Ivica Grbac o socijalnoj drami bivše supruge: Uskraćeno mi je pravo da budem otac svojoj Mileni

Čudno je da vodu za piće donosi s groblja, kada oko naše kuće ima desetak kućanstava iz kojih bi bilo prikladnije donijeti vodu. No, niti s jednim susjedom nije postigla prijateljski odnos, bar u toj mjeri da može tražiti nekoliko litara vode, ističe Ivica Grbac

U ovoj drami svi su gubitnici, a najveći je gubitnik malodobna Milena koja je izgubila djetinjstvo. Situacija Milenu prisiljava da odraste iako je još dijete.

   Stoga molim dobre i plemenite ljude, ako žele i mogu Mileni pomoći da joj život bude malo bolji i ljepši. Meni je to pravo Borka oduzela, rekao je Ivica Grbac, reagirajući na tešku životnu priču svoje bivše supruge Borke o njoj i njihovoj zajedničkoj kćerki Mileni iz prošlonedjeljnog broja našeg lista.

   Kako i sam kaže, sve što je Borka navela, djelomično je točno, ali je nepotpuno i pristrano.   

Grbac: Željela je doći do novca

– Splet negativnih okolnosti koje su se događale u obitelji doveo je do razvoda našega braka i raspada obitelji. Borka je sina Igor iz njezinog drugog braka poticala na mržnju i nasilje prema meni, a čak mi je prijetio ubojstvom. Od tada sam Igoru oduzeo sve privilegije koje je imao kod mene te se odselio iz kuće. Potom je Borka prije zahtjeva za razvodom, pokrenula tužbu za podjelu imovine, koja je stvarana desetak godina prije njezinog dolaska u našu obiteljsku kuću. Na taj način željela je doći do novca kojim bi iz krize izvukla sina i nastavila lagodan život koji je imala prije razvoda braka, rekao je Grbac.

Izdvajanje djeteta krajnje rješenje

 Iz Centra za socijalnu skrb Rijeka dobili smo odgovor kako je socijalna radnica koja prati nadzor nad obitelji Grbac trenutno na godišnjem odmoru pa nitko drugi o tome ne može ništa reći. Inače, u praksi se čini sve da bi se pomoglo takvoj obitelji u potrebi da dijete ostane s roditeljima. Prvenstveno se to odnosi na materijalnu pomoć koju CZSS može pružiti, a ukoliko ni to ne pomogne, izdvajanje djeteta od majčine ili očeve skrbi i smještaj u dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, krajnje je rješenje, što dosad nije bio čest slučaj, barem kada se radi o području koje pokriva ova riječka ustanova.  Kako je i Borka Grbac navela, obraćala se za pomoć gradonačelniku Kraljevice Josipu Turini, koji je istaknuo kako joj Grad već neko vrijeme materijalno pomaže, ali više od toliko ne može.  – Ta je gospođa bila kod mene, a i više puta u Gradu. Razgovarali smo, ali usred razgovora se ustala i nezadovoljno otišla. Nije jedina koja traži smještaj na području Grada, ali po tom pitanju nemamo joj odakle pomoći, rekao je Turina.

   O iskapčanju vode, po koju gospođa Borka i njezina kći Milena moraju ići do obližnjeg groblja, njezin bivši suprug kaže kako je koncesionar to učinio zbog neplaćenog duga od 900 kuna kojeg je stvorila Borka, misleći da će Ivica i to platiti, kao uostalom i poveći račun za struju koji je dosad s kamatama narastao do iznosa od 4.300 kuna.

   – U kući postoji centralno grijanje na kruto gorivo i bilo je Borki na raspolaganju cijelu zimu, kao uostalom i materijal za peć na drva. No, nije htjela ložiti vatru, već se cijelu zimu grijala na struju, zbog čega je dug ovako velik. Iako sam nositelj obaveza plaćanja režijskih troškova, zbog spomenutog rasipanja s novcem ne smatram da moram platiti dug. U Centru za socijalnu skrb ponudio sam platiti pola duga ako Borka uplati drugu polovicu, ističe Grbac.   

Ima na raspolaganju 2.600 kuna

Po njemu, Borka ima dovoljno novaca za pokriti troškove njene i Milenine egzistencije, s obzirom da Ivica redovito plaća alimentaciju u iznosu od 1.450 kuna, što bi joj uz 860 kuna socijalnih primanja i 300 kuna dječjeg doplatka, trebalo biti dovoljno.

   – Čudno je da vodu za piće donosi s groblja, kada oko naše kuće ima desetak kućanstava iz kojih bi bilo prikladnije donijeti vodu. No, niti s jednim susjedom nije postigla prijateljski odnos, bar u toj mjeri da može tražiti nekoliko litara vode. Kroz tu činjenicu, odražava se karakter osobe i želja da sebe prikaže što većom žrtvom. Na CZSS svoju je situaciju prikazala vrlo dramatično, izostavivši svoj dio krivice. Čak su joj socijalni radnici nekoliko puta ponudili smještaj u sigurnim prostorima, ali je to glatko odbijala, poručio je gospodin Ivica.

   I dok gospođa Borka u svojoj priči smatra da je najbolje da njezina kćerka ostane uz nju a sve izgledniji Milenin smještaj u dom za nju je tragedija, Milenin otac ne vidi idealno rješenje u ovoj dramatičnoj i nadasve tužnoj situaciji razdvojene obitelji Grbac iz Šmrike, Burićeva 13.

   – Sva rješenja su loša za Milenu. Majci je razvodom braka dana na skrb zbog čega Borku smatram odgovornom za posljedice. Potraživao sam skrbništvo nad kćerkom, ali sam odustao zbog bojazni od Borkinog nasilnog sina, pošto mu ne mogu zakonski zabraniti da dolazi ovdje. Nemam ništa protiv da njih dvije ostanu zajedno, ali protiv sam toga da se Borka prema Mileni maćehinski odnosi, stvarajući joj teške frustracije u životu. Da nismo pod istim krovom, napetosti bi se smirile, pa je za cijelu ovu situaciju najbolje da dođe do podjele imovine i isplate kako bi Borka otišla, a ako nikako ne bude išlo, otići ću ja, dodaje Grbac, žaleći se što Borka zabranjuje Mileni kontakte s njim.   

Gorak okus

Sve je to, kako kaže, počelo odjednom, prije godinu dana, dokad je Ivica imao prilike provoditi vrijeme s Milenom. Zadnjih šest mjeseci bivši supružnici ne komuniciraju, iako bi Ivica želio. Napominje kako će bez obzira na ishod svega, nastaviti plaćati alimentaciju dokad bude potrebno, jer, kako kaže, to daje za svoju kćerku. No, najviše ga boli što mu je uskraćeno pravo da bude otac svojoj Mileni, jedinici.

   Naša novinarska priča o obitelji Grbac vjerojatno ovdje završava, ali nažalost, prava dramaturgija tek počinje. Milena je nakon završetka školske godine na ljetnom odmoru. Njezino bezbrižno ljetovanje svakoga dana moglo bi prekinuti dolazak nadležnih službi koji će je daleko od roditelja odvesti u njezin novi dom, tamo gdje živi veliki broj djece koju roditelji ili nisu htjeli ili se nisu mogli ili željeli brinuti.

   U ovom slučaju, nakon sagledavanja obje roditeljske strane priče, ostao je gorak okus. Tko je u krivu a tko u pravu, najmanje je važno, jer pravda bez ljubavi gubi smisao. A napuštanje obiteljskog okruženja i odlazak u dom, za Milenu i svako dijete u njezinoj koži znači da je ljubav poražena.