Kandidat za potpredsjednika HDZ-a, župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić, u razgovoru za naš list govori o tijeku kampanje na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

– Kampanja, kao i sve kampanje. Veliki su ulozi pa su velike i tenzije. Možda malo i prevelike, no to će trajati do 15. ožujka. Nakon toga ćemo ući u jedno mirnije razdoblje. A nakon 17. svibnja, kada završi izbor proces, napravit ćemo sve što je potrebno kako bi stranka bila potpuno spremna za parlamentarne izbore koji su ove godine pred nama. Istina, ovo što se tijekom kampanje događa u stranci nije baš uvijek našim članovima i biračima lijepo za čuti i vidjeti. Ali izbori su takvi kakvi jesu. Prvi ih put provodimo na ovakav način pa je vjerojatno i to doprinijelo tenzijama, vjerujem da ćemo naučiti iz ovog primjera i da će već idući unutarstranački izbori biti odmjereniji.

Tijekom kampanje su pale teške riječi. Koliko to može poremetiti buduću suradnju sadašnjih stranačkih suparnika?

– Pale su dosta teške riječi, malo preko crte, što bi zaista moglo otežati suradnju nakon što izbori završe. Ali uvijek se u svim izbornim kampanjama govori više nego što se doista misli ili želi reći. Zato ipak smatram, da će suradnja nakon izbora ipak biti moguća, da ćemo se okupiti oko zajedničkog cilja jer nam uoči parlamentarnih izbora treba sinergija i zajedništvo. Ako budemo zajednički stali iza program kojim ćemo osnažiti započete pozitivne procese u Hrvatskoj, dobit ćemo i parlamentarne izbore i nastaviti graditi još bolju Hrvatsku. I ankete sada pokazuju da HDZ nije baš u formi u kojoj bi trebao biti.

Vratit ćemo rejting

Već par mjeseci SDP je po istraživanjima najjača stranka.

– Razlog za to je ovo što se sada događa. U tijeku je unutarstranačka borba koju smo, nažalost, prelili iz stranačkih prostorija u javnost, i to na nacionalnu razinu. Raspravljamo žestoko u javnom prostoru umjesto da su neke stvari ipak zadržale u okviru stranke. Kada ovakvu vrstu borbe unutar stranke promatra cjelokupna hrvatska javnost, naravno da to onda utječe na rejting HDZ-a. Ali onog trenutka kada završe unutarstranački izbori rejting stranke će rasti. U to budite sigurni.

Izbori za prvih šest ljudi stranke izravni su. To znači da je gotovo nemoguće da svih šest bude iz samo jednog tima.

– Moguće je. Zašto bi bilo nemoguće? Mi nastupao kao tim. Na svim stranačkim skupovima u cijeloj Hrvatskoj svih šestero naglašavamo da smo tim i da kao takvi izlazimo pored članove pozivajući ih da nas tako i biraju. Jer jedino ovaj naš tim kao cjelina može odraditi posao bez turbulencija. U listopadu nas čekaju parlamentarni izbori. A na njima, u prvom redu kao što sam i rekao, moramo imati jednu sinergiju. Nemam ništa protiv različitih mišljenja unutar stranke, ali cilj i smjer nam moraju biti zajednički.

Predsjednik stranke, tko god on bio, ima najjaču poziciju, ali će oko sebe imati ljude koji su mu bili žestoki politički protivnici, istina unutar stranke, ali koji će također, kao i on, imati mandat svih članova stranke.

– Sadašnje predsjedništvo stranke, kao i sastav saborskih zastupnika, birani su za mandata prošlog predsjednika stranke. Zato je bitno, sada kada članovi imaju priliku birati vodstvo, da biraju tim ljudi koji zajedno s predsjednikom za kojeg će glasati čini jednu cjelinu. Naš tim stoji iza zajedničkog programa i zajedničkog interesa, a to je boljitak HDZ-a i Hrvatske. Tako će svi članovi najužeg tima biti – članovi od povjerenje predsjednika stranke, što do sada nije uvijek bio slučaj.

