Ovdje ne postoji nikakvo obilježje toga što se dogodilo. Iz toga što ne postoji obilježje možemo iščitati odnos zvaničnih politika prema ubojstvu obitelji Zec, kazao je Frljić
ZAGREB » Ukoliko poželite položiti vijenac na mjestu gdje su ubijene žena po imenu Marija Zec i njezina dvanaestogodišnja kći Aleksandra – nećete biti u mogućnosti to učiniti, jer mjesto ovog zločina nije obilježeno. Dvije žute ruže koje su na mjestu zločina u spomen mučki ubijenima željeli ostaviti autori predstave »Aleksandra Zec« – redatelj Oliver Frljić i dramaturg Marin Blažević – ostale su u njihovim rukama. Naprosto, točno mjesto zločina, kao niti točnu lokaciju priručne grobnice nisu mogli naći. Zajedno s predstavnicima Inicijative mladih za ljudska prava, Centra za mirovine studije, Srpskog narodnog vijeća te Antifašističke lige Hrvatske, Frljić i Blažević jučer su otišli na Adolfovac, gdje se nalazio jedan od planinarskih domova Medvednice. U okolici tog doma pripadnici postrojbe Tomislava Merčepa, odnosno hrvatske policije, ubili su majku i kćer, zato jer su bile »pogrešne nacionalnosti«.
Nevino dijete
Dvanaestogodišnja Aleksandra pronađena je zakopana u jami, s rukama na leđima. Ruke su joj bile vezane žicom. S redateljem i dramaturgom predstave »Aleksandra Zec« te s predstavnicima udruga i civilnih inicijativa na Medvednici je bila i novinarska ekipa našeg lista. Nakon što smo stigli na mjesto gdje se nekoć nalazio početkom rata spaljeni planinarski dom, u njegovom zapuštenom i raslinjem obraslom dvorištu stajali smo desetak minuta. Onda je iz šume izronio šezdesetpetogodišnji planirar koji se predstavio kao Božidar, odmilja Božek. – Ja ću vam pokazati gdje su ubili nevino dijete, rekao je.
– Kazališnu predstavu o Aleksandri Zec napravili smo jer državne institucije nisu napravile ono što su morale napraviti. Počinitelji tog ubojstva nikad nisu kažnjeni, a slučaj je prepušten zaboravu. To se ne smije zaboraviti, rekao je Frljić.
Poveo nas je kroz šumu do ceste i pokazao u kojem smjeru trebamo ići, ali predstavnik Srpskog narodnog vijeća koji se o ubojstvu informirao iz policijskih spisa, poveo nas je na drugu stranu, gdje bi se po njegovom saznanju trebalo nalaziti mjesto gdje je bila zakopana dvanaestogodišnja Aleksandra. – Prema policijskom zapisniku ovdje bi se trebala nalaziti ta jama, ali po svemu sudeći nije, jer dole je provalija, pojasnio je nad jednom strminom čovjek iz SNV-a. Zatim nas je poveo do druge jame, u kojoj se vide tragovi kopanja. To bi mogao biti ostatak groba u koji su ubojice bacile djevojčicu, ali da je u pitanju točna lokacija – ne možemo biti sigurni. Koji trenutak postajali smo nad tom jamom, a potom se vratili u dvorište nekadašnjeg planinarskog doma.
Uzaludna potraga
– Ova naša potraga i nemogućnost jasnog lociranja mjesta gdje su ubijene Marija i Aleksandra Zec pokazuje s čime se suočavamo danas i posljednje 23 godine, rekao je Sven Milekić iz Inicijative mladih za ljudska prava. Jedan detalj u ovoj priči, nastavio je, posebno je stravičan. Prema policijskom zapisniku, na Adolfovcu je najprije ubijena majka Marija, a zatim je na isto mjesto dovedena djevojčica Aleksandra. Prije smrti, po svemu sudeći, ona je vidjela svoju okrvavljenu, ubijenu majku.
– Ovdje ne postoji nikakvo obilježje toga što se dogodilo, iz čega možemo iščitati odnos zvaničnih politika prema ubojstvu obitelji Zec i svemu što je slijedilo, rekao je redatelj Frljić. Poštu ubijenoj obitelji Zec okupljeni su odali minutom šutnje. Potom smo u šutnji napustili to mjesto strave i vratili se u grad koji ničim ne pokazuje da se sjeća svoje male sugrađanke, koju su ubili ljudi s grbom hrvatske policije na rukavu.
