za nas je to nužno kako bismo nastavili unapređivati razinu usluga u našim marinama. Dok se problem oko produljenja koncesija ne razriješi, bilo kakva daljnja ulaganja u naše marine nisu isplativa.

Poželjan poslodavac

Ovogodišnju turističku sezonu obilježio je i nedostatak radne snage. Jeste li se i vi suočili s tim problemom i kako ga rješavate?

– ACI je još uvijek poželjan poslodavac. U ovom trenutku nemamo problema s pronalaženjem radne snage, iako su se prve naznake toga počele pojavljivati, posebno kada je riječ o sezonskim radnicima, posebno mornarima i čistačima. To bi mogao biti problem u sezonama koje dolaze. Toga smo svjesni i već sada razmišljamo i radimo na razvoju ljudskih potencijala, kako bi u nadolazećim godinama osigurali dovoljan broj zaposlenih i zadržali sadašnju razinu usluge u marinama.

Znači li to da ćete povećavati plaće, kao glavni motiv svakog radnika da se zaposli ili ostane u nekoj tvrtki?

– Mi smo još 2019. godine završili kolektivno pregovaranje, potpisali novi Kolektivni ugovor kojim su povećane plaće i druga materijalna prava radnika. Kroz cijelo razdoblje pandemije ta prava nisu umanjivana, svi su zadržali sva pripadajuća materijalna prava. S obzirom na inflaciju, rast cijena energenata i opći rast životnih troškova, razgovaramo sa sindikatima o novom kolektivnom ugovoru i povećanju materijalnih prava radnika.

Ono što naše čitatelje posebno zanima projekt je izgradnje marine u Porto Barošu u Rijeci, u koji je ACI krenuo zajedno s tvrtkom Gitone koja posluje u vlasništvu njemačke Lürssen grupe. Kako napreduje realizacija tog projekta, što je do sad učinjeno i kada će krenuti konkretni radovi?

– Sada smo u dijelu realizacije u kojemu je u tijeku ishodovanje dokumentacije za dobivanje lokacijske dozvole. Očekujem da ćemo lokacijsku dozvolu dobiti do kraja ove godine, nakon čega kreće ostalo projektiranje i sve ostale radnje potrebne za fizički početak radova. Za sad sve ide svojim tokom.

Iz mnogih tvrtki u zadnje vrijeme dolaze informacije o poteškoćama s projektiranjem, naime, u Hrvatskoj nedostaje radne snage i u projektnim tvrtkama, zbog čega brojni infrastrukturni zahvati kasne već u startu. Suočavate li se i vi s takvim problemima?

– Za sad nemam takvih informacija. S druge strane, još nismo krenuli u posao izrade glavnog projekta, dok se ne izradi Studija utjecaja na okoliš, koja će sigurno utjecati na izradu projekta. U ovom trenutku ne mogu o tome govoriti, ali s obzirom na dosadašnja iskustva, ne očekujem probleme po tom pitanju. Vjerujem da će i za projektante to biti velik izazov.