Nego su, posebno Predsjedništvo, u velikoj mjeri naslijeđeni.

– Tako je. Ovo je Predsjedništvo izabrano još u razdoblju kada je stranku vodio Tomislav Karamarko. Ali bez obzira na to uspjelo se napraviti jako puno posla. Stvari su se bile posložile, surađivalo se normalno. I kakvi god bili rezultati unutarstranačkih izbora, siguran sam da će se takva praksa nastaviti. Razumijem da kada netko sa strane prati sve ovo što se događa, teško može zamisliti da će nakon završetka unutarstranačkih izbora sve biti u redu. Ali jedna je atmosfera u stranci kada su u tijeku unutarstranački izbori, a sasvim druga kada se oni završe.

Čista demagogija

Iz »Opcije za promjene« može se čuti da se oni nadaju situaciji da, čak i ako Miro Kovač izgubi, oni preko njihovih zamjenika i potpredsjednika na neki način okruže Andreja Plenkovića s barem dva njihova izabrana kandidata.

– Ako je to zaista tako, to definitivno nije dobar način razmišljanja. Jer što bi značilo okružiti Plenkovića?

Biti u situaciji da imaju utjecaj na ono što se događa u vrhu stranke.

Foto Davor Kovačević

– Sve ćemo vidjeti nakon 15. ožujka. Mi pozivamo naše članove da za nas glasaju kao za tim »Odvažno za Hrvatsku«, upravo da bi unaprijed izbjegli mogućnosti ovakvih situacija.

Temeljni prigovor »Opcije za promjene« vrhu stranke je nešto što oni nazivaju »skretanje ulijevo«, a zbog čega je onda došlo do nesporazuma stranke s vlastitim biračima.

– Optužbe za nekakvo skretanje ulijevo su čista demagogija. Ne postoji nijedna jedina stvar u ove tri i pol godine koju je Vlada napravila, a koja bi na bilo koji način mogla sugerirati da je došlo do nekakvog skretanja ulijevo. Vlada je, na primjer, donijela jedinstveni Zakon o hrvatskim braniteljima. Vratila je Hrvatsku vojsku u Vukovar. Donesen je Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog pijeteta, a izmjenom Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima proglašen je Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje blagdanom. Na sve moguće načine ova Vlada sustavno pomaže Vukovaru. Donijela je Zakon o nestalima osobama… Vlada je napravila stvari za poboljšanje stanja u gospodarstvu što je jasno vidljivo iz svih parametara. U Vladi su dva generala Hrvatske vojske, Damir Krstičević i Tomo Medved. Ja sam kandidat za potpredsjednika stranke, sa 17 godina sam bio hrvatski branitelj. To je i Branko Bačić, a tu je i dugogodišnja hrvatska politička emigrantica Zdravka Bušić. Doista ne znam gdje se tu može pronaći nekakvo skretanje ulijevo.

Otkud onda te optužbe? One ne dolaze samo od stranačke, već i iz djela desne oporbe.

– To je demagogija koju guraju predstavnici desnih suverenističkih političkih opcija. A što se tiče HDZ-a, iza svega se krije osobni interes. Neki od onih koji su nezadovoljni svojom pozicijom unutar HDZ-a, odlučili su pokušati igrati na emociju, odnosno na ono na što je hrvatski narod jako osjetljiv. A to je Domovinski rat i teme domoljublja. I onda nas se napada da nismo dovoljno domoljubni, da nismo dovoljno desno. Tom tezom neki od njih pokušavaju gurati sebe i svoju osobnu ambiciju. Jako bi me zanimalo da nam kažu koji nas potez nije bio dovoljno domoljuban. Ili dovoljno desni, ili kako god se to nazivalo. Domoljublje je danas nešto drugo, domoljublje je raditi na stvaranju preduvjeta za gospodarski rast i razvoj svog kraja, domoljublje su projekti i investicije i briga za bolji život hrvatskog naroda ujedno štiteći i nacionalne interese.

Istanbulska konvencija.

