Šostar u čudu

'Kad smo imali 20 zaraženih u Zagrebu, svi su paničarili. Sad ih je 200, a ponašamo se kao da se ništa ne događa'

Siniša Pavić

Foto Tomislav Miletić PIXSELL

Foto Tomislav Miletić PIXSELL

Još uvijek, na svu sreću, nemamo skok s mlađe populacije na najstarije, ali kada se to dogodi, onda vrlo lako može doći do zagušenja zdravstvenog sustava



Na žalost, padaju u nas rekordi kada je broj zaraženih koronavirusom u pitanju. Rekordan broj novih zaraženih osoba zabilježio je ove nedjelje Zagreb, njih 201. Ravnatelj Nastavnog zavoda »Dr. Andrija Štampar« Zvonimir Šostar ne krije zabrinutost, ali ni nadu da će stanovništvo poslušati glas razuma i početi se ponašati u skladu s preporukama i mjerama.


Nedjelja je Zagrebu donijela 201 zaraženog. Jeste li zabrinuti?


– Svaki normalan čovjek mora biti zabrinut, pa sam tako zabrinut i ja; i kao liječnik, i kao čovjek, i kao stanovnik grada. Kad pogledamo apsolutne brojke, onda se to ne čini strašno, jer je ispod 0,01 svih stanovnika, međutim naravno da nismo zadovoljni. Nismo zadovoljni ponašanjem, pogotovo dijela mlađe populacije koja ne poštuje niti jedan od postulata i obveze koje je odredio Nacionalni stožer, ni nošenje maski, ni fizičku distancu. Prema tome, naravno da smo zabrinuti. Još uvijek, na svu sreću, nemamo skok s mlađe populacije na najstarije, ali kada se to dogodi, onda vrlo lako može doći do zagušenja zdravstvenog sustava.


Nema pauza




Porast zaraženih znači i porast svih onih kontakata kojima treba ući u trag. Sve je to teže pratiti, odnosno imate li dovoljno kadra, zaposlenika? Hoćete li, možda, angažirati i zaposliti i nove ljude?


– Na tržištu rada niti imate epidemiologa, niti mikrobiologa. Ja sam zaista sretan i ponosan na naše djelatnike u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar«. Pogledajte samo ovu subotu; subotom i nedjeljom mikrobiologija radi u jednoj smjeni, a oni su radili ujutro od osam pa navečer do ponoći. Epidemiolozi rade od sedam ujutro do jedan, dva sata u noći, od kuće zovu. Nema pauza, nema da netko kaže »ja ću odraditi svojih osam sati i iza toga se odmarati«. Ljudi su zaista prenapregnuti, ali u ovom času nemamo izbora. Zaista sam neizmjerno ponosan da sam na čelu ustanove koja ima takve ljude.


U slučaju nekog većeg zla, još većih brojki, ima li Zagreb dovoljno kapaciteta za liječenje zaraženih? Koliko smo daleko od uporabe onih šatorskih kapaciteta?


– Profesorica Alemka Markotić i profesor Ivan Puljiz u Klinci za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« i profesor Ivica Lukšić koji vodi COVID centar u Kliničkoj bolnici Dubrava, rade izvrstan posao. U Dubravi još imamo negdje 40 posto kreveta u samom, da tako kažem, tvrdom objektu. Šatori ispred bolnice su prazni. Dakle, još je situacija apsolutno pod kontrolom. Međutim, ne daj Bože da imamo skok na stariju populaciju koju morate hospitalizirati, onda možemo biti u problemu. Za sada je sve još uvijek pod kontrolom.


Hoćemo li, u slučaju potrebe, imati dovoljno liječnika za rad na respiratorima? Naime, respiratora, navodno, imamo dovoljno, ali liječnika ne.


– Zaista ne znam kako stojimo s intezivistima, ali morat ćemo se snalaziti, nema druge. Ako dođe situacija ‘stani-pani’ onda se morate snalaziti, ali nadam se da do tog scenarija o kojem pričate nikada neće doći.


Zdravlje i gospodarstvo


Što nam je činiti s onima koji se ne pridržavaju mjera, posebice s mladošću? Ne znam kako stvari vratiti unatrag, čini se nemoguće vratiti se u vrijeme lockdowna kada smo se gotovo svi držali propisanih mjera. Spominjete kao mogućnost niz mjera, recimo onu da klubovi i kafići rade do ponoći. Ili su kazne rješenje!?


– Što se tiče eventualnih kazni, tu će odluku u konačnici morati donijeti Nacionalni stožer i to je zadnja mjera. Mislim da imamo dovoljno prostora za edukaciju, za opominjanje i nadam se da će ljudi poslušati glas razuma. Mislim da za zadnju konačnu mjeru kao što su ove u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, još uvijek ima vremena. Mi smo krenuli s kampanjom u pravo vrijeme, točno kao da smo znali što će se događati, opominjati ljude na ono što moraju roditelji apelirati na svoju djecu, na mlađe. Krenuli su pozitivni na okupljanja ispred Hrvatskog narodnog kazališta, petero ih koji su vjerojatno zaraženi upravo tamo ispred HNK gdje navečer imate kao nekakav tulum. Ljudi tu stoje jedan na drugome, jedan uz drugoga, što je meni nevjerojatno. Kad je bio lockdown, kada smo imali 20 zaraženih u Zagrebu, zavladala je opća panika, danas kad ih imate 200, ljudi se ponašaju kao da se ništa ne događa, što je meni nerazumljivo. Ali, nadam se da će ipak u konačnici poslušati glas razuma i brinuti kako o sebi, tako i o svojim najmilijima.


Je li mogao tu i Nacionalni stožer štogod bolje odraditi? Ponekad su malo zbunjujuće i kontradiktorne upute i preporuke. S druge strane su i crkve pune, pa krizme, vjenčanja, a jesen ide.


– Vidjet ćemo što će biti. Međutim, ja ne mogu ulaziti u odluke stožera, nisam na tim sastancima, zbilja ne znam na koji način se sve to skupa događa, ali vidim da se silno trude svi, od potpredsjednika Vlade gospodina Božinovića, preko docenta Capaka, profesorice Markotić, da naprave što je najbolje moguće. Jer vrlo teško je pomiriti zdravlje i gospodarstvo. Lockdown sigurno više ne dolazi u obzir jer nećemo moći izdržati, moramo jesti. Onda će nastati protest »zašto smo gladni«.


Znači, samo pamet u glavu!?


– Treba apelirati na ljude da se zaista počnu ponašati onako kako treba. Velika većina se tako i ponaša.