ZAGREB – Tomislav Karamarko imao je, naravno, pravo, kao i svi ostali hrvatski političari, zalagati se za obustavljanje arbitraže s MOL-om. Njegovi bliski suradnici, poput, primjerice, ministra Darka Horvata, također su više puta javno tvrdili da je za Hrvatsku štetno nastavljati ovaj financijski skup postupak. Karamarko se, međutim, našao u problemima kada se posumnjalo da su u pozadini njegovih protuarbitražnih stavova materijalni motivi.

Povod su bili tekstovi u tjedniku Nacional, u kojima je otkriveno da je Karamarkova supruga Ana bila u poslovnom odnosu s Josipom Petrovićem, lobistom mađarske naftne kompanije. Ali, tadašnji premijer Tihomir Orešković svejedno je tih politički dramatičnih dana u svibnju 2016. prvo čvrsto stao na Karamarkovu stranu.

Napukline u koaliciji

Kada je SDP, želeći profitirati od sve većih napuklina u koaliciji HDZ-Most, zatražio opoziv Karamarka s dužnosti potpredsjednika Vlade, Orešković je prilikom očitovanja Vlade o tom prijedlogu, zajedno s većinom ministara, glasovao protiv. Istina, Orešković nije potom zamolio tajnicu Vlade da pripremi ostavke za šestero Mostovih ministara koji su se izjasnili u prilog oporbene inicijative. No, pritisak na Karamarka je rastao, uključilo se u ovu priču i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje je naposljetku zaključilo da je potpredsjednik Vlade povrijedio načelo djelovanja iz Zakona o sprječavanju sukoba interesa, koje ga je obvezivalo da svoju dužnost obnaša časno, pošteno i nepristrano. To je i Oreškovića okrenulo protiv Karamarka, pa je i njega i drugog potpredsjednika Vlade Božu Petrova pozvao da podnesu ostavke i tako rasterete Vladu. Karamarko je to i učinio, ali je i, u znak osvete, HDZ, konsenzusom svi njihovih saborskih zastupnika, srušio Oreškovića. Uslijedio je neuspio Karamarkov pokušaj okupljanja nove parlamentarne većine, nakon čega je on otišao s mjesta predsjednika HDZ-a i iz hrvatske politike.

Ali, prošli tjedan je stigla presuda Upravnog suda u Zagrebu, kojom je ukinuta za Karamarka fatalna odluka Povjerenstva. To je tijelo i kasnije, kad je njegovo vođenje od Dalije Orešković preuzela Nataša Novaković, donosilo ovakve odluke. Za premijera Andreja Plenkovića su dva puta konstatirali da je povrijedio načelo djelovanja, ali to, zbog stabilne HDZ-ove većine, nije izazvalo nikakve turbulencije u Vladi i Saboru. Naknadno je Upravni sud poništio i obje odluke protiv Plenkovića.

Karamarko, dakle, ipak nije nastradao zato što ga Dalija Orešković nije voljela, isključivi je razlog njegovog pada činjenica da mu političke silnice prije pet godina jednostavno nisu bile sklone. Da je poslije izbora za Sabor 2015. HDZ imao stegovne koalicijske partnere, kao što je to sada slučaj, afera Konzultantica s vremenom bi se ispuhala i Karamarko bi možda i danas spadao među glavne aktere političke scene. Ovako je on još uvijek, što nije nerazumljivo, ogorčen što mu je naglo prekinuta obećavajuća politička karijera i presudom Upravnog suda nastoji dokazati da nije ništa loše napravio. Štoviše, htio je, poručuje, Hrvatsku spasiti gubitka arbitraže i spojenom s tim milijarde kuna.

«Nečasni plan«

»Ambicije, častohleplje, sluganski mentalitet, ‘sigurnost fotelje’, a ponajviše materijalna nezasitnost (uz neizbježnu izdaju) izvršitelja ovog nečasnog plana rezultirali su mojom ostavkom«, napisao je Karamarko u subotu na Facebooku. Očešao se i o bivšu predsjednicu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

»Crna dama je nakon moje smjene s obje noge uletjela u politiku. Ne bi li bilo normalno da nakon odlaska sa svoje ‘časne’ dužnosti nekoliko godina ima zabranu baviti se politikom? Nije li ona u sukobu interesa«, zapitao se Karamarko. Dalija Orešković odgovorila mu je na način da uopće nije s njim polemizirala. »Komentirat ću gluposti s kojima se posljednjih dana Tomislav Karamarko osvrće na novu prvostupanjsku presudu Upravnog suda, nazivajući me pri- tom crnom damom. Ne zbog njega, već zato što je ta presuda opasna za vladavinu prava i sudbinu Povjerenstva kao preventivnog antikorupcijskog tijela. Ali, ne danas«, objavila je Dalija Orešković na Facebooku. Ona, znači, namjerava idućih dana osporavati ukidanja oduke Povjerenstva koja ju je proslavila.

Karamarko, pak, kao da nije siguran što dalje, kako iskoristiti presudu koja ga, smatra, politički u cijelosti rehabilitira. Ako ima želju vratiti se u politiku, onda je sada za to pogodan trenutak. Predstavljajući se žrtvom nepravde, čak nacionalne izdaje, Karamarko bi, osnažen nepravomoćnom presudom, mogao steći određene političke simpatije. Za koji mjesec, pogotovu godinu, građani će, zabavljeni svojim brigama, zaboraviti kako je, eto, Karamarko ipak na kraju doživio svojevrsnu satisfakciju. On je, međutim, u prošlotjednom intervjuu RTL-televiziji izjavio da na lokalnim izborima neće sudjelovati, jer će »izvjesno vrijeme još biti u svom malom svijetu šutnje«. Karamarkova je situacija komplicirana, on je član HDZ-a, ali stranka s njim ne računa, pa bi se politički mogao reaktivirati samo izvan nje. Morao bi krenuti ispočetka.

Možda mu se to, makar s nepune 62. godine nije star, zapravo i ne da, možda je Karamarko ipak u politici rekao sve što je imao.