– Miro Kovač je 2014. godine na konferenciji za novinare s još nekim članovima HDZ-a, tražio od Vlade Zorana Milanovića hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije. Ona se nalazila i u izbornom programu HDZ-a za parlamentarne izbore 2016. godine., a nalazila se 2014. i u izbornom programu Kolinde Grabar-Kitarović. Nalazila se i u izbornom programu HDZ-a 2015. kada je stranku vodio Tomislav Karamarko. Ne možete jedan dan biti za ratifikaciju tog dokumenta, a drugi dan, kada vam to ne odgovara, više ne biti. To se zove nedosljednost. A ozbiljan političar ne smije biti nedosljedan. I druga stvar. Što se to dogodilo nakon što su Istanbulsku konvenciju ratificirale i Hrvatske i brojne druge članice EU-a? Ona je, uostalom, prvenstveno usmjerena prema zaštiti članova obitelji, žena i djece od obiteljskog nasilja. Tko može protiv toga nešto reći? Uostalom, da bi se ogradili od toga da se Istanbulskom konvencijom propagira rodna ideologija, što nema nikakve veze, donesena je Interpretativna izjava kojom se ograđujemo od toga da postoji bilo kakva namjera u tom smjeru.

Puno je zastupnika HDZ-a odbilo su Saboru podržati ratifikaciju.

– Zašto to nisu rekli kada smo slagali program za parlamentarne izbore 2016. godine? Zašto to nisu rekli 2014. godine kada je predsjednik HDZ-a bio Tomislav Karamarko, a kada je Miro Kovač na konferenciji za novinare od Milanovića tražio ratifikaciju Istanbulske konvencije? To znači da neki imaju dvostruka mjerila. Kada je predsjednik bio Tomislav Karamarko Istanbulska konvencija nije im bila problem. A kada je predsjednik Andrej Plenković onda im ona odjednom postaje veliki problem. To u najmanju ruku nije korektno.

​Sanaderu nije zamjereno

Od Hrvatskih suverenista dolaze velike kritike i zbog koalicije sa SDSS-om, stalno govore o hrvatsko srpskoj koaliciji.

– Koaliciju sa SDSS-om je prvi napravio Ivo Sanader. Svi se sjećamo kada je došao na božićni domjenak SNV-a i rekao »Hristos se rodi«. I tada mu se to uopće nije spočitavalo. A sada koalicija sa SDSS-om odjednom postaje problem. Za vrijeme Ive Sanadera SDSS je čak imao i potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca. Danas SDSS nema potpredsjednika Vlade. Milorad Pupovac primarno je, ili bi bar trebao biti, predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i zagovaratelj njezinih interesa. Ono što on sve češće radi u javnom prostoru isključivo je odraz njegovih vlastitih interesa kojima ne ide na ruku ni HDZ-u kao koalicijskom partneru, a još manje srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. HDZ mora biti faktor stabilnosti u Hrvatskoj, jer očito je da druge političke opcije to ne mogu, mora biti uključiv i sveobuhvatan, mora imati širinu. No, svakako neke izjave Milorada Pupovca, i neke provokacije koje smišljeno radi, nisu dobrodošle i o tome treba otvoreno i govoriti.

To on nije radio ni Ivi Sanaderu ni Jadranki Kosor.

– Ne. Nije. To radi samo Plenkoviću.

Zašto to radi? Pa rekao je da se ljude kao što je Plenković plaća suhim zlatom.

– Pupovac je vrlo mudar, iskusan i lukav političar. Zašto ono sve ovo radi Plenkoviću ne znam. To zna samo on i to je pitanje za njega. Ali puno njegovih poteza u prvom redu otežava život njegovoj nacionalnoj manjini. Tu bi on morao biti mudriji u smislu da od svoje političke aktivnosti ne radi etno biznis nego da više djeluje na izgradnji mostova između Srba i Hrvata. Srbi u Hrvatskoj uživaju sva Ustavom zajamčena prava za razliku od Hrvata u Srbiji. A ta im prava jamči hrvatska vlast, Milorad Pupovac tu nema nikakvih zasluga.

Je li bila greška kada se nakon drugog razlaza s MOST-om nije išlo u nove izbore već u koaliciju s HNS-om. I još im je dan resor prosvjete koji je svjetonazorski vrlo osjetljiv.

– S Mostom se jednostavno nije moglo raditi. Oni su od početka stalno zatezali odnose da bi na kraju podržali oporbu u tome da se smijeni jedan njihov kolega ministar. Iako se Zdravko Marić dokazao kao jedan od najkvalitetnijih ministara koji je stabilizirao hrvatske financije. Oni su ga htjeli smijeniti samo zato što bi to tada njima bilo politički oportuno. ​Tada smo mogli ili ići na izbore ili ići s HNS-om. U politici je potrebna širina jer novim izborima bi više izgubili nego dobili. Politički je mudro u tom trenutku bilo ući u koaliciju s HNS-om, jer i dalje imamo »svoju« Vladu koja je donijela niz pozitivnih poteza koji su rezultirali gospodarskim napretkom. Svi koji su danas kritičari koalicije s HNS-om tada su se gurali prikazivati sebe kao glavne kreatore te koalicije.

Osim Stiera.

Foto Davor Kovačević

– Tako je, istina. Stier je tada otišao iz Vlade. A svi drugi su tada podržavali koaliciju s HNS-om da se Vlada održi i da oni zadrže svoje ministarske i druge pozicije. Svi su šutjeli. Samo da se ne ide ponovo na izbore i da se karte ponovo ne miješaju. Plenković je tu koaliciju napravio i iz još jednog razloga, a to je kriza s Agrokorom. Da se išlo na izbore taj problem ne bi bio riješen, a hrvatsko bi se gospodarstvo možda i urušilo. To je uistinu bilo politički mudro jer su spašena brojna radna mjesta i otvoren je put bržem oporavku hrvatskog gospodarstva. Što se tiče samog HNS-a, osobno prema toj stranci nemam nikakve simpatije. Ali u politici radite s onim što imate. Bila je to puno bolja opcija od one da smo išli u parlamentarne izbore.

Je li moguća koalicija s HNS-om ako se kojim čudom probije do Sabora?

– HNS više ne može prijeći izborni prag.

Loš alibi

Smatrate li da se dio stranke nije angažirao na europskim izborima, a da su neki čak bojkotirali cijelu kampanju kao što to govore neki stranački čelnici?

– Da.

Je to bio najvažnije razlog za tako loš rezultat?

– Tu postoje dvije stvari. Prva je izuzetno malen odaziv. Ako stranačka infrastruktura zakaže u takvoj situaciji malog odaziva, onda se to na rezultatu jako osjeti.

Želite reći da se to dogodilo?

– Baš se to dogodilo. HDZ-u je nedostajalo oko tisuću glasova da osvojimo i peti mandat. SDP bi tada spao na tri. Na kraju smo mandate podijelili iako je HDZ imao nekoliko desetaka tisuća više glasova. Istina je da je na europskim izborima 2014. HDZ-ova koalicija osvojila šest mandata, ali od HDZ-ovih je bilo samo četiri. A toliko smo osvojili i sada. Dio stranačke infrastrukture nije se uključio onoliko koliko su trebali biti. Iako kao visoki dužnosnici imaju obvezu bez ikakvih ustručavanja odraditi najbolje što mogu. I to je istina. Nisu se svi angažirali onoliko koliko su trebali.

​Ali koji bi bio njihov interes da se tako ponašaju?

– Ponovo se vraćamo samo i isključivo na osobne interese. Tako i sada puno njih gleda samo svoje osobne interese po modelu – ako mene nema u tome onda ja za to neću raditi. Po toj su se logici neki ponašali i na europskim, ali i na predsjedničkim izborima.

Ima li nekih važnijih ljudi koji se na tim izborima nisu angažirali, a da su danas u »Opciji za promjene«?

– Ja o tome ne bih. Ne bih išao tako daleko. Svi će oni sebe prepoznati. Neću govoriti imena.

Iz »Opcije za promjene« govore da je bilo pritisaka i prijetnji prema članovima da ne daju potpise njihovim kandidatima.

– Tomislav Tolušić u jednom je trenutku rekao da mu se u Osječko-baranjskoj županiji onemogućuje prikupljanje potpisa. Odmah sam ga nazvao i nakon što se nije javio sam mu poslao poruku. Odgovorio je da će mi se javiti i nije se javio. Ako se zaista prijetilo članovima kako su onda prikupili potpise i u mojoj županiji? Nikom se nije prijetilo. To su potpune gluposti i stvaranje alibija već prije završetka izbora. To je loš način komunikacije i potpuna neistina koja nema nikakve veze s ničim. Iznenađuje me da si osobe koje su obnašale visoke stranačke funkcije dozvoljavaju takve izjave.

Jeste li u međuvremenu zagladili s Tolušićem? Jeste li se čuli?

– Nismo se čuli.

Ali takve su se zamjerke mogle čuti i za druge županije da se radio pritisak na članove koji rade za državu ili u državnim i javnim tvrtkama.

– Ne, ma ni slučajno. Ja tome svjedočio nisam, niti sam za to čuo. Kada nekome postane osobni interes važniji od stranačkog onda priča takve stvari. Žalosno je jer se tako diskreditira članove stranke i na kraju cijela stranka. Tako se izbori ne dobivaju, sam se nanosi šteta svojoj stranci i stranačkim kolegama.

Nije li prije početka kampanje predsjednik stranke Plenković radio prikrivenu kampanju kroz formu obilaska stranačkih podružnica koje su slavili 30. obljetnicu osnivanja?

– Valjda bi bilo najbolje kako se kampanja približava zaustaviti cijeli stranački život. Tim »Odvažno za Hrvatsku« obišao je cijelu Hrvatsku. A na obljetnice koje su padale na te datume po defaultu je bio pozvan predsjednik stranke, na iste je obljetnice pozvano cijelo vodstvo stranke, odnosno uvijek se pozivaju svi članovi predsjedništva.

Navodno se njih pozivalo neformalno, ako ih osobno pozove neki lokalni čelnik.

– Za te obljetnice pozive dobivaju svi članovi predsjedništva i svi ministri. Ali od 1. do 15. ožujka, dok traje kampanje, propisano da se ne podržavaju nikakve proslave obljetnica. Nego samo i isključivo predizborni skupovi. Recimo obljetnica HDZ-a Našice koja pada u to razdoblje obilježit će se nakon 15. ožujka.

Može li se i gubitak predsjedničkih izbora promatrati u kontekstu neangažmana dijela članstva?

– Može, naravno.

Znači smatrate da je to ista shema.

– Ista shema. Potpuno ista. Osjetio sam to već u rujnu prošle godine. Vidio sam da je jedan velik dio našeg članstva potpuno nezainteresiran. Neki su bili samo nezainteresirani, a neki su i aktivno radili za drugog kandidata.

Može li se onda dogodit da netko tko ne bude zadovoljan za vrijeme parlamentarnih izbora također bude ne angažiran ili da čak bojkotira?

– Naravno da se može. Ali nadam da se kod njih ima dovoljno mudrosti da to ne rade. Ali mogućnost postoji. Jer neki su i na europskim i na predsjedničkim izborima imali zadatak napraviti što gori rezultat kako bi se moglo lakše rušiti Plenkovića. I sada se vidi retorika – dva si puta izgubio izbore, predsjednica je izgubila zbog tebe. Sada se koriste alati napravljeni neuspjesima na europskim i predsjedničkim izborima.

Ali uvijek je bilo ljudi, i kod prijašnjih predsjednika stranke, nezadovoljnih svojom pozicijom u stranci, ali se nikad dosad nije događalo da se dio stranke ne angažira na izborima. Nikada ne mogu svi biti zadovoljni. Zašto se baš sada događaju ovakve stvari?

– To je pitanje za njih. No moje je mišljenje da se takvim aktivnostima htjelo oslabiti poziciju Andreja Plenkovića da bi ga se u ovom izbornom procesu lakše smijenilo. A to ne neće dogoditi iako su žrtvovali čak dvoje izbore.

Ako Plenković ostane predsjednik…

– Ostat